Aktualnosti

U ponedjeljak, 20. svibnja ove godine, Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu ugostilo je petog u nizu župnikâ koji nastavljaju projekt započet prošle školske i vjeronaučne godine, a vezan je uz svjedočenje duhovnoga poziva župnika sjemeništaraca svim članovima sjemenišne zajednice.
Preč. Dragutin Papić, župnik župe BDM Snježne u Kutini te kanonik Stolnoga Kaptola Svetoga Križa Sisačke biskupije rado se odazvao pozivu preč. Rektora da u ovom marijanskom mjesecu posvjedoči sjemeništarcima o svom svećeničkom pozivu i putu.

Preč. Dragutin je 1986. godine zaređen za svećenika Zagrebačke nadbiskupije te svoje pastoralno iskustvo “brusi” na službama u Bjelovaru, Samoboru, Novoj Rači i zagrebačkom Travnom, da bi se od 2004. godine stacionirao u Kutini gdje pastoralno djeluje i danas. Ponosni je duhovni pratioc sjemeništarca maturanta Antonija Ljevara.



Misno slavlje započelo je u 18.00 sati u sjemenišnoj kapeli Navještenja BDM, a u koncelebraciji preč. Papiću bio je preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa. Na početku slavlja otac Rektor zaželio je dobrodošlicu preč. Papiću te izrazio zahvalnost što je, uspkros mnogih župničkih obveza, pronašao vremena pohoditi sjemenišnu zajednicu na Šalati. U svojoj homiliji preč. Dragutin osvrnuo se na svoj svećenički hod posvjedočivši: “Dolazim iz brojne obitelji iz hrvatskoga Zagorja i dvanaesto sam, najmlađe, dijete svojih roditelja. Svako zvanje počinje iz obitelji pa tako i moje. Kao dječak nisam bio ministrant, no svakodnevno sam odlazio na sv. Misu, posebice nedjeljom.

Veliku ulogu u otkrivanju moga duhovnoga poziva odigrao je moj tadašnji župnik, a kasnije i varaždinski biskup Marko Culej. Njemu mogu zahvaliti za dar svoga svećeništva. U sjemeništu sam boravio od 1975. do 1979. godine, a prva veća kriza dolazi mi nakon odsluženja vojnoga roka u Prištini, kada sam počeo propitivati svoj život i što Bog zaista od mene želi. Velika kušnja koju je Bog stavio preda me bila je smrt moga oca i brata u nepunih mjesec dana i u toj boli i žalosti, posebno mi je pomogao svećenik, moj župnik. To je bio moment kroz koji mi je Bog pokazao što ja u životu moram biti. Imao sam tu milost da u svim župama u kojima sam službovao da sam pripremao nekoga za duhovni poziv i Mladu misu - tako je i danas”, naglasio je propovjednik.

Obraćajući se sjemeništarcima kazao je: “Nastojte u svome župniku osjetiti prijatelja i molite se za njega, jer kaže se, da je puno lakše postati nego ostati svećenik. Biti svećenik je dar; svećeništvo nam je dala Crkva. Kako je život dar tako je i svećeništvo dar. Kada bi ste jednu župu 20 godina ostavili bez svećenika, kaže sv. župnik Arški, ljudi bi se počeli klanjati životinjama. Budite svjesni dostojanstva svećenika! Svećenik je produžena Božja ruka. On prati čovjeka od rođenja pa do smrti. Molite u sebi za dar svećeništva. Budite spremni jednoga dana odazvati se. Bez molitve se ne može postati svećenikom. Nemojte moliti samo zajedničke molitve u sjemeništu, nađite vremena i za osobnu molitvu”, zaključio je propovjednik.



Na koncu misnoga slavlja prečasni Rektor zahvalio je preč. Papiću na spremnosti i odazivu uručivši mu prigodni poklon te mu preporučio čitavu sjemenišnu zajednicu u molitvu, kako bi u budućnosti povjereni mladići ostvarili se kao dobri ljudi i kršćani, a ako je volja Božja i sveti svećenici.
Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a pjevanje su posebno uzveličali ostali sjemeništarci uz orguljsku pratnju Marka Pratljačića, gitarističku Leona Levačića i tamburašku Lovre Sušca. Po završetku misnoga slavlja nastavilo se druženje odgojitelja, sjemeništaraca i gostujućeg župnika u sjemenišnoj blagovaonici, a novi susret ovakvog tipa zakazan je za 10. lipnja ove godine.