Aktualnosti

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u srijedu 2. rujna misno slavlje povodom 100. obljetnice smrti Božje ugodnice Danice Širole u Bogoslužnom prostoru blaženog Alojzija Stepinca na zagrebačkom Kaptolu. Koncelebrirali su generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja, postulator kauze za kanonizaciju bl. Ivana Merza o. Božidar Nagy te ostali okupljeni svećenici.

Nadbiskup Kutleša u homiliji je kazao kako je zemaljski život Danice Širole bio kratak, ali duboko ispunjen. "Nije iza sebe ostavila velika materijalna djela niti je zauzimala istaknute položaje. Ostala je zapamćena po nečemu što se ne može lako izmjeriti: po čistoći srca, ljubavi prema Kristu, vjernosti svakodnevnim dužnostima, euharistijskoj pobožnosti i strpljivome prihvaćanju bolesti."

Govoreći o Daničinoj želji za stupanjem u samostan koja je bila spriječena bolešću, mons. Kutleša istaknuo je način na koji je ona prihvatila nemogućnost ostvarenja takve želje. "Mogla je zaključiti da je njezin život izgubio smisao. Umjesto toga prihvatila je da se Bogu može potpuno pripadati i usred svijeta. To je velika duhovna sloboda: ne dopustiti da nas vlastita neostvarena želja učini zavidnima na dobru drugoga. Danica je, naprotiv, svoje odricanje pretvorila u dar za druge. Čak je i tijekom bolesti posjećivala druge bolesnice. Sama je trebala pomoć, a ipak je primjećivala one kojima je bilo još teže. Bol nije potpuno uklonjena iz njezina života, ali je prestala biti tamnica duše. Postala je mjesto suosjećanja", rekao je propovjednik.

Osvrnuvši se na važnost raspoznavanja Božje volje u životu, Nadbiskup je podsjetio vjernike na zadnje riječi Daničina dnevnika - "Moj Isuse, hvala!" - te je protumačio kako "te riječi ne znače da bolest nije boljela niti da nije bilo unutarnjih borbi. One znače da bolest i smrt nisu uspjele potisnuti zahvalnost. Danica nije zahvaljivala zato što je svaki put razumjela Božji naum, nego zato što je vjerovala Onomu koji ju je tim putem vodio."

"Gospodine Isuse, uđi u naše kuće. Uđi u naše obitelji, bolesti, razočaranja i neostvarene želje. Nadvij se nad onim što je u nama ranjeno. (...) Nauči nas služiti bez traženja priznanja, moliti bez bijega od života i vršiti Očevu volju i onda kada je ne razumijemo. A kada se nađemo pred križem koji ne možemo ukloniti, daj nam vjeru da ga nosimo s tobom. Tada ćemo i mi, poput Danice, u radosti i žalosti, u zdravlju i bolesti, u životu i na času smrti moći izgovoriti riječi potpuna predanja: 'Moj Isuse, hvala' ", zaključio je nadbiskup Kutleša.

Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratila s. Slavica Buljan, dugogodišnja promicateljica štovanja Danice Širole i autorica dviju knjiga o Božjoj ugodnici. S. Buljan zahvalila je mons. Kutleši na predvođenju misnoga slavlja. Izrazila je želju i vjeru u otvaranje kauze za proglašenje blaženom Božje ugodnice Danice Širole te je Nadbiskupu uručila prigodni poklon.

Danica Širola bila je učiteljica i pjesnikinja, a u narodu je poznata i kao "hrvatska Mala Terezija". Već kao djevojčica izrazila je želju za odlaskom u samostan, a s 20 godina položila je doživotni zavjet djevičanstva, zavjet vjernosti Svetom Ocu te zavjet da će otići u samostan čim uzmogne. To je i učinila pa se tako pridružila samostanu sestara uršulinki u Varaždinu. Pri liječničkom pregledu otkrivena joj je tuberkuloza te joj je liječnik savjetovao da napusti samostan. Na glasu svetosti preminula je 2. rujna 1926., u 27. godini života, od posljedica bolesti.