Aktualnosti

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je misno slavlje za Domovinu prigodom Dana državnosti u utorak, 30. svibnja u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu. Na misnom slavlju koncelebrirali su mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj,  vlč. Krunoslav Novak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog: mons. Stjepan Večković, mons. Zlatko Koren i mons. Juraj Batelja; preč. Marko Kovač, kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola, preč. Željko Faltak rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, odgajatelji i duhovnici NBS-a i MSZ-a i okupljeni svećenici Zagrebačke nadbiskupije.



U uvodnim riječima nadbiskup Kutleša rekao je da je Dan državnosti prilika za prisjećanje povijesnih trenutaka i postignuća naše Domovine, ali i trenutak zahvalnosti Bogu na daru slobode i neovisnosti koji svi državljani uživaju, a koji su omogućili branitelji. "U ovom misnom slavlju želimo povezati našu ljubav prema Domovini s našom ljubavi prema Bogu jer su ta dva aspekta duhovno i duboko povezana."



Nadbiskup Kutleša je u svojoj homiliji, spominjući se konstituiranja Prvoga demokratski izabranoga višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990., istaknuo da "dok kao vjernici razmatramo te promjene koje uvelike utječu na ono što se obično naziva 'standardom i kvalitetom života' odnoseći se na naš tjelesni život, razložno je upitati što se u tih tridesetak godina dogodilo s dušom hrvatskoga naroda? Kuda idemo i kamo smo se uputili?" Zatim je Nadbiskup razložio napredak u tri pitanja.



Propovjednik je prvo postavio pitanje "Jesmo li narod zahvalnosti i brige za opće dobro ili narod sveopćega kritizerstva i rušilačkoga individualizma?" te nastavio da u "kulturi blagostanja i pretjeranom brigom za 'životni standard', razmišljanje o Bogu, neprolaznim vrijednostima, tradiciji i općemu dobru čini se nazadnim. No, gubitak svjesnosti o tome da su nam život, drugi ljudi, materijalna dobra i stvoreni svijet darovani, rađa velikom nezahvalnošću. Osjećaj zahvalnosti tada zamjenjuju osjećaji nadmoći i iskorištavanja. Tada se i ljude i stvari i prirodu izrabljuje; oni postaju tek sredstvima koja se rabe i zlorabe, iskoriste i odbace."



"Nažalost, zahvalnost Bogu i čovjeku danas se prerijetko nastoji prenositi i učiti u obitelji i u društvu. Na pijedestalu odgojno-obrazovnih procesa najčešće su tzv. izvrsnost i funkcionalnost. No, izvrsnost bez velikodušnosti, samokritičnosti i skromnosti duha, bez prepoznavanja i vrjednovanja napora drugih ljudi i institucija, bez preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke i odgovornosti za druge, bez ispunjavanja svojih obveza prema zajednici, može biti jako razorno, jer mjerodavnima postaju jedino osobno mišljenje i osobni zahtjevi bez obveza", istaknuo je Nadbiskup te nadodao: "Stoga je žurna potreba da odgojno-obrazovni procesi postanu i da se razvijaju kao vrijednosni."

Nadalje, tumačeći drugo pitanje "Jesmo li narod jasnoga ili bezličnoga identiteta?" Nadbiskup je naglasio da je "u vrijeme stvaranja hrvatske države bilo važno pozivati se na neotuđivo pravo naroda na svoju domovinu, na svoj jezik, na svoju povijest, na svoje ime. Danas, čini se, još veći napor moramo uložiti: u promicanje i očuvanje svojih duhovnih korijena; u jačanje istine koja povijesnim događajima daje plodnost spomena; u obranu smisla kršćanskih simbola u javnome životu; u zaštitu prirodnih i drugih bogatstava te svega što tvori naš nacionalni identitet. Pri tome, u mjeri svoga poslanja snažnu ulogu može i treba imati država."



"U našemu narodu kulturu, povijest i običaje, ispravan odnos prema bližnjemu, društvene vrline, ljubav prema Bogu, prenosile su u prvome redu obitelji i Katolička Crkva. Hrvatski je čovjek uvijek visoko cijenio obiteljske vrijednosti, osobno je skrbio za najranjivije u obiteljima, tj. djecu, starije i bolesne. Stoga, ako želimo očuvati svoj identitet, to valja učiniti s pomoću sveopće skrbi za obitelj, i to društvo u svojemu području djelovanja, a Crkva u svojemu. Potrebno je prikladnim zakonima i drugim mjerama promicati i štititi tu temeljnu jezgru društvenoga života. Obitelji su potrebne naše pomoći i sveopćega zauzimanja", rekao je Nadbiskup.



Na kraju homilije Nadbiskup se osvrnuo na pitanje "Jesmo li narod kulture života ili narod pred izumiranjem?" te naglasio da je "demografsko pitanje iznimno slojevito i teško je iscrpiti sve njegove vidike. Izumiranje naroda nedvojbeno je posljedica i mnogih izvanjskih razloga, ali možda najviše „mrtvoga“ ljudskoga duha, opijenoga sebičnošću. Teško da netko ne vidi da bi Hrvatska po mnogočemu mogla biti puno poželjnija za život, ali promjene na ljestvici i u ustroju društvenih vrijednosti, osobito u odnosu na brak, obitelj i djecu uzimaju svoj danak. Kako bi i moglo biti drugačije, ako se mladima roditeljstvo predstavlja kao da ono nešto oduzima, sprječava, a ništa ne daje?"



"Kada je društvo bez života, umjesto da generira, bude otvoreno rađanju, kreativno i stvaralačko, ono degenerira, iskrivljuje, vodeći u mrtvilo i malodušje. Mnogi mladi ljudi smanjili su svoja očekivanja i zdrave ambicije. Sumnjajući u ostvarenje svojih obiteljskih snova prepustili su se sivilu; spustili su svoje kriterije i prihvatili osrednjost i surogate. Nedostatak nutarnje svježine, radosti i poleta postaje stanjem duha pa tako cijelo društvo postaje umorno i nepokretno", istaknuo je nadbiskup Kutleša i zaključio riječima bl. Alojzija Stepinca: "Država je takva kakve su obitelji i pojedinci iz kojih je sastavljena kao tijelo od udova.' Ako grijesi i opačine rastaču obitelji, grijesi i opačine rastaču i državu i narod. Ako krjeposti cvatu u obiteljima, cvatu i u državi, odnosno narodu.“



Na svečanom euharistijskom slavlju sudjelovali su i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković, ministri i ministrice u Vladi RH, predstavnici Hrvatske vojske te ostali predstavnici društva, kulture i znanosti.