Aktualnosti

Na svetkovinu Gospe od Suza, 31. kolovoza središnje euharistijsko slavlje u njezinu svetištu u Pleternici predvodio je zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK Dražen Kutleša, u zajedništvu s domaćim biskupom Antunom Škvorčevićem, brojnim svećenicima te mnoštvom hodočasnika.

 

Na početku slavlja biskup Škvorčević je pred Gospinim likom, koji je u svečanoj procesiji prenesen iz crkve na vanjski oltar, uputio poklike Isusovoj Majci, na koje su hodočasnici odgovarali pjevajući »Blažena ti što povjerova!«



Pozdravljajući okupljene Marijine hodočasnike biskup Škvorčević je rekao: »Prije 70 godina u talijanskom gradu Siracusi u jednoj skromnoj obitelji proplakao je reljefni lik Prečistog Srca Marijina. Taj događaj prepoznala su mnoštva ljudi diljem svijeta kao poticaj na dublje promišljanje o vlastitom odnosu prema Bogu, na liječenje ranjene savjesti revnijim slušanjem Božje riječi, opredjeljenjem za dublje zajedništvo s Isusom Kristom u njegovoj Crkvi po slavljenju svetih sakramenata, napose pomirenja i euharistije, na obnovu vjernosti kršćanskom braku i obitelji, primanju djece i njihovu odgoju u evanđeoskim vrijednostima. Spomenuti val duhovne obnove zahvatio je prije 68 godina i Hrvatsku ovdje u Pleternici, gdje je vjerna Isusova Majka pod vedrim nebom na ruševinama župne crkve u znaku svojih suza okupljala mnoštva oko svoga Sina Isusa Krista, izgrađivala zajedništvo njegove žive Crkve, snagom njegove pobjede nad smrću liječila naše hrvatske rane, poticala srca na obraćenje, molila za čvrstinu vjere, budnost nade, postojanost ljubavi. Ona se i ovdje u Pleternici očitovala kao „najvjernija odvjetnica Hrvatske i Majka”, kako piše u remetskom svetištu, kao „početak boljega svijeta”, kako svjedoči natpis na Trškom vrhu, naša „Majka i naša Zora zlatna”, kako joj pjevamo u omiljeloj pjesmi „Zdravo Djevo”. Njezinim majčinskim zagovorom ovdje se u doba komunističke vladavine lomila sputanost ideološkim okovima, u vrijeme Domovinskog rata molilo za hrvatsku slobodu i pobjedu, a cijelo se vrijeme sve do danas ovdje jača duh slavonskog čovjeka, pritisnutog svakovrsnim kušnjama, patnjama i siromaštvom. Koliko li je hrvatskih pobjeda ostvareno zagovorom Isusove Majke, Gospe od suza u našim osobnim i obiteljskim sudbinama, u društvenim zbivanjima? Želimo joj večeras odanim srcem, jednodušno reći „hvala” i moliti je da izazov njezinih suza nađe i danas odgovor u našim suzama kajanja za zlo i zločine suvremenog svijeta, među kojima je i rat u Ukrajini, u suzama obnovljene vjere u Božje milosrđe, objavljeno u Isusu Kristu, suza očišćene osobne i zajedničke savjesti, sposobne izgrađivati svijet ljudskog dostojanstva, zajedništva i mira. Marijo, Gospo od suza, daj nam da na taj način s tobom tako u Hrvatskoj proplačemo te nam se u osobni, obiteljski i društveni život nastani mir, izliječenost od zlih namjera i djela, u obitelji i politici, privatno i javno, da Hrvatska bude uistinu „Lijepa naša domovina”. S tim osjećajima vjere, sve vas poštovani i dragi hodočasnici ovdje u biskupijskom svetištu Gospe od suza primam, od srca pozdravljam i povjeravam Isusovoj Majci i njezinim suzama.«



Nastavljajući riječi pozdrava biskup Škvorčević je istaknuo: »Navedene osjećaje s izrazima srdačne dobrodošlice i poštovanja bratski svjedočim mons. Draženu Kutleši, predvoditelju slavlja, koji kao zagrebački nadbiskup prvi puta posjećuje Požešku biskupiju i ovo svetište. Preuzvišeni, dobro nam došli! Zahvaljujem Vam što ste lani u Voćinu kao splitsko-makarski nadbiskup podijelili s nama radost 25. obljetnice osnutka i uspostave naše Biskupije, a danas se s nama radujete 70. godišnjici Gospinih suza u Siracusi i 25. obljetnici proglašenja blaženim Alojzija Stepinca, drugog zaštitnika naše mjesne Crkve, svete uspomene nadpastira i ovih dijelova nekadašnje Zagrebačke nadbiskupije, o desetoj obljetnici proglašenja blaženom Jule Ivanišević, podrijetlom iz naše Biskupije, čije susestre žive i djeluju ovdje u Pleternici. Srdačan pozdrav upućujem vama, braćo svećenici i đakoni, redovnici i redovnice, bogoslovi i sjemeništarci, vjeroučitelji i djelatnici naših katoličkih škola i svima drugima koji vršite bilo koju službu ili poslanje u našoj Biskupiji. Poseban pak pozdrav radosti upućujem svima vama koji ste srcem punim odanosti za Isusovu Majku hodočastili u Pleternicu, među vama brojne obitelji s djecom i mladima. S osjećajima posebnog poštovanja upućujem dobrodošlicu svim javnim dužnosnicima, na čelu s požeško-slavonskom županicom Antonijom Jozić, izaslanicom Andreja Plenkovića, predsjednika hrvatske vlade, predstavnicima određenih ministarstava, lokalnih zajednica, posebno domaćima – pleterničkoj gradonačelnici i požeškom gradonačelniku.«

Zahvalivši biskupu Škvorčević za izraze dobrodošlice, nadbiskup Kutleša poručio je hodočasnicima da svaki čovjek s posebnim osjećajima dolazi svojoj majci, kako zemaljskoj tako i nebeskoj. Potaknuo ih je da nebeskoj Majci, Gospi od Suza predaju sve ono što u dubini srca čuvaju samo za nju i u njezine ruke povjere svoje molitve.

U homiliji nadbiskup Kutleša je kazao: »Ponovno nas je na tako jednostavan, nenametljiv i ponizan način, okupila Marija, Majka Sina Božjega da nam pokaže svoju ljubav i svoju sućut koju ima prema nama. U temelju ovog našeg današnjeg okupljanja stoji događaj iz kolovoza 1953. godine kada je reljef Bezgrešnoga Srca Marijina, izrađen od gipsa u kući jedne obitelji proplakao ljudskim suzama kroz puna četiri dana. Taj je događaj dokumentiran, analiziran, te je utvrđeno da je uistinu riječ o pravim ljudskim suzama. U mjesecima koji su uslijedili nakon samog događaja, dogodila su se brojna obraćenja, kao i fizička ozdravljenja koja znanost nije mogla objasniti.«



Nadbiskup je istaknuo kako Marijine suze postavljaju tri pitanja: »Što potiče Mariju da i danas plače? Zbog čega plačemo i od kuda dolaze naše suze? Što naše suze govore o našem srcu? «Odgovarajući na prvo pitanje, nadbiskup je rekao: »Kako bismo to mogli razumjeti, morali bismo znati koji je izvor Marijinih suza. Evanđelja svjedoče o Isusovim suzama. Čudesno je to otajstvo, Bog koji u sućuti i ljubavi prolijeva suze zbog svakog čovjeka. Prolijevao je suze nad mrtvim Lazarom, plakao je nad svojim narodom i Jeruzalemom. S druge strane, o Marijinim suzama nije ništa zapisano u Evanđeljima, no zasigurno je kao majka isplakala svoje srce i dušu nad pregorkom patnjom svoga Sina. (…) Povod Marijinim suzama su zablude koje su zaslijepile čovječanstvo, naraštaji su priljubljeni isključivo uz ovu zemlju, koja pruža trenutne, časovite utjehe, koje obmanjuju. Zaboravili su da imaju dušu, da postoji vječnost i besmrtnost pa žele uživati u svemu što im pruža lažni zemaljski raj.«

Zatim je nadbiskup Kutleša govorio o tome zašto ljudi danas plaču i otkud dolaze naše suze, rekavši: »U djelu Dijalog Božanske providnosti sv. Katarina Sijenska navodi tri vrste ljudskih suza. Prva vrsta ljudskih suza su suze sebičnosti. Čovjek plače jer nema odgovora na megalomaniju svojih egoističnih zahtjeva. Ima oči pohlepe veće od svojih stvarnih potreba. Današnjem naraštaju ponekad nedostaje ravnoteže da prepozna što je stvarno moguće u određenoj situaciji pa mu zahtjevi postaju nerealni. Zato kukamo i plačemo nad samima sobom stavljajući pred sebe, naše obitelji i društvo zahtjeve koje je nemoguće ostvariti. (…)



Druge suze kojima čovjek plače su suze kajanja. Sv. Pavao piše Korinćanima: „…sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju (…) Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću“ (usp. 2 Kor 7,9-10). Žalost zbog vlastitih slabosti i grijeha je „žalost po Božju“ koja nas rađa za vječni život. A „svjetovna žalost“ nastaje zbog neispunjenih grešnih stremljenja i plod joj je smrt. (…)

Treće suze kojima čovjek plače su suze sućuti i sebedarja. Kako čovjek postaje slobodniji u srcu od vlastitih interesa, navezanosti i taštine, postupno sve više osjeća sućut i radost. Ljudsko srce postaje sve sličnije Božjem srcu. Tada čovjek plače u sućuti zbog onih koji odbacuju Boga, zbog obitelji koje su ugrožene hedonizmom i dezorijentirane u svojemu poslanju i smislu, zbog nasilja i krvi diljem svijeta, zbog sukoba i mržnje na svim razinama. Suze sućuti postaju suze molitve zbog svih onih koji ne mole, koji su opterećeni mnoštvom drugih interesa. Suze koje dovode do obraćenja savjesti. Suze sućuti plodne su konkretnom ljubavlju prema pojedincima, obiteljima i društvu u cjelini.«

Odgovarajući na posljednje pitanje zašto je potrebno danas liječiti naše oči kapima sjećanja, nadbiskup Kutleša je ustvrdio: »U svijetu obuzetom brzinom, bukom i neprestanim smetnjama, postaje sve izazovnije pronaći tišinu i duboki duhovni sklad. Upravo stoga se obraćamo Majci Mariji od Suza, koja čuva tajnu Božje prisutnosti u svojem srcu. Marija nas uči da pronađemo snagu u šutnji, gdje možemo bolje razumjeti i iskusiti Božju prisutnost. Ona nas poziva da se oslobodimo zavodljive idolatrije sadašnjeg trenutka, koja nas odvraća od razmišljanja o vječnom i odnosu s Bogom. Majko od Suza, koja čuvaš Božju tajnu, oslobodi nas od idolatrije sadašnjeg trenutka, u koju upada onaj tko zaboravlja. Zaboraviti svoje korijene, svoju povijest i svoj duhovni temelj znači osuđivati se na zarobljenost u prolaznim trenucima. Zaboravljajući gubimo smisao, gubimo pravac i gubimo vezu s onim što je istinski važno. No, sjećanja su, kako slikovito kaže Papa Franjo, poput čarobnih “kapi za oči” – koje nam, baš poput suza, čiste oči, naš duhovni vid. Kroz sjećanja se oslobađamo okova zaborava i vraćamo se svojim korijenima. Kroz njih dolazimo do svježine početaka. Očisti nam, Majko od Suza, oči kapima sjećanja da se vratimo svježini naših duhovnih korijena. Kroz sjećanja na naše duhovne početke i borbe, naša susretanja s Bogom i trenutke duhovnih uspona i padova, mi se obnavljamo, postajemo sposobni za iskrenu molitvu i pokoru. Vraćamo se korijenima same Crkve, ispunjavajući je duhom molitve i pokore. Majko, očisti naše oči kapima pamćenja! Kako ne pomisliti da je Djevica Marija sve to učinila svojim plačem, iznenađujuće ljudskim i tako duboko majčinskim? Kako ne vjerovati da je njezin plač upravo ona kap sjećanja koja čisti oči Crkve od svake prljavštine zla i od zaraze ravnodušnosti koja njezine učenike čini manje sjajnima i svijetlima? Kako ne vidjeti u tom tihom plaču olakšanje kojem se nadamo kako bismo dobili lice Crkve koja je više moleća i pokajnička?«



Nadbiskup Kutleša je na koncu homilije potaknuo vjernike da mole Majku Mariju od Suza da nas vodi tim putem, da nas oslobodi zavodljive privlačnosti sadašnjeg trenutka i da nam otvori oči za tajne Božje ljubavi kako bi bili što bolji pastiri svojih duša i da se vratimo korijenima naše vjere.

IKA