Aktualnosti

Na treću obljetnicu smrti Anamarije Carević, tragično preminule petnaestogodišnje djevojke koja je, kao tadašnja učenica prvog razreda Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti na zagrebačkoj Šalati, jedina žrtva potresa koji je pogodio grad Zagreb i njegovu širu okolicu 22. ožujka 2020. godine, slavljena je misa zadušnica u Župi sv. Klare u Zagrebu gdje se, na obližnjem groblju, nalazi i njeno posljednje počivalište na kojem iščekuje uskrsnuće mrtvih, vjeroispovijest koju je pokojnica za života vjerno ispovijedala.



U četvrtak, 23. ožujka ove godine, maturantska zajednica sa zagrebačke Šalate, čiji bi član ove godine bila i pokojna Anamarija, zajedno sa svojim razrednicima i ravnateljicom škole prof. Ljubom Duvnjak uputila se vlakom u prijepodnevnim satima u zagrebačko naselje Sveta Klara, koje se nalazi u južnom dijelu grada na njegovoj periferiji, kako bi na tamošnjem groblju molitvom i paljenjem 15 lampiona, u spomen na pokojničinih 15 godina života, odala počast ovom prerano izgubljenom mladom životu.

Nakon molitve i obreda blagoslova groba pokojne učenice NKG-a koju je predvodio duhovnik škole preč. Matija Pavlaković uslijedila je sveta misa zadušnica koju je u crkvi sv. Klare u istoimenom zagrebačkom naselju predslavio preč. mr. Ivan Lukić, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu i novi predsjednik školskog odbora Gimnazije.



U koncelebraciji preč. mr. Lukiću sudjelovali su školski duhovnik i rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković i župnik župe Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu p. mr. Stipo Balatinac, dok je tijekom misnog slavlja na raspolaganju za sakrament pomirenja bio vlč. Darko Pužin, domaći župnik.

U svojoj prigodnoj homiliji preč. mr. Lukić na početku je konstatirao kako je „ovaj trenutak zasigurno težak za svakoga koji je danas došao ovdje. Ljudski život, uz sve dobre i radosne trenutke, sastoji se i od teških trenutaka, križeva, patnje i sličnih stvarnosti. Ne mogu reći da me ovaj trenutak ne dira u srce; ne mogu reći da sam ovdje ravnodušan. Ma, ne možemo to reći niti za jedan trenutak života, bilo da se s drugima radujemo, bilo da s drugima plačemo. Posebno je težak trenutak kada se rastajemo od naših bližnjih, ali nas tješi Bog koji je sada posebno uz nas i lakše nam je jer smo ovdje okupljeni zajedno, jer smo jedni uz druge. Kao i često puta u životu, riječi ne mogu pružiti utjehu do kraja, ali prisutnost čovjeka, onoga do nas daje nam mogućnost da se na nekoga oslonimo, da s nekime u tišini podijelimo svoju bol.”



Vezujući se uz navještenu Božju riječ svagdana četvrtog korizmenog tjedna naglasio je da naš “život na zemlji prolazi. Nakon smrti nastaje život vječni, život u zajedništvu s Bogom i svima u nebu. Ostaje upravo to - prisutnost i blizina. To je život vječni. Ljubi Boga i bližnjega. Bog svome izabranom narodu, svima nama želi podcrtati da nema života bez odnosa s Njime. Bog je ljut jer narodu ne može objasniti da je on jedini Bog i da ništa drugo na svijetu ne vrijedi za ovaj i za život vječni! Na temelju prvoga čitanja koje smo danas slušali, možemo razmišljati i ispitati sami sebe o svome načinu života, odnosima koje živimo prema Bogu i bližnjima. Kako da nam druga osoba, njezina patnja, njezin vapaj pomognu da se pokrenemo i da budemo bližnji; da Boga, svijet i bližnje doživljavamo srcem”, zapitao je okupljene maturante te im pokušao dati odgovor pozivom: “Otvorimo se danas, prihvatimo srcem Boga, pronađimo smisao života u Bogu koji jest uvijek s nama, koji za sebe samoga kaže Ja jesam. Učimo iz iskustva, iz Riječi, iz života drugih, iz primjera koji su donijeli i donose svjetlo našem životnom putu. Ugledajmo se u mnoge koji su toliko toga u životu prije nas uspjeli!”, zaključio je propovjednik.



Na koncu homilije čestitao je okupljenim članovima Gimnazije na ovoj hodočasničkoj inicijativi zapitavši ih: “Jeste li vi sveci? Znat ćemo nakon smrti. Ali, danas ste učinili nešto lijepo za bližnje, danas ste bili blizu i zajedno u molitvi za Anamariju; danas ste učinili dobro za sebe i za druge; danas ste uljepšali svijet. Mnogo toga dobroga činimo jedni za druge; mnogo toga dobroga roditelji učine za djecu, prijatelj za prijatelja itd.; ovakva nas iskustva odgajaju, ovakva nam iskustva pomažu da vjerujemo u dobro! Nemojmo živjeti od priče, zaživimo u svome životu svu ljepotu koju redovito riječima opisujemo! Zaživimo ljepotu koju često puta sanjamo kao neostvarenu! Zaživimo u svojoj životnoj stvarnosti one osjećaje koje nosimo u srcu! Nosimo Boga u sebi, da živi Isus Krist, a ne više ja, moje slabosti i moja nemoć. U nama neka djeluje Bog svemogući, koji je jakost, koji je život, koji je jedini put do Oca, do vječnosti. Molimo danas zajedno za našu pokojnu sestru, ali i jedni za druge, da budemo na ovom putu/hodočašću prema vječnosti podrška, oslonac i pomoć jedni drugima, te da to zajedništvo nastavimo živjeti jedni s drugima i s Bogom u vječnosti.”, poručio je na kraju preč. Lukić.



Dostojanstvu ovog spomen slavlja pridonijeli su sjemeništarci maturanti svojim posluživanjem kod oltara te maturanti škole svojom pjesmom pod vodstvom prof. Ankice Juričić.

Misnom slavlju prisustvovala je majka pokojne Anamarije, Nataša Carević i tajnica Zaklade za obnovu Bazilike Presvetoga Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra „Anamarija Carević“ gđa. Ivana Mišetić.

Na kraju ovog hodočašća i prigodne komemoracije nastale inicijativom vodstva Gimnazije i njene generacije maturanata 2022./2023., upriličena je i kratka okrjepa za 100-tinjak učenika i djelatnika Gimnazije u organizaciji župe domaćina.