„Misno ruho župne crkve sv. Franje Ksaverskog u Vugrovcu“ naziv je vrijedne izložbe u organizaciji Muzeja Prigorja i Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije, otvorene u utorak 3. srpnja 2018. u Domitrovićevoj kuli na zagrebačkom Kaptolu.
Prekrasno ljetno vrijeme omogućilo je organizatorima da se otvorenje izložbe upriliči „pod vedrim nebom“, upravo ispred ulaznih vrata u Domitrovićevu kulu, gdje je na početku programa sve nazočne pozdravio mons. Nedjeljko Pintarić, direktor Dijecezanskoga muzeja Zagrebačke nadbiskupije, a vizualnom izričaju živopisnih narodnih nošnji vugrovečkoga kraja članova Župnog zbora župe sv. Franje Ksaverskoga u Vugrovcu pojačao je vokalni doživljaj njihova skladnog pjevanja.
Edukativan karakter liturgijskog i kulturno povijesnog značaja misnog ruha
Vugrovečki župnik Filip Lucić, pozdravljajući okupljene, nije skrivao ponos i oduševljenje zbog bogate vjerske i kulturne baštine svoje župe, obećavši i daljnje projekte na očuvanju, kako tekstila koji je najugroženiji materijal, tako i svega drugoga što je u vugrovečkoj župi stoljećima nastajalo, opstalo i sačuvano.
O identitetu vugrovečke župe i suradnji s Muzejom Prigorja u Sesvetama, gdje je tijekom 2017. godine bila postavljena istoimena izložba, govorila je ravnateljica Muzeja Morena Želja Želle.
Uime autoricâ izložbe, Dubravke Habuš Škendžić i Hede Šlogar, nazočnima se obratila vanjska suradnica Muzeja Prigorja, Heda Šlogar, zahvalivši za povjerenje prijateljici Habuš Skendžić te napomenuvši da ih je više od 4 godine put vodio od Vugrovca do Domitrovićeve kule, tijekom kojih je „vrijedilo svako novo stečeno znanje, iskustvo i prijateljstvo“.
„Projekt 'Dokumentiranje, zaštita i prezentacija crkvenih inventara Sesvetskog Prigorja', započeo je tijekom 2014. godine, kada smo u suradnji sa Župom Sv. Franje Ksaverskog u Vugrovcu, te uz stručnu podršku Gradskog zavoda za zaštitu spomenika, kulture i prirode izvršili terensko istraživanje uz fotografiranje i dokumentiranje te popis inventara župne crkve sv. Franje Ksaverskog radi izrade dosjea inventara kako bi se pokrenuo postupak zaštite navedenog inventara kao kulturnog dobra.
Kao jedan od rezultata navedenog pokrenut je i projekt izložbe 'Misno ruho iz Župne crkve u sv. Franje Ksaverskog u Vugrovcu', koja je uz svoj edukativan karakter, željela osim liturgijskog istaknuti i kulturno povijesni značaj misnog ruha, te potreba njegove zaštite kao važnog dijela naše kulturne baštine“, istaknula je autorica Šlogar, zahvalivši župniku Filipu Luciću i njegovim župljanima na pruženom gostoprimstvu i susretljivosti.
„Nadam se da smo im se barem malo odužili ovom izložbom ali i onom održanom u Muzeju Prigorja u 2017. godini. Hvala Muzeju i njegovim djelatnicima koji su sudjelovali u realizaciji ovog projekta. Hvala Lani Krpina i Anji Serdar na svim idejama, dizajnerskim i likovnim rješenjima a najviše na maru i velikoj volji i ljubavi prema radu. Hvala Zagrebačkoj nadbiskupiji, mons. Nedjeljku Pintariću i Tomislavu Plukavcu na svoj podršci i pruženoj prilici da realiziramo izložbu u ovom predivnom prostru. Hvala Steli Cvetnić Radić i Zrinki Mažar te ostalim kolegicama iz Gradskog zavoda za zaštitu spomenika, kulture i prirode, Andrei Klobučar i Antonini Srša te ravnatelju, kolegicama i kolegama iz Muzeja za umjetnost i obrt, ravnatelju i kolegama iz Centra za kulturu Novi Zagreb, kolegicama iz Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i svima koji su maksimalno izašli u susret svakoj našoj molbi tijekom realizacije ovog projekta. Na kraju, hvala Elizabeti Serdar i Renati Brezinščak, te svim našim dragim prijateljicama i prijateljima i obiteljima na neizmjernoj podršci“, zaključila je suautorica izložbe Heda Šlogar, nadodavši, da bez obzira što su se Dubravka Habuš Škendžić i ona ponekad pitale: „Kaj nam je to trebalo?“, ipak je vrijedilo.
Pozdravljajući nazočne uime zagrebačkog gradonačelnika, njegov izaslanik Jurica Gregurić istaknuo je potrebu čuvanja, kako poruka ljubavi i nade koje nose izloženi eksponati, tako i samog misnog ruha, koje je rađeno kao poruka najdublje stvarnosti u liturgiji. Iz gradskih ureda bili su nazočni i Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje i Ivana Mihaljinec iz Gradskog ureda za kulturu.
Ponovno gledanje otvara obzor smisla
Prigodnu riječ na otvaranju izložbe uputio je i pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, istaknuvši na početku da se izložba liturgijskih predmeta može promatrati pogledom kojim se gleda bilo koji drugi predmet koji je u prošlosti bio u određenoj funkciji, pa je s vremenom prestao biti sastavnim dijelom svakodnevice ili određenih trenutaka života zajednice, zaustavljajući se na opisu njegove funkcije, na oblicima, na materijalima, kompoziciji, vještini izrade, što ipak nije dovoljno.
Istaknuvši da su u izložbi koja se otvara sadržane riječi „revija i revizija“ , kojima je podrijetlo iz francuske riječi revue i latinske re-videre, te da im je i značenje jednako: ponovno vidjeti, pregledati, napraviti osvrt, mons. Šaško je protumačio da se pomoću toga ponovnog gledanja otvara obzor smisla, uranjanje u prošlost koje je liturgijsko ruho samo jedan dio. „Ovi nam predmeti od kojih su neki još uvijek uporabljivi u liturgijskim slavljima daju mogućnost uvida u složenosti, ljepotu i izazove života Crkve i društva u proteklih pet stotina godina.
Sve je lakše povezati u ovim prostorima kraj zagrebačke prvostolnice, u ovoj kuli i kraj zidina koje su nastale prije pola tisućljeća“, rekao je mons. Šaško primijetivši da se na izložbama koje prikazuju umjetničke ili obrtničke radove, najčešće odgovara na pitanje kako, to jest: kakvim umijećem i kojim je sredstvima nešto napravljeno te da tu može započeti i završiti naše divljenje.
Što pokazuje nemar prema liturgijskomu ruhu
„No, puno je teže i važnije doći do odgovora na pitanje: Zašto? Zbog i radi čega je uloženo toliko truda, novca, razmatranja, vremena?“, napomenuo je mons. Šaško navevši nadalje da su „stoljećima kršćani koristili najbolje i najljepše ruho za sudjelovanje u slavljima sakramenata i u liturgiji časova, kao i u raznim pobožnostima“, pozvavši da se i nazočni upoznaju sa značenjem cjeline, da bi otkrivali značenje dijelova.
„To vrijedi za dijelove liturgijskoga ruha za cjelinu liturgijskoga govora, ali to isto vrijedi i za župu Vugrovec u cjelini naše Zagrebačke nadbiskupije i sveopće Crkve. Liturgija Crkve živi od simboličkoga govora koji je iznimno snažan u odjevnomu kodu i izražaju. Razlog leži u tome što je liturgija vrhunac i vrelo života Crkve i vjernika; jer je ona slavlje susreta sa živim Bogom verbis gestisque – riječima i tjelesnim izražajem. U liturgiji se povezuje naravno i nadnaravno, ljudsko i božansko, vidljivo i nevidljivo, tjelesno i duhovno. Zapravo u njoj je subjekt Krist, Božje djelovanje u ljudskim izražajnim oblicima.
To pojačava istina naše vjere da se Bog utjelovio u Isusu Kristu. Liturgija zahvaća cjelovitost osobe: um, duh i dušu, sva osjetila i sve osjećaje. Nutarnja se raspoloživost izražava na izvanjski način, u kojemu je obuhvaćano i liturgijsko ruho. Ono je pak raslo i bilo usklađivano s drugim liturgijskim sastavnicama: od naviještanja Božje riječi, središnjih obrednih gesta do arhitekture i likovnosti. Tako se na tekstilu može iščitati međuodnos, teološki i liturgijski naglasci pojedinoga vremena u susretu s kulturološkim odrednicama. Liturgijsko ruho odražava duhovnost, jer u liturgiji – osim onoga najvažnijega što je u srcu čovjeka – nije važno samo ono što se sluša, nego i ono što se gleda.
Nemar prema liturgijskomu ruhu pokazuje i stanoviti nemar prema samomu slavlju i otajstvu koje se slavi. Tako će i skromne materijalne mogućnosti neke zajednice pokazivati određenu skrb, ljubav ili ravnodušnost“, istaknuo je mons. Šaško navevši nadalje da „svaka kultura na jedan ili drugi način poznaje razlikovanje svetoga i profanoga, blagdanskoga i svagdanjega; da je sačuvala razliku između onoga što je stavljeno u službu Bogu i onoga što je redovito.“
Izložba pobuđuje široka estetska pitanja
Osvrnuvši se nadalje na mogućnost da koliko god bili jaki valovi sekularizma, uvijek postoji nešto što se smatra 'svetim', ovisno o tome što se stavlja u središte života te da će ideologija stvoriti svoj sustav svetosti, neovisno o tome je li oslonjena na neku religioznost ili na materijalizam, mons. Šaško je kazao da i u našemu slučaju hrvatske sadašnjosti, otklanjajući se od kršćanstva i kršćanske kulture, zaboravljajući svoj kulturološki jezik, na to mjesto dolazi nešto što je obično svedeno na prolaznost i materijalno.
„Ovo ruho govori o otajstvu Isusa Krista tijekom dugoga vremenskog razdoblja, pri čemu možemo osjetiti i u liturgijskome životu naglaske predbaroknoga, baroknoga i neoklasicističkoga doba kao i pokušaja raznih obnova. Već i samo ruho, njegovi dekorativni elementi daju do znanja o dubljoj ili površnijoj povezanosti s kršćanskim otajstvom“, istaknuo je mons. Šaško, navevši da izložba koja se otvara pobuđuje i široka estetska pitanja –„ona općenita o odnosu prema ljepoti; o ljepoti unutar određene tipologije dekorativnih modela; o ljepoti kao dimenziji ljudskoga življenja i o transcendentnosti“.
„U ovome se ruhu može naći stupnjevanje i nijansiranje slavlja. Jer nije svejedno kakvo ruho za kakvo slavlje. Tomu pomaže razlikovanje ne samo liturgijskih boja, nego i same izvedbe. Liturgijsko ruho budilo je svijest i kod samih vjernika, odgajajući za blagdansko ozračje, za stvaranje kulture koja polazi od otajstva života i vječnosti po Isusu Kristu, što se nužno očitovalo u svim područjima življenja“, rekao je mons. Šaško istaknuvši da je ta „mala izložba poticaj da ne živimo površnost svoje kulture, da usvajamo tipologiju i pojmovlje, a s njima i sadržaje koji mogu objasniti što su vodilje nekadašnjega vjerovanja u povezanosti sa življenjem.
I što je još važnije: da prepoznajemo sebe; da shvatimo da je to dio nas; da imamo svoje izvorište na kojemu možemo naći odgovore na današnja pitanja. Zato je nužno upoznavati suvremeno uređenje liturgijskih slavlja i u usporedbi s nekadašnjim vidjeti Crkvu u novim povijesnim okolnostima, pri čemu temeljne odrednice ostaju. Ulazeći u doba kada su liturgijski predmeti bili izrađivani ručno, stupamo pred radove s kojima je usko povezan i način molitve i prinošenja Bogu svoga rada, života i najljepšega što se moglo učiniti od materijalnih darova“.
Spremnost za reviju i reviziju te susret s ljepotom i baštinom prošlosti
U završnom dijelu svoje prigodne riječi, mons. Šaško je zaključio: „Pred ovim komadićima prebogate baštine koja resi našu Crkvu, izrasta predivan svijet, usklađen u svojim značenjima i u svojim umjetničkim izražajima. Ali – ne smetnimo to s uma – u jezgri svega što u Crkvi vidimo, bilo bogato ili siromašno, nalazi se Kristova Radosna vijest, objava Boga koji voli čovjeka do mjere žrtve svoga Sina, tražeći ljudsko srce. A ono je, zahvaćeno Božjim Duhom, stvaralo predivna djela. Isti je Duh u ovim nitima i u bolnicama koje je gradila kršćanska ljubav prema bližnjima. Pronađimo to oduševljenje i u ovim nitima, jer samo oduševljenje i smisao donosi radost – u bilo kojemu vremenu i u bilo kojemu ozračju.
Zadržavajući se, dakle, kraj liturgijskoga ruha ne previdimo ljude: one koji su osmišljavali, one koji su promicali nabavu, one koji su ga izradili, one koji su nosili to ruho i sudjelovali u slavljima, one za koje se molilo, one koji su se za njega brinuli, obnavljali ga i sačuvali. Otvaranjem ove izložbe otvoren je još jedan put prema traženju smisla i prema odgovorima koji nisu ostali u prošlosti, nego po Crkvi i našoj vjeri žive i danas. Možemo ih susresti, ako smo spremni za reviju i reviziju koja uključuje susret s ljepotom i baštinom prošlosti, s pogledom s Gospodinom, s njegovom i našom vječnošću“.
Pjesmom „Sva djela Gospodnja“, u izvedbi vugrovečkog župnog zbora pod ravnanjem orguljaša Viktora Brezaka, završen je službeni dio otvaranja izložbe koja je okupila lijepi broj sudionika. Među njima je bio i mons. dr. Ivan Golub, teolog, pjesnik, povjesnik kulture i sveučilišni profesor, koji je u razgovoru s organizatorima istaknuo važnost takvog predstavljanja baštine, navevši: „Time prošlost stavljate u sadašnjost“.
Poseban položaj župe Vugrovec u Zagrebačkoj biskupiji
Izložbom je predstavljeno bogatstvo misnoga ruha vugrovečkog kraja nastalog od 15. do prve polovine 20. stoljeća. Uz uvid u njegov kulturno povijesni značaj izložba pokušava odgovoriti i na pitanja što je liturgijsko ili misno ruho, kako se mijenjalo kroz povijest, zašto se njegove boje mijenjaju tijekom godine te koja je razlika između liturgijske i kalendarske godine.
Na izložbi je izloženo i vugrovečko misno ruho iz Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije, a koje je župnik Ivan Mitrečić (1875.-1953.) muzeju darovao i prenio 1941. godine za potrebe otvaranja Dijecezanskoga muzeja u vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Prvi ravnatelj Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije dr. Kamilo Dočkal u časopisu „Katolički list“ (1940.-1944.) napisao je više članaka o župi Vugrovec i prikupljanju predmeta za Dijecezanski muzej: „Poznato je da je župa Vugrovec u povijesti naše biskupije uživala poseban položaj.
U prekrasnoj gorovitoj okolici te župe imali su zagrebački biskupi, a imadu i danas svoje glasovite vinograde s ljetnikovcem. Ovamo su znali dolaziti na odmor. Tu su znali i dulje vremena boraviti. Pošto su bili povezani sa župnom crkvom, davali su joj dragocjene darove u misnom ruhu i svetom posuđu.“
Izložbom se otkriva vrijedna sakralna baština župe Vugrovec, skrivena od javnosti, a koje je naslijeđe više naraštaja ljudi toga kraja. Izložba je realizirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, Muzeja Prigorja, Zagrebačke nadbiskupije i Župe sv. Franje Ksaverskog – Vugrovec.
Izložba je otvorena za javnost od 3. srpnja do rujna 2018. godine i može se posjetiti od utorka do subote od 10 do 19 sati. (NP)
