Aktualnosti

Misno slavlje povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara na Memorijalnom groblju u Vukovaru u nedjelju 18. studenog predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Erico. U koncelebraciji su bili đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, vojni biskup u RH Juraj Jezerinac, požeški biskup Antun Škvorčević, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, srijemski biskup Đuro Gašparović, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis i njegov zamjenik mons. Fabijan Svalina te provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak.
Pozdravljajući okupljene vjernike, nadbiskup Srakić je naglasio kako je ovo okupljanje na molitvu za poginule branitelje i civile čijom smo žrtvom stekli slobodu. Sabrali smo se da zahvalimo Bogu na daru slobode, molitvom da se prosperitet naše domovine ostvaruje u slobodi, pravoj slobodi. Molimo Gospodina za slobodu koja nije dopuštenje ili dar nekog čovjeka skrojen po mjeri pojedinca ili neke skupine, nego po mjeri Boga koji je stvorio čovjeka slobodna. Molimo za slobodu koja je nutarnji zahtjev našega bića, molimo za slobodu koja je Božji dar čovjeku, ali i zadaća, rekao je nadbiskup Srakić, te upozorio kako je netko rekao da se najveća opasnost za slobodu ne sastoji u tome da dopustimo da nam je oduzmu, nego da je više ne razumijemo, tj. da ne znamo što ćemo s njome.
Ovaj naš skup, sveta misa znak je da smo mi dosita svjesni što ćemo s tom slobodom i kako ćemo doista nju upotrijebiti na dobro svih naših građana drage nam Hrvatske, zaključio je.

Uvodeći u euharistijsko slavlje nuncij D'Errico je rekao, kako ga u ovoj misi prate dvije misli. Na prvom mjestu žalosno sjećanje na tragediju na tragediju koju je ljudskom logikom teško shvatiti, a još teže opravdati. Pozivam vas na molitvu za nevine žrtve onih koji su tragično stradali 18. studenog 1991., za njihove obitelji, za preživjele, kao i za one koji još i danas nisu kadri oprostiti i zaboraviti. Istodobno pogled se usmjerava prema budućnosti, prema budućnosti i odnosima koje treba izgrađivati u novom političkom i društvenom kontekstu, rekao je, te naglasio kako su danas u Vukovar došli predstavnici najviših političkih i vojnih vlasti diplomatski zbor i tolike druge javne osobe.
Stoga vas pozivam da se posebno pomolite za njih i za sve ljude dobre volje koji se zalažu za budućnost, pravednost i mir za Hrvatsku i susjedne narode. Upravimo svoju molitvu Bogu gospodaru povijesti, knezu mironosnom da nas i sve njih obasja neizmjernom svjetlošću, kako mržnje i rata ne bi više nikada bilo, rekao je nuncij.

Prigodnu homiliju održao biskup Vjekoslav Huzjak
Možemo reći da je danas Hrvatska u Vukovara, i još više da je danas Vukovar u srcu Hrvatske, svakog onog čovjeka koji osjeća Hrvatsku svojom domovinu i koji za nju ima osjećaj, srce, pogled, onaj dobar, plemenit iskren, rekao je u uvodu.
Osvrćući se na povratak generala Gotovine i Markača, naglasio je kako je za sve nas rat trajao pet godina, a za njih dugih osam godina. No, ne samo rat, nego i križni put.
Ono što su oni proživljavali, proživljavali smo svi mi svatko na svoj način. No, povratak je sigurno neizmjerna radost i Božji blagoslov za njihove obitelji, za njihove suborce, prijatelje, za svakog iskrenog čovjeka u Hrvatskoj, jer vratili su se uspravni, hrabri, bez trunke mržnje, baš onakvi kakvi su bili za Domovinskog rata i za vrijeme pobjede u Domovinskom ratu. Ponosimo se njima, i Bogu zahvaljujemo za taj veličanstveni događaj, rekao je propovjednik.
Potom je istaknuo, kako bi svaki komadić prijeđenog puta kolone sjećanja od vukovarske bolnice do Memorijalnoga groblja mogao ispričati svoje svjedočanstvo koje ljubomorno čuva od zaborava, koji se ponekad kao oblak nadvija nad našu domovinu i njenu borbu za samostalnost u našem Domovinskom ratu.
Svako to svjedočanstvo ima svoje ljude, njihova imena i prezimena, njihove muke, stradanja, boli i krv njihovu koja je prolivena za našu slobodu. Njihova imena odzvanjaju u našem sjećanju i traže svoje mjesto na bijelim križevima koji naoko samo bezimeni stoje poredani podsjećajući nas upravo na njih koji su u Vukovaru bezdušno pobijeni jer su branili svoje. Oni su pali od ruke jedne politike koja je htjela provesti nešto što je u sebi zlo, nešto što ne poštuje ni čovjeka, ni narode, niti poštuje ono što je sveto svakom čovjeku, a to je domovina, upozorio je, te naglasio: Nije srpski narod taj koji je u Vukovaru ubio ljude, nego politika. I zato svakom čovjeku bez obzira na narodnost koji je u Hrvatskoj svaka čast ako Hrvatsku ljubi i voli, i ako je za Hrvatsku spreman dati sebe i svoj život, i spreman je dati ono najljepše što ima. Zato je Vukovar mjesto velikoga stradanja, ali je Vukovar mjesto susreta, i to susreta i onoga što je teško, što je u našim srcima mučno, ali i onoga što je u našim srcima gordo i ponosno i zato gledamo bijele križeve na vukovarskom groblju koji svaki predstavlja jednog čovjeka. Za te ljude i za sve žrtve Domovinskog rata koji su stradali u Lijepoj našoj mi Bogu prikazujemo svetu misu.
Propovjednik je podsjetio kako je u svakom vukovarskom svjedočanstvu, na svakom bijelom križu ponajprije osoba Krista Gospodina našeg spasitelja i otkupitelja. Zato bijeli križevi nisu bezimeni, i ne mogu biti, jer Krist koji je na svakom pridružuje svojem trpljenju osobu na koju nas podsjeća taj križ. No, sigurnost vjere daje nam novo svjetlo, i svaku našu životnu priču otvara prema vječnosti prema konačnom susretu s našim Bogom, prema ispunjenju svega onoga dobra, za što smo se na ovoj zemlji zalagali, u što smo se ulagali svoje ljudske sile, čemu smo se nadali, i o čemu smo sanjali.

Čvrsto sam uvjeren da naši branitelji i živi i pokojni nisu s krunicom o vrata stavljali na kocku vlastiti život za hrvatsku domovinu i hrvatsko društvo u kojem se neće poštivati vjerska sloboda i ljudska prava, među kojima i pravo roditelja na odgoj i obrazovanje svoje djece u skladu s njihovim uvjerenjima i vrednotama koje njeguju u svome životu. U tom duhu pozivam roditelje da bez straha, hrabro i dosljedno, dostojanstveno se bore za svoja neotuđiva prava jer o tome nam ovisi budućnost naših obitelji, naše djece, ali i društva u cjelini, naglasio je biskup Huzjak.
Nadalje, upozorio je kako ne bismo smjeli dozvoli da nas išta odijeli od nas samih, od onih vrijednosti koje nas potvrđuju kao ljude, kao Hrvate, ili pak građane Hrvatske drugih nacionalnosti, kao vjernike katolike koji već 13 stoljeća žive u svojoj domovini, ljube je, izgrađuju, čuvaju, trpe u njoj s njom i spremni su za nju dati svoj vlastiti život. Isto vrijedi i za vjernike koji pripadaju drugim Crkvama i vjerskim zajednicama. Duh ekumenskog, međureligijskog i svakog drugog dijaloga stvara obvezu svakom tko se iskreno klanja ovim nevinim žrtvama bez obzira na svoje vjerničko, političko ili koje drugo opredjeljenje, da iz ljubavi prema njima dade svoj doprinos u izgradnji Hrvatske u njenom napretku, očuvanju identiteta naroda i njegove stoljetne kulture, rekao je biskup Huzjak i upozorio kako nemamo pravo rušiti i uništavati ono što je krvlju stvarano i branjeno makar se to činilo pod izlikom da to predstavlja napredak i da je to zahtjev modernoga doba.
Također je naglasio kako nitko nema pravo dirati ono što je sveto i nepovredivo. Nažalost u našim se zakonima dira čak i ispovjedna tajna koja je obveza čuvanja onoga što se događa u najuzvišenijem i nedodirljivom trenutku susreta Boga i čovjeka u sakramentu svete ispovijedi, rekao je biskup Huzjak te podsjetio kako su čuvajući ispovjednu tajnu svećenici umirali mučeničkom smrću, bili su proganjali zatvarani, slani u rudnike, no izrazio je nadu da se nešto slično ne može dogoditi i danas.
Osvrnuo se i na pristup životu, te naglasio kako to ne bi smjelo postati predmetom manipulacije, ni u kojem pogledu. Upozorio je, kako se ovih dana u javnosti nažalost potiho počinju pojavljivati najave rasprave o eutanaziji.
Početak i kraj ljudskog života u ruci je Božjoj, i nitko nema pravo dirati u ljudski život, osim ako se ne igra boga. Svjestan bi tada morao biti posljedica osobnih i društvenih, upozorio je, te naglasio kako je zato poziv na čuvanje ljudskoga života i pravo čovjeka na život od začeća do naravne smrti poziv koji stoji nad nama i našim glavama da se znamo boriti za ono što je sveto, nedodirljivo, dar Božji i što je naše poslanje na zemlji.

Biskup Huzjak je podsjetio i kako smo s velikim ganućem i radošću u petak pred večer slušali naše drage generale Antu Gotovinu i Mladena Markača kako na središnjem zagrebačkom trgu svjedoče o svojoj ljubavi prema hrvatskoj domovini i hrvatskom narodu na kraju svoga križnoga puta koji je trajao osam godina.
Divili smo se svi snazi duha koja se zrcali u njihovoj svijesti da su prinijeli žrtvu za domovinu i narod i da pritom ni u jednom trenutku nisu bili sami. Svjedočilo je to okupljeno mnoštvo, kao i prepuna zagrebačka katedrala u kojoj se slavila misa zahvalnica. U tom kontekstu, biskup Huzjak je naglasio kako generali nisu sebe, niti svoje ambicije i interese stavili u prvi plan. Potvrdili su svojim dolaskom na misu u katedralu da je vjera u Boga bila izvor njihove snage i ljubavi za osobno trpljenje i ustrajnost na putu istine i pravde. Zahvalili su svima i sve pozvali na izgradnju Lijepe naše i njezine budućnosti, rekao je propovjednik te podsjetio kako se ponovilo ono što se događalo u Vukovaru gdje su ljudi trpjeli, ali su trpjeli s vjerom u Boga i sigurnošću da je On Gospodar života i da je On onaj u kome nalaze snagu i mir.
Biskup je naglasio i kako se jedinstvo naroda i cijeloga društva može postići pomirbom koje nema bez oprosta, a oprost i pomirba nisu politički čin i jeftino manipuliranje osjećajima ljudi niti samo čin razuma. To je sazrijevanje čovjeka do uzdignuća na križ s kojega slušamo Spasitelja našega Isusa Krista koji govori „Oče oprosti im jer ne znaju što čine", naglasio je propovjednik, te podsjetio kako je to vjerničko prihvaćanje krivice drugoga i onda kad je ona učinjena svjesno i vlastite žrtve u svjetlu muke Isusove. No, uskrsnuće je mjesto gdje sve to dobija svoj puni smisao i značenje. To je oslobađanje čovjeka iznutra od svake napasti mržnje i osvete, čišćenje pamćenja u kojem prošlost kako god ona teška bila dobila smisao u vjerničkom gledanju i pritjelovljenju muci Kristovoj kako nam je o tome često govorio bl. Ivan Pavao II.
Stoga je biskup Huzjak naglasio kako nam je i u ovom vremenu moliti, jer je čovjek preslab da se sam uputi prema oprostu, povjerenju i jedinstvu.
Izgraditi i sačuvati Hrvatsku moći ćemo jedino svi zajedno uz Božju pomoć ne dopuštajući da nas itko dijeli, iskorištava i manipulira. Vukovar je znao stati hrabro na braniku svoje Hrvatske, znao je na oltar domovine prinijeti velik broj žrtva, i ne samo iz Vukovara, nego iz cijele Hrvatske. Znao je krvariti i čuvati dostojanstvo svoga naroda do kraja, do pada, ali i do uskrsnuća, jer to je cilj trpljenja i konačna točka ljudskoga života. On nas i danas gord i ponosit zove da nastavimo živjeti, da ako treba trpjeti, trpimo, ali svi zajedno s jasnim ciljem, jer to je poruka, to je krik Vukovara i danas, nakon dvadeset godina i ostat će poziv i krik dok god bude Hrvatske. Poslušajmo taj poziv Vukovara, nemojmo zatiskivati uši, nego nastojmo izgrađivati svoju Hrvatsku zanemarujući ono što je usko, osobno, ili nekakvi privatni interesi koji se žele nametnuti iznad interesa hrvatske domovine i naroda. Jedino na taj način možemo osigurati svoje pravo mjesto u zajednici europskih naroda kojoj odavno pripadamo a sada i formalno u nju ulazimo, posvijestio je propovjednik.
U duhu Godine vjere, biskup Huzjak je naglasio kako vjera koju susreće i prima u Kristovoj Crkvi otvara čovjeku putove duhovne izgradnje, putove svjedočenja u zajedništvu sa svim ljudima, putove zdravoga iskrenoga domoljublja i zauzetoga čovjekoljublja. Zato iskreni vjernik zna čuvati i braniti vlastito dostojanstvo, identitet čuvajući i braneći dostojanstvo i identitet drugoga, svakoga čovjeka kraj sebe.
Molimo Boga da nam svima dade snage da u tom duhu živimo, da izgrađujemo i ljubimo dragu nam domovinu Hrvatsku na što nas uvijek ponovno pozivaju žrtve Vukovara kao i sve žrtve pale za domovinu u Domovinskom ratu, na što nas u ovom trenutku na poseban način pozivaju naši hrabri generali Gotovina i Markač svojim herojskim primjerom, rekao je na kraju homilije biskup Huzjak. Prije blagoslova u ime svih vjernika grada Vukovara riječ zahvale izrekao je domaći župnik fra Ivica Jagodić.
Misno slavlje pjevanjem su uveličali zborovi vukovarskih župa sv. Filipa i Jakova i sv. Josipa Radnika, te zbor MIR iz Belišća. (IKA)