U Budimpešti se od 2. do 12. rujna 2021. slavi 52. Međunarodni euharistijski kongres (MEK). To je slavlje bilo predviđeno za rujan prošle (2020.) godine, ali je zbog pandemijskih okolnosti odgođeno godinu dana. Zbog toga se na svim kongresnim materijalima i oznakama nalazi ispisana 2020. godina.
Na početku te proslave, u Esztergomu/Ostrogonu, gradu od iznimne važnosti ne samo za Crkvu u Mađarskoj nego za cijelu (Srednju) Europu, pa tako i za Hrvatsku, od 2. do 4. rujna 2021. održan je teološki simpozij o euharistiji, u duhu izabranoga gesla Kongresa: “Svi su moji izvori u Tebi” (Ps 87, 7).
Na simpoziju je bilo sedam glavnih, plenarnih predavanja i to sljedećim redom: 1. prof. Pierangelo Sequeri (Italija), Euharistija kao izvor kršćanskoga života; 2. biskup Joseph Marie Ndi-Okalla (Kamerun), Slavlje euharistije u Africi; 3. prof. Antonio Luiz Catelan Ferreira (Brazil), Euharistija kao izvor poslanja i bratskoga služenja; 4. prof. Károly Hafenscher (Mađarska), Stajalište Crkava članica Ekumenskoga vijeća mađarskih Crkava o pričesti (euharistijskome zajedništvu); 5. prof. Marianne Schlosser (Austrija), Mistička prisutnost. Teologija klanjanja; 6. prof. Helmut Hoping (Njemačka): Sveto, euharistija i sakramentalnost Crkve; 7. biskup Ivan Šaško (Hrvatska), Euharistija kao sakrament pomirenja.
Uz ta plenarna, bilo je i deset kraćih izlaganja ('radionica') sa sljedećim predavačima i tematskim jedinicama: 1. biskup Manuel Nin Güll, OSB, (Grčka), Božanska liturgija u bizantskoj predaji: primjer liturgijske teologije u slavlju svetih otajstava; 2. prof. Marianne Schlosser, Važnost euharistije u životu kršćanskih mistika; 3. prof. Ktzysztof Gózd (Poljska), Euharistija u teologiji Josepha Ratzingera; 4. prof. Imre Kocsis (Mađarska), Euharistija i Crkva u poslanicama sv. Pavla; 5. prof. Pierangelo Sequeri, Slavlje euharistije i crkvena glazba; 6. Arsenios Kardamakis, Euharistija u iskustvu Božjega kraljevstva u pravoslavnoj Crkvi; 7. prof. Lajos Dolhai (Mađarska), 'Izvor' u molitvama Rimskoga misala; 8. p. Gerard Francisco Timoner, OP, generalni ministar, Euharistija i sinodalnost u Crkvi; 9. biskup Paolo Martinelli (Italija), Euharistija kao izvor svetosti života; 10. prof. Antonio Luiz Catelan Ferreira (Brazil), Euharistijska ekleziologija i nedostatak svećenika u Brazilu.
U toj je raznolikosti tema i pristupa izlagao i mons. Šaško. On je, kao predstavnik Hrvatske biskupske konferencije, i član Papinskoga odbora za međunarodne euharistijske kongrese, govorio o euharistiji i pomirenju, polazeći od poticaja koje je pronašao u euhološkim (molitvenim) euharistijskim tekstovima i u etimologiji same riječi 'reconciliatio'.
Znakovita je povezanost molitava iz prvih stoljeća Crkve u kojima se nalazi riječ 'reconciliatio' i današnjih molitava u Rimskome misalu koje taj pojam sadrže u gotovo svim dijelovima euharistijskoga slavlja. Sama pak latinska riječ složena je na rijedak način, tako, naime, da su na njezinu početku spojena dva prefiksa (predmetka): 're' i 'cum'. Prvi govori o ponavljanju, ali i o obnavljanju, a drugi (cum) o međuodnosima i zajedništvu, dok središnja riječ (cilio) upućuje na pozvanost. Te nijanse su važne zbog toga jer se često taj pojam svodi na stvaranje izvanjskoga mira, na pacifikaciju, a on je svojim sadržajem puno više i dublje.
Koristeći sliku izvora koji se obnavlja i živi od povezanosti pokazujući na izvorište, Biskup je razložio da se ne radi samo o pojedinim dijelovima euharistije u kojima se nalazi sadržaj kajanja, pokore i pomirenja, nego je cijelo slavlje u svojoj dinamici pomirenje, u snazi otajstva Utjelovljenja i Vazma, očitovanoga u obrednome anamnezičkom (spomenčinskom), epiklezičnom (peobražajnom) i anaklezičnom (životom koji je molitva i prinos) ustroju.
Upozorio je da, baš zbog toga jer je pomirenje Božje djelo, a ne ostvarenje ljudskim nastojanjima, u koje su uključeni vjernici, Crkva, kao Kristovo tijelo, ono se ostvaruje Božjim pozivom i ljudskim odgovorom te se ne može izravno primijeniti na društvenu zbilju raznih pomirba. To pomirenje nije plod nekog dogovora ili pregovora, neke političke inicijative, nego uvijek ima svoju sigurnost u Božjemu milosrđu kojim preobražava čovjeka.
No, otajstveno pomirenje samih vjernika ime odjeka u svim životnim prilikama i iznutra preobražava društvo. Budući da se cijeli ljudski život odvija u dinamici obnavljanja (re) zajedništva (cum), postoji čežnja za izvorištem i uvirom života, a jedno i drugo za vjernike se nalazi u Bogu te se otajstvo života i ljudskosti ne razumije bez toga Vrela. Sakramentalno posadašnjujući otajstvo Vazma, Crkva posadašnjuje spasenje kao oslobađanje od zla i kao dar novoga života u ljubavi. Euharistija ne samo da znači oproštenje grijeha nego ga stvara, budući da je izvor svakoga pomirenja. Ona je, kako je napisao sv. Augustin: “sacramentum pietatis, signum unitatis, vinculum caritatis”, sakrament milosrđa, znak jedinstva i veza ljubavi.
Na Simpoziju, koji je organiziralo Tajništvo 52. MEK-a, uz petoricu kardinala i petnaestak biskupa, prisutan je bio predsjednik Papinskoga odbora za MEK, mons. Piero Marini sa suradnicima, kao i podtajnik Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, mons. Corrado Maggioni, SMM. Na predavanjima je bilo više od tristo sudionika, a osim biskupa Šaška, iz Hrvatske je bio prisutan i prof. dr. Ante Crnčević, OFM, s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Sudionici su svakoga dana slavili euharistiju u velebnoj ostrogonskoj katedrali, bazilici Uznesenja Blažene Djevice Marije i sv. Adalberta, u kojoj se, između ostalih, čuvaju i časte relikvije sv. Marka Križevčanina, a u njoj je pokopano i tijelo kardinala Józsefa Mindszentya.
Prvoga je dana predvoditelj euharistijskoga slavlja bio kardinal-domaćin Péter Erdö, nadbiskup budimpeštansko-ostrogonski; drugi dan mons. Piero Marini, a treći dan kardinal Gérald Lacroix, nadbiskup kanadske nadbiskupije Quebec.
