Aktualnosti

(Fotografija iz časopisa „Svijet“, s nadnevkom 6. svibnja 1931.)

„Misterij Majke Božje u Kamenim vratima 1731-1931. Jubilejske misli i osjećaji“ naslov je knjige nekadašnjeg župnika župe Sv. Marka mons. dr. Svetozara Rittiga, koju je objavio prije 88 godina, u prigodi krunjenja Majke Božje od Kamenitih vrata s Djetetom Isusom, i spomena na 200. obljetnicu požara koji je 31. svibnja 1731. godine zahvatio zagrebački Gornji grad i Kaptol.

Knjiga ili „Spomen-spis“, s nadnevkom 31. svibnja 1931., na svoje 72 stranice donosi pravo bogatstvo povijesti, razmišljanja, poezije, teoloških meditacija o bogomajčinstvu Blažene Djevice Marije, uslišanja molitava i zagovora te kroniku aktivnosti vezanih uz rad Odbora za jubilejsku proslavu Majke Božje u Kamenitim vratima u Zagrebu. Na naslovnici se nalazi lice i naličje medalje, na čijem licu uz reljefni prikaz Majke Božje od Kamenitih vrata piše „Majka Božja Zagrebačka“, dok je na naličju prikaz kule Kamenitih vrata (Slijedi slika).



Svojim se tekstovima u knjizi osobito ističe župnik Rittig, dok su poučne i čitke tekstove napisali prof. dr. Rudolf Horvat, prof. Gjuro Szabo, Zlata Šufflay, dr. Velimir Deželić, sin, a objavljene su stihovi Dragutina Domjanića i Štefa Petanjeka te dijelovi iz Deželićevog „Zagrebačkog Misterija“ koje je uglazbio Božidar Širola, a izvedenog na Katarinskom trgu.

Knjiga je bila pouzdani i motivirajući vodič za pripremu velebnoga slavlja 31. svibnja 1931., u koje je bila uključena mladež u bjelini i narodnim nošnjama kao i brojni građani koji su sudjelovali u procesiji s likom Majke Božje od Kamenitih vrata, preko Jelačićeva trga, Ilice i Mesničke ulice na Markov trg, gdje je nadbiskup dr. Antun Bauer lik Majke Božje i Isusa okrunio krunama, izrađenim marom zagrebačkih donatora, umjetnika i obrtnika. Tom je prigodom papa Pio XI. svojim rješenjem od 20. svibnja „podijelio svim vjernicima, koji se ispovjede, pričeste i kod svečanog bogoslužja učestvuju i na nakanu Sv. Oca mole, potpuni oprost, a podjedno je ovlastio Nadbiskupa, da bi na koncu krunidbe Majke Božje podijelio Papinski blagoslov“.

„U čitavom svijetu je običaj, da se časne slike Majke Božje, koje vjernici naročito štuju, krunišu dragocjenim krunama. Bilo bi krasno, ako bi i mi isto učinili, a krune da budu izrađene od priloga i darova cijeloga Zagreba“, rekao je dr. Rittig na skupštini „odličnih zagrebačkih katolika te delegata raznih zagrebačkih i vjerskih društava“ koja se održala 8. siječnja 1931. u 17.00 sati u velikoj gradskoj vijećnici na poziv župnog ureda sv. Marka. Tog je dana izabran poslovni odbor koji se „permanentno sastajao te je proveo sve zaključke širokoga odbora, organizovao akciju za sabiranje priloga i darova za Krunu i čitavu proslavu, stvorio i neke nove zaključke, tako da bi se jubilarno bogoslužje nabavilo krunidbeno svećeničko odijelo, u kojem bi Nadbiskup obavio nezaboravni historijski čin“.


(Naslovnica časopisa „Svijet“ od 28. ožujka 1931.)

Ogromno duhovno bogatstvo

U prilogu „Čudesna slika Majke Božje. Ideja njezinoga krunisanja“ župnik Rittig podsjeća na povijesne podatke o požaru 31. svibnja 1731. godine, koji je, pomognut žestokim zapadnim vjetrom,  zahvatio 104 kuće, većinom u Gornjem gradu, među njima kulu Kamenitih vrata, sjemenište sv. Josipa, a i nekoliko kanoničkih kurija i crkvu sv. Franje na Kaptolu. Navodeći tekst hrvatskog povjesničara Adama Baltazara Krčelića iz dodatka njegovim Anuama (Godišnjacima), da je iz tog požara proizašla stvar vrijedna spomena: „Usred vatre bi sačuvana slika Majke Božje, koja se danas zaslugom udovice Modlar časti u trijemu Gradskih vrata, nazvanih Kamenita vrata. Ta je slika prije visjela na Gradskim vratima, pa se je u plamenu i pepelu sačuvala čitava i nepovređena i treći dan je na zgarištu nađena, dok joj je okvir bio sav izgorio“.

Opisavši sliku s gledišta povijesti umjetnosti, župnik Rittig ističe da je slika za Zagreb neobično blago te da ona znači ogromno duhovno bogatstvo: „Bez ikakova spoljašnjega sjaja sugestivno je pokretala mnoge generacije s sfere idealizma i duhovnosti. Preko nje je prošla patina stoljeća i aureola čudesnih događaja, što ih je proživjela. Mistika, religija i poezija. Pa i danas u vrijeme, gdje svijetom vladaju posve druge vrjednote, nego ih ona stavlja, privlači ona duše svojom mistikom. Ona je simbol onoga jedinstvenoga ali veličanstvenoga idealizma, što ga u vjernim ljudskim dušama plasmira i stvara uzvišena Podoba Majke Božje. Začudno u ovom visoko prosvjećenom gradu s akademijama i universama, muzejima i bibliotekama, ova neugledna slika škola ja za spoznaju duhovne istine, vrelo je višega života svima onima, kojima duša žeđa mističnoga svijetla u zagonetkama bitisanja. Ta Kamenita vrata česma su i živi napitak za sve duše, koje su umorene i slomljene od svagdašnjga života. Blagoslovljeno sveto ono mjesto u kamenitom trijemu starih zagrebačkih vrata! Mračno si, ali iz tebe dnevi i noći siplje stotinu svijeća i uljenica Božje svijetlo! Dah tvoj uzdasi su, suze i molitve bolnih i ranjenih, Mučaljivo si, ali tvoja slika šapće vječnost.
Mi te volimo, častimo i slavimo! Mi slavimo tvoj jubilej da posvetimo vjerovanje svojih otaca. Slavimo tvoj jubilej željom srca za vječnim svijetlom i nebesima. Mi te vjenčamo i krunišemo zlatom i draguljima, našim čuvstvima i osjećajima, da ti za navijek kažemo: Ti si zavjet naših srdaca, Ti si vječni Uzor naših duša.“