Aktualnosti

Svečano euharistijsko slavlje prilikom 300. Zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj predslavio je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša u nedjelju, 10. rujna u crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca. Na misnom slavlju koncelebrirali su kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup u miru, pomoćni biskupi zagrebački mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski te mnogi svećenici koji su hodočastili u svetište u zajedništvu sa svojim vjernicima.


Na početku misnog slavlje sve okupljene vjernike i hodočasnike, a osobito zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutlešu i kardinala Josipa Bozanića, pozdravio je pomoćni biskup mons. Mijo Gorski.



Osvrćući se na tradiciju hodočašćenja vjernika grada Zagreba nadbiskup Kutleša na početku svoje homilije rekao je kako je "vjera kontinuitet, kontinuitet ljubavi prema Bogu i živo je prenošena s koljena na koljeno, sve do današnjih dana. U tom prenošenju vjere hodočašće ima iznimno bitnu i odgojnu ulogu" te nadodao da hodočašće "osim što ističe to da smo mi ljudi putnici, hodočasnici na ovoj zemlji, prolazni i prolaznici, pokazuje i našu temeljnu potrebu za blizinom, Božjom blizinom i blizinom jednih s drugima".



Nadbiskup Kutleša istaknuo je da je hodočašće povlašteno vrijeme i mjesto za susret s Bogom. Govoreći o Izraelcima Nadbiskup je rekao da bi "svaki put kada bi se narod udaljio od Boga, ulazio bi u idolopoklonstvo i započinjalo bi progonstvo koje se pretvaralo u dugi hodočasnički hod kojim je iznova rasla vjera naroda", te nadodao kako "i naš hod kroz zamršene situacije suvremenog svijeta često završava u raznim idolopoklonstvima što vode u ropstvo grijeha, možda čak teže od onog u koje je upadao izraelski narod. Suvremena nam idolopoklonstva mijenjaju pogled na život, na naš osobni hod kroz ovo vrijeme i prostor. Mijenjaju pogled na nas same i na ljude koji s nama žive. Ali „sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa“ (2Kor 6,2). Ovaj trenutak hodočašća i boravka u Marijinom svetištu vrijeme je u kojemu nastaju nutarnje promjene i životni zaokreti."



Nadalje, Nadbiskup je istaknuo kako je hodočašće najbolje iskorišteno vrijeme, darovano obitelji te da "danas, nažalost, mnoge katoličke obitelji umjesto na nedjeljnu svetu Misu „hodočaste“ na razna mjesta, jer nam srce ide onamo gdje nam je blago. U svome danu i životnom planiranju pronalazimo vremena samo za ono što nam je bitno, a to opet nepogrešivo otkriva naše prioritete. Hodočašće, pak, kao zajednički obiteljski pohod svetim mjestima, nije izlet na kojemu se divimo prirodnim bogatstvima, umjetnosti ni povijesti. Ovdje dovodimo svoje obitelji, svoje najmilije, svoju djecu, na mjesta gdje se božanska milost pokazuje posebnim sjajem i rađa obilnim plodovima obraćenja i svetosti među vjernicima."



"Hodočašća su tradicionalno, izvanredno sredstvo i prilika za velike životne zaokrete, odnosno, nove životne početke. Isto tako, „svetišta su hodočasnicima, koji traže svoja živa vrela, izvanredna mjesta da 'kao Crkva' dožive pojedine oblike kršćanske molitve“. Na poseban način, potrebno je da roditelji djeci kroz hodočašće prenesu molitveni duh", rekao je nadbiskup Kutleša i naglasio da "dijete valja odgajati za molitvu od najnježnije dobi. „Poslanje je roditelja učiti djecu moliti se i otkrivati u sebi zvanje djece Božje.“ Najljepše oblike molitve i prave pobožnosti i na najspontaniji način dijete će od svojih roditelja naučiti na hodočašću, kroz autentično i spontano svjedočanstvo vjere i pobožnosti."



Nadbiskup je naglasio da je "svetost života  „obiteljski projekt“ i plod nastojanja svih članova obitelji. Odgoj za svetost počinje već prije rođenja, pod majčinim srcem, dok majka molitvom prati rast svoga djeteta i od prvog časa ga prepušta Božjoj providnosti."

U zaključku nadbiskup Kutleša govorio je o plodovima hodočašća ističući da "zajedničko obiteljsko hodočašće ima za cilj odgojiti sve članove obitelji da se „odreknu sebe“ (usp. Mt 16,21-27), te da ispravno rasuđuju i vladaju sobom kako bi u obitelji nastalo ozračje nježnosti, opraštanja, poštovanja, vjernosti i nesebičnog služenja. Sinovi i kćeri Crkve, ljudi vjerski odgojeni u našim katoličkim obiteljima, ako uvjereno žive svoju vjeru u svim odnosima, postaju nova kvaliteta društva. Kvasac su moralnog ozdravljenja cijelog naroda. Življena vjera ne ostaje zatvorena u srcu; ona zrači pravednost, dobrotu i ljubav u sve ljudske odnose.“



"Ova iskustva su gora Tabor, mjesto na kojem nam Bog pokazuje svoju slavu. Tu nam je blizak i opipljiv. Susret s Bogom po Mariji preobražava našu vjeru, čini je čvrstom i mijenja pogled na svakodnevicu i životne probleme. Svaki trenutačni problem, osvijetljen sjajem vječnosti i zagovorom Marijinim, zadobiva drukčije značenje i postaje prilika za porast u ljubavi prema Bogu", zaključio je nadbiskup Kutleša.



Nakon popričesne molitve zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša izmolio je molitvu Predanja vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj, kao što su to redovito, u pojedinim obljetnicama, činili njegovi prethodnici na stolici zagrebačkih biskupa i nadbiskupa.



Na kraju misnog slavlja biskup Mijo Gorski zahvalio je svima koji su svojim sudjelovanjem u bilo kojem obliku pridonijeli ljepoti ovoga slavlja i izvršenju zavjeta. Osobito je zahvalio pjevačima iz župa Ivanja Reka i Jelkovec koji su animirali misno slavlje, Nadbiskupijskom zboru mladih, mladima koji su uključeni u sva događanja, novom povjereniku za pastoral mladih vlč. Filipu Šešeku i njegovom prethodniku vlč. Kristijanu Tušeku. Također, biskup Gorski zahvalio je svima koji su došli u narodnim nošnjama i odorama, kao i svima koji su osim ljepote podnosili žegu. "I dok vas gledam, znam da se zavjet neće ugasiti i znam da će Marija uvijek bdjeti nad našim gradom Zagrebom", zaključio je mons. Gorski.



Uoči misnog slavlja održana je zavjetna procesija od kapele Ave Maria do crkve na otvorenom u kojoj su uz zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutlešu sudjelovali pomoćni zagrebački biskupi mons. Ivan Šaško, mons. Mijo Gorski, brojni svećenici, bogoslovi, redovnici, redovnice te brojni mladi i hodočasnici. U procesiji su sudjelovali i vjernici u tradicionalnim narodnim nošnjama, pripadnici vatrogasnih postrojbi i lovci, a brojne župe ponijele su svoje barjake.