HR
U župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću svečano misno slavlje o spomendanu bl. kardinala Alojzija Stepinca u petak, 10. veljače predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U koncelebraciji uz dvadeset svećenika iz Hrvatske i Slovenije, bio je i postulator kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja i arhiđakon Stjepan Baloban.
Riječ dobrodošlice nadbiskupu, svećenicima i hodočasnicima uputila je vjeroučiteljica Kristijana Banić. Ona je istaknula kako se Krašić s ponosom prisjeća plemenitih sinova i kćeri, posebno bl. Alojzija Stepinca za čije proglašenje svetim svim mole. Započinjući misno slavlje nadbiskup Barišić je istaknuo kako danas blaženik Alojzije sve povezuje i okuplja u jednu obitelj, u jednu zajednicu.
Blaženiče, ti se moliš za nas i mi se tebi molimo, tebi, svjetlu u tamnim vremenima naše povijesti. Tebi koji si bio sol u tim prostorima sklizavim, tamnim, krutim koji si nas održao na nogama i dao mogućnost da možemo po takvom terenu ići naprijed. Tebi se molimo da nas pratiš na našem životnom putu da bi i mi doista došli u radost Oca nebeskoga, rekao je nadbiskup. U homiliji (koju u cjelosti možete pročitati ovdje), se nadbiskup Barišić zapitao koliko je blaženi Alojzije stvarno naš, koliko je njegovo svjedočenje evanđeoskih i ljudskih vrijednosti i naše danas, koliko nam njegov život, riječi i djela govore, jesmo li ga spremni čuti?
Nadbiskup Barišić je istaknuo kako bogata relikvija Stepinčeve ostavštine nije samo za ruku, pa ni za uho, već se najbolje osluškuje srcem. U svemu odjekuje prepoznatljivi, temeljni ton koji je blaženika određivao i odredio u svim njegovim riječima i djelima, a to je Ljubav. Osluškujući govor Stepinca, čujemo odjek Božjeg Caritasa u kojemu je on bio duboko ukorijenjen i koji ga je trajno odredio, jer se već kao mladi svećenik isticao u karitativnoj djelatnosti i osjetljivosti prema siromasima.
Polazište njegove duhovnosti i djelovanja jest Isus Krist – Božji Caritas. Krist ga je osposobljavao i nadahnjivao u ljubavi za druge. Njegov govor o ljubavi je utjelovljena ljubav, jer ljubav se ne zaustavlja samo na materijalnoj pomoći, već prerasta u potpuno prihvaćanje bližnjega. Postati takvim nije rezultat posjedovanja sredstava, već je plod plemenitosti i darežljivosti srca otvorena živom izvoru, Caritasu Božjem, Isusu Kristu.
Svojom djelotvornom ljubavlju bio je prepoznatljiv prije, za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata. U teškim ratnim događanjima postao je zaštitnik i glasnogovornik ugroženih i obespravljenih, bez obzira na političku stranu, uvjerenje, vjersku i nacionalnu pripadnost. Njegova ljubav – njegov Caritas poziva, odgaja i potiče na još višu razinu ljubavi, na pomirenje i opraštanje. Zato iz njegovog života i iz njegovih pisama osluškujemo jasan poziv upućen onima koji su u opasnosti da zbog nanesenih nepravdi zadrže mržnju u srcu prema neprijateljima, rekao je nadbiskup Barišić, te je istaknuo i kako nas Božji Caritas otvara i izvodi iz zatvorenosti srca i samodostatnosti, a naš blaženik nas poziva, potiče i odgaja da budemo ljudi pravednosti i poštenja, ljudi solidarnosti, a osobito poziva nas svoju braću i sestre u vjeri da budemo svjedoci živoga izvora Caritasa, Isusa Krista.
Biti kršćanin nipošto ne znači sami se truditi ljubiti Boga, već prije svega otkriti koliko nas Bog prvi ljubi. Tko to shvati, dati će Bogu radosni odgovor ljubavi i darivati ovu ljubav drugima, podsjetio je nadbiskup te istaknuo kako je kardinal Stepinac to radosno prepoznao i životom posvjedočio da je ljubljen i u toj je ljubavi prihvaćao svakoga čovjeka. U svom životu je skladno povezivao euharistijsko zajedništvo oltara i služenje bližnjima. Zbog toga su ga cijenili Židovi i pravoslavni vjernici, a jedino nije bio podoban ni prihvatljiv za ideologije fašizma, nacizma i bezbožnog komunizma.
A kako su ideologije lažne i prolazne, ljubav ostaje i pobjeđuje, rekao je nadbiskup, te podsjetio kako nas je na tu istinu podsjetio sada blaženi papa Ivan Pavao II. 1998. godine u Mariji Bistrici. Proglašenjem blaženim kardinala Stepinca prepoznali smo u njegovom životu pobjedu istine nad laži i pobjedu ljubavi i praštanja nad mržnjom.
Govoreći o današnjem vremenu, nadbiskup je istaknuo kako smo u času krize i poremećaja. Nezaposlenost nas isključuje iz društva, a opet prezaposlenost nas udaljava od obitelji i nedjeljnog zajedništva. Hoće li ovo biti čas rađanja nove nade i novog čovjeka, odnosa i društva, ovisi prije svega o našem poštenju i odgovornosti, solidarnosti i ljubavi. Nije u pitanju samo gospodarstvo i tehnika rješenja, već antropologija – shvaćanje čovjeka i etika, istaknuo je nadbiskup, te podsjetio kako je to pitanje pogleda na čovjeka i smisao njegovog života. Čovjek se ne može ostvariti živeći sebično, samodostatno, svodeći i zatvarajući budućnost u časovitost, već je potrebno odgovorno i solidarno s povjerenjem otvarati sebe i ovaj čas budućnosti.
Ovaj naš čas traži i provjerava naše biti i odrastati u časti čovjeka i dostojanstvu djece Božje. Ovaj čas traži, dakako, novu etičnost, koja se još hrabrije želi nositi s našim osobnim egoizmom, gdje se troši više nego smo zaradili, pa čak i ono što još nismo zaradili. Sjetimo se samo kredita i nepotrebnih zajmova kojima teško opterećujemo već i buduće generacije svoje obitelji i našega društva. Trošimo i njihovo, umjesto da im mi osiguramo i darujemo naše.
Ova svojevrsna krađa prije je bila nemoralna i nenormalna, a danas je postala normalan govor i posve moralno ponašanje. No, ako i izađemo privremeno iz gospodarske krize, ali ne i antropološke i etičke, iz krize ljudskosti, opasnost je da nas lažnost bogatstva i zavodljivost užitka opet uvede u još veću krizu. Dokle god čovjek bude podcjenjivao ljubav i ljubav svodio i zamjenjivao je s raznim prikrivenim oblicima egoizma, čovjek i društvo će biti i dalje zarobljenici kriza, rekao je nadbiskup te istaknuo kako je u ovom našem času potrebno uhom i srcem čuti ljudsku i kršćansku poruku blaženog Alojzija, svjedoka nove evangelizacije, svjedoka bogoljublja i čovjekoljublja.
Ljubav je srce svake evangelizacije. Potrebno je postati i biti kršćanin – svjedok ljubavi. U svjetlu njegove poruke ljubavi iz kriza, pa i gospodarske, izlazi se samo zajedno, odgovorno, pošteno, solidarno, i sve to otvoreno i prožeto logikom caritasa, poput zasijana zrna koje donosi obilat plod. Ne možemo samo sebično skupljati i tražiti svoje interese. Na taj način gubi se identitet, zajedništvo i pripadnost. Vrijeme je sijanja, svjedočenja radosne vijesti života, suradnje i odgovornosti za opće dobro.
U društvu gdje se sve čini moguće samo ako se može kupiti, potrebni su novi ohrabrujući znakovi koji će svjedočiti da ljubav i solidarnost ne mogu imati neku drugu cijenu osim osobne zauzetosti i vlastitog sebedarja. Ljubav se ne može kupiti. Na ovom putu izlaska naš blaženik nam otvara šire horizonte zajedništva, solidarnosti, darovanosti i besplatnosti u ljubavi, rekao je nadbiskup Barišić.
Nakon popričesne molitve, riječ zahvale uputio je domaći župnik vlč. Dragutin Kučan. Posebno je pozdravio pješake-hodočasnike iz Zagreba i Karlovca. Prije blagoslova, nadbiskup Barišić je istaknuo kako je 10. veljače Krašić duhovni glavni grad Hrvatske i vjernika Hrvata širom svijeta. Osvrćući se na vremenske nepogode u Hrvatskoj nadbiskup je rekao, kako u prenesenom značenju čini se da smo svi zajedno pomalo na skliskom terenu.
No, vjerujem onaj koji je bio svjetlo i koji je sol, da će nam proširiti horizonte našega života ovdje i hodočašća prema nebu i da će nas postaviti čvršće na noge i kao ljude i kao vjernike, pojedince, obitelji i čitavo naše hrvatsko društvo, jer s njegovom porukom i njegovim svjedočenjem, solidarnošću i ljubavlju možemo ići hrabro naprijed, rekao je nadbiskup Barišić. Misno slavlje pjevanjem je uveličao mješoviti župni zbor župe Presvetog Trojstva iz Krašića. (IKA, N.P.)
