Na svetkovinu Predragocjene Krvi Kristove 1. srpnja 2024. godine, u 18 sati za vrijeme mise u Centru pomirenja u Prozorju (kod Dugog Sela) relikvija Predragocjene Krvi Kristove bit će svečano unesena u crkvu Predragocjene Krvi. Misno slavlje predvodit će zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
Toga dana od 17 sati bit će euharistijsko klanjanje i prigodan duhovni program pripreme. Kako je srpanj u tradiciji posvećen Krvi Kristovoj, spomenuta relikvija će na ovom mjestu biti izložena na čašćenje do kraja mjeseca.
Poglavarica Družbe Sestara Predragocjene Krvi iz Schellenberga, Lichtenstein, 3. srpnja 2022. godine dala je Družbi Misionara Krvi Kristove iz Hrvatske relikviju Predragocjene Krvi.
Provincijski delegat Družbe misionara Krvi Kristove u Hrvatskoj o. Ilija Grgić je u razgovoru za Hrvatski katolički radio rekao da je srpanj posvećen „promišljanju, produbljivanju i uranjanju u otajstvo Predragocjene Krvi. Taj mjesec zaslužuje da relikvija, koja nas uvlači u otajstvo otkupljenja, bude među nama, relikvija koja nas podsjeća da smo u Krvi nanovo rođeni, stvoreni i obnovljeni“, poručio je.
Inače, dokument o vjerodostojnosti relikvije iz 1935. objavio je biskup Lodija Petrus Calchi Novati. „Svjedočimo i vjerodostojnim činimo da smatramo ove svete djeliće zemlje natopljenima Krvlju Gospodina našega Isusa Krista koju, iz vjerodostojnih mjesta uzetu, s čašću stavljamo u srebrnu posudu okrugla oblika, dobro zatvorenu, zapečaćenu voskom crvene boje i opečaćenu našim pečatom. Predajemo je s mogućnošću čuvanja, darivanja drugima te za izlaganje u bilo kojoj crkvi, oratoriju ili kapelici na javno čašćenje vjernicima“, napisao je u dokumentu.
Prema povijesnim podacima, sačuvana je predaja koja govori da se radi o grumenu zemlje na koju je s križa kapnula Kristova krv u trenutku njegova umiranja. Njegov bok kopljem je proboo rimski vojnik Longin. Nakon obraćenja, u Mantovu je ponio grumen zemlje, uzet podno križa, poškropljene Krvlju Kristovom, te spužvu koja je bila natopljena octom kad je Isus rekao da je žedan. Longin, koji je kasnije postao svetac, bojeći se oskvrnuća, pohranio je taj grumen zemlje u metalnu kutiju i sam ju zakopao na mjestu daleko izvan gradskih zidina Mantove. Ondje se danas nalazi bazilika u kojoj se relikvija časti.
