HR
Prvu misu zornicu na početku došašća u župi sv. Jelene Križarice u Zaboku, predvodio je u nedjelju 27. studenoga zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić u koncelebraciji župnika Marijana Culjaka. Mise zornice u zabočkoj župi u velikom broju pohode vjernici svih uzrasta, od djece do starih, a mnogi radnici tom misom započinju svoj radni dan kroz tjedan.
Tekst i fotografija: Darko Fiket
Misna čitanja: Iz 63,16b-17, 19b; 64,2-7 1 Kor 1,3-9 Mk 13,33-37
Danas se događa nešto posebno, sasvim naročito: pohrlili smo u crkvu na svetu Misu, ranije nego inače. Započinjemo novu liturgijsku godinu, vremenom koje zovemo: Došašće. Pjevamo druge, drage hrvatske adventske pjesme. I srce i duša tako su uzbuđeni, puni radosnog iščekivanja – da nismo mogli ostati u blagom jutarnjem snu.
Danas nam je posebno važno biti budni rano ujutro, posvetiti prvine dana Gospodinu Bogu: molitvom i pjesmom. Obnavljajući obiteljsku molitvu - obnavljamo i jačamo obiteljsko zajedništvo, slogu i ljubav. Davni je poziv za Crkvu u Hrvata: ‘Obitelj koja zajedno moli – zajedno ostaje’. Jesmo li možda otupjeli i zatrovani – i više ništa ne očekujemo? Što Isus od nas očekuje? Ako smo zdravi i normalni: Uzbuđeno očekujemo Onoga tko nam je važan, tko nam mnogo znači, tko nam znači sve – za naš osobni, obiteljski i narodni život.
Hrvatske su zornice nešto jedinstveno na svijetu. Molimo za Isusov dolazak, posebno kod ovih jutarnjih raspjevanih, razdraganih zornica, i kod adventskih večeri, uz prigušena svjetla i upaljene svijeće koje čudesnim titrajem plamena gore.
Živimo usred mnogih nepravdi i boli, nejasnoća i dvojbi – nada i iščekivanja. Željni boljega i pravednijega svijeta, sa dragim prorokom Izaijom vapijemo: 'O, da razdreš nebesa i siđeš' (63,19): Jer, ti si, Gospodine, 'Otac naš, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek' (Iz 63,16b). Ta je molitva izrečena i u naše ime: molimoda više ne lutamo krivim putovima, izgubljeni u magli, bez cilja. Tko nas zavodi na stranputice: grijeh. Grijeh sječe i čupa naše svete korijene u Bogu, i mi padamo u ropstvo zla i Zloga. Zato Izaija vapije: 'O, da razdreš nebesa i siđeš'.
Zna prorok Izaija: Bog gleda na nas kao na članove svoje obitelji – od kojih ni jedan ne smije propasti, i on nas otkupljuje za slobodu – po sakramentu svete ispovijedi i hrani Kruhom Života za ovaj i onaj - vječni život.
Pripremamo se na slavlje čudesnog otajstva: Božji Sin, Isus, Svjetlo svijeta, postaje čovjekom, po Majci Djevici Mariji dolazi u naš svijet: da bi nas izveo iz tame zabluda i neznanja. Kako trebamo živjeti da bi naš susret s Isusom mogao biti uvijek radost i sreća? Govori nam današnje kratko Evanđelje: 'Bdijte, budni budite!' Svatko od nas primio je velike darove i treba ih u životu ostvariti na korist sebi i bližnjima.
Nitko ne smije prospavati život. Nitko ne smije živjeti u mraku – ta mi smo djeca svjetla. A to znači: svatko se od nas treba truditi da bude svjetlo: da bude vjeran u svom zvanju i poslanju u ovome životu: vjeran i ustrajan; da u poniznosti srca priznaje i okaje svoje pogrješke i grijehe – i opet živi puninom života.
Biti budan i - bdjeti, znači: zalagati se hrabro i snažno, na svim područjima, za život istine i pravde i mira, graditi kulturu života i civilizaciju ljubavi: u svom srcu, u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u cijeloj Lijepoj našoj domovini. Ovaj naš zemaljski život, i budući vječni život, nisu dva različita života: to je jedan život - spojen po zakonu spojenih posuda. Sve dobro, lijepo i plemenito, naporno, i ono što nazivamo križ, postaje vječna nagrada.
U susretu s Isusom to će se samo javno i svečano očitovati i potvrditi. Zato se radujemo Isusovom dolasku: jednako onom u Betlehemu kao i onom na koncu svijeta. Živjeti život u iščekivanju i bdijenju – ne znači biti paraliziran. Čekamo uzbuđeni, radeći ozbiljno, ali smireno i marljivo, odgovorno i velikodušno. Bdijemo molitvom i pobožnim čitanjem, pažljivi smo i ne damo se prevariti i zavesti lažnim, nepotrebnim, suvišnim brigama – i grješnim kupovinama.
U ovo rano jutro, kroz sav i svaki dan, nastojimo da nam cijelo ovo vrijeme došašća bude vrijeme budno i raspjevano. Želimo biti uz Majku Mariju – koja budno bdije nad novim, čudesnim životom Djeteta u svom krilu, u svom srcu.
O toj novosti Isusova dolaska, po vjeri i ljubavi, Marija je trajno prebirala, razmišljala i molila u svom bezgrješnom majčinskom Srcu. Molila je za Isusov dolazak i za naš susret s Isusom. I mi to činimo – moleći svetu krunicu, slaveći svete zornice. Svaka naša zornica, i svaka naša adventska večer, neka budu naši koraci radosti i nade, naši koraci svjetla na putu u susret sa iščekivanim Djetetom-Božićem u Betlehemu. Amen.
