HR
Govor kardinala Josipa Bozanića, nadbiskupa zagrebačkog i metropolita,
na sprovodu mons. Ante Jurića, nadbiskupa splitsko-makarskog u miru
Split, konkatedrala sv. Petra, 24. ožujka 2012.
Draga braćo i sestre u Kristu!
U ponedjeljak navečer, samo oko šest sati prije smrti blagopokojnog nadbiskupa Ante Jurića, čuo sam se s njime telefonskim putem jer mi je želio čestitati imendan. Mons. Jurić je, svježa glasa i vedra duha, u telefonskom razgovoru izrazio zadovoljstvo što je pokrenut kanonski proces o životu i kršćanskim krjepostima sluge Božjega kardinala Franje Kuharića te je spomenuo da planira doći u Zagreb u travnju ove godine na zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije. No, Providnost je odredila drukčije. Pokojni Nadbiskup nas je danas okupio u konkatedrali svetog Petra u Splitu na sprovodnom bogoslužju.
Tebi, dragi subrate u biskupstvu Marine, pastiru Crkve splitsko-makarske, Tvom kleru, redovništvu, Kristovim vjernicima laicima i posebno rodbini pokojnog nadbiskupa Jurića izražavam kršćansku sućut. Životni put mons. Ante Jurića, od rodnog Vranjica 1922. godine pa do ranih jutarnjih sati u sjemeništu Redemptoris Mater u Puli, 20. ožujka 2012. godine, obilježen je ljudskošću po kojoj je kao čovjek bio drag i blizak, kao svećenik gorljiv i raspoloživ, a kao biskup revan u izvršavanju apostolskog poslanja i ustrajan u učvršćivanju povjerenog mu naroda u vjeri, nadi i ljubavi, u bogoljublju i čovjekoljublju.
Taj dragi Pastir, u razdoblju od 90 godina života, 65 godina svećeništva i 24 godine biskupske službe, ostavio je dubok trag svoje prisutnosti među ljudima u različitim oblicima zajedništva. Mons. Ante Jurić izazivao je poštovanje kod ljudi dobre volje koji su se s njime susretali i koji su ga poznavali, jer su u njemu otkrivali čovjeka načelne jasnoće i odlučne zauzetosti za sve što je pravo, istinito i dobro.
Upoznao sam ga u radu Hrvatske biskupske konferencije. Zahvaljujem mu za zajedništvo i bratsku suradnju, za njegovu plemenitu, tihu i nenametljivu prisutnost u životu Crkve i hrvatskoga naroda. Do posljednjeg dana svoga života pratio je zbivanja u Crkvi i našoj Domovini. Rado se odazivao na različita liturgijska slavlja i dijelio bratsko zajedništvo s biskupima i svećenicima te bio neposredan prema Božjem puku.
Mons. Ante Jurić govori nam životom i smrću. U ovoj prigodi želim istaknuti dva svjedočanstva života pokojnog nadbiskupa Jurića koja su veoma aktualna u naše vrijeme. Mons. Jurić bio je posvema čovjek Crkve. Crkvu je ljubio uvjereno i vjerodostojno, njoj se sav predao, za nju je živio. S njom je dijelio radost i nadu, žalost i tjeskobu do posljednjeg dana svoga života.
Život nadbiskupa Jurića svjedoči nam i o ljubavi prema Domovini. Njegovo kršćansko rodoljublje i domoljublje bilo je jasno do boli supatništva s hrvatskim narodom. Dok zahvaljujemo Bogu za dar nadbiskupa Ante Jurića, molimo da i mi slijedimo ono što je njemu bilo sveto.
Smrt biskupa razotkriva otajstvo Crkve, stoga je ovo, braćo i sestre, povlašteni trenutak molitve za pokojnog Nadbiskupa. Naime, promatrajući kraj života pastirâ koji su nam naviještali riječ Božju, molimo da još više nasljedujemo njihovi vjeru, jer Isus Krist jučer i danas isti je i uvijeke (usp. Heb 13, 7-8).
Dragi oče nadbiskupe Ante, neka Vas Isus Krist, Vječni Svećenik primi u prostranstva svjetlosti i mira i nagradi za Vašu nesebičnu ljubav i velikodušno služenje Bogu, Crkvi i narodu. Amen.
