Objavljeno: 18.03.2026.
Novi susret Teološko-pastoralnih razgovora u okviru institucionalnog projekta DUHOBUD, posvećen temi duhovne dimenzije u odgoju i samoodgoju, održan je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u srijedu 18. ožujka. Susret je okupio tridesetak sudionika - profesora, studenata, vjeroučitelja i drugih zainteresiranih - a moderirao ga je prof. dr. sc. Nenad Malović. Na početku programa okupljene je pozdravio dekan KBF-a prof. dr. sc. Mario Cifrak istaknuvši važnost kontinuiteta ovakvih susreta i njihovu povezanost s istraživanjem duhovnosti kao temelja održive budućnosti.
Izlaganje "Može li se kršćanska duhovnost odgajati?" održao je prof. dr. sc. Franjo Podgorelec. Naglasio je da je duhovnost ponajprije dar milosti i dinamičan odnos s Kristom koji prethodi svakom odgojnom nastojanju. Istaknuo je kako je u kršćanstvu ključno najprije slobodno prihvaćanje osobe Isusa Krista te da sadržaj vjere (
fides quae) dolazi kao logična posljedica čina vjere (
fides qua). Također je napomenuo da se duhovni rast odvija kroz proces suobličenja Kristu po Duhu Svetome uz važnu ulogu zajednice i svjedočanstva vjernika, a zajednicu definirao kao korektiv individualne duhovnosti i jamstvo autentične duhovnosti. Profesor Podgorelec posebno je naglasio da samoodgoj proizlazi iz već primljenog dara te predstavlja odgovor na Božje djelovanje u čovjeku.
Drugo izlaganje "Duhovnost i odgoj za lijepo" imao je izv. prof. dr. Ivan Dodlek. Govorio je o umjetnosti kao važnom putu prema transcendenciji ističući njezinu sposobnost da vodi prema kontemplaciji i dubljem razumijevanju stvarnosti. Podsjetio je na povijesnu ulogu umjetnosti u kršćanstvu te naglasio njezinu odgojnu dimenziju i danas. Posebno je upozorio na fenomen "kiča" koji banalizira stvarnost i zatvara čovjeka u površnost, nasuprot autentičnoj ljepoti koja ima mistagošku dimenziju i može potaknuti osobni i društveni preobražaj.
U okviru izlaganja "Suvremene kulturne ponude i duhovnost", doc. dr. sc. Ivan Majić promišljao je odnos duhovnosti i suvremene kulture. Upozorio je na tendenciju da se duhovnost u današnjem kontekstu svodi na privatnu stvar ili sredstvo osobne učinkovitosti, dok je kultura oblikuje kroz različite ideološke i tržišne obrasce. Istaknuo je kako takvo okruženje često marginalizira duhovnost i potiskuje je iz javnog prostora te je naglasio potrebu kritičkog, ali i dijaloškog odnosa prema kulturi, pri čemu je važno ne odbacivati je, nego je nastojati prožeti autentičnim duhovnim sadržajem.
Nakon izlaganja uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici otvorili niz aktualnih pitanja poput odnosa duhovnosti i emocija, fenomena tzv. "feel good" duhovnosti, važnosti zajednice za življenje autentične duhovnosti, uloge umjetnosti u odgoju za lijepo te izazova koje pred duhovnost stavlja suvremena kultura.
KBF