Aktualnosti

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u nedjelju 1. studenoga misno slavlje svetkovine Svih svetih ispred crkve Krista Kralja na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Koncelebrirali su kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zvonimir Sekelj; rektor crkve Krista Kralja na Mirogoju preč. Vlado Mikšić; provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivica Jagodić, OFM; odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu vlč. Josip Đurin; upravitelj Župe sv. Ivana Krstitelja na zagrebačkoj Novoj Vesi vlč. Andrija Miličević; župnik Župe sv. Andrije u Lazu vlč. Mirko Brlić i nadbiskupski tajnik vlč. Krešimir Cervelin.

Uvodni pozdrav uputio je preč. Mikšić rekavši kako je ovo misno slavlje prilika za prisjećanje na mnoge koji su svojim životom postigli vijenac svetosti, ali i naših pokojnih. "Sve vas ovdje okupljene pozivam da uzdignemo naše duše, da molimo Gospodina neka nas potakne da krenemo putem vjere, neka nas potakne da molimo za naše bližnje, za naše pokojne", zaključio je preč. Mikšić.

Nadbiskup Kutleša na početku homilije kazao je kako Crkva na svetkovinu Svih svetih ne traži "da zaboravimo svoju žalost. Usred nje otvara nam pogled prema radosti svih svetih. Slavimo one u kojima je Kristova milost pobijedila grijeh i koji sada žive u punini zajedništva s Bogom. (...) Krist doista dovršava ono što je njegova milost započela u ljudskome životu. S tom nadom molimo za svoje pokojne i pitamo se kako živjeti vrijeme koje nam je još darovano."
 
Govoreći o trenutku rastanka s preminulima, kada je smrt "prekinula mnoge načine na koje smo im mogli iskazivati ljubav", mons. Kutleša okupljene vjernike pozvao je da svoje pokojne nastave pratiti molitvom. "Možda smo nečijemu grobu pristupili i s osjećajem krivnje. Nismo stigli u bolnicu. Posljednji smo razgovor završili nestrpljivo. Nismo rekli hvala. Ostala je riječ koja nas i danas boli. (...) Svoje zakašnjelo hvala pretvorimo u molitvu, a žalost u dobrotu prema nekome tko nas još čeka. Ne možemo promijeniti posljednji susret, ali Božjemu milosrđu možemo povjeriti i njega i sebe", rekao je Nadbiskup te se spomenuo i onih na čiji grob možda nitko neće doći: "Neka u našoj molitvi bude mjesta i za čovjeka kojemu ne znamo ime. Bog ga zna."

Mons. Kutleša istaknuo je kako upravo ti nenadani trenuci rastanka trebaju svakoga učiniti pažljivim prema onima koji su još tu. "Ovo groblje našim poslovima, naporima i odgovornostima vraća pravu mjeru. Potiče nas da se pitamo: kakav čovjek postajem dok prolaze moje godine? Dobivaju li oni koji žive uz mene samo neku prolaznu korist ili i mene samoga - moje vrijeme, pozornost i blizinu?"

"Draga braćo i sestre, današnji nas dan poziva da svoj život otvorimo Bogu. Pred smrću se postavlja pitanje koje ne možemo trajno zaobići: kamo idem i komu pripadam", kazao je Nadbiskup te okupljene potaknuo da svoje obraćenje ne ostavljaju za daleku budućnost te da budu milosrdni, čista srca i mirotvorci jer "sudac pred kojega idemo jest Krist koji je za nas položio život. Njegova nas ljubav poziva da mu se vratimo i dopustimo mu da nas promijeni. Tu se otvara put svetosti."

Nadbiskup Kutleša istaknuo je da je moguće vjerovati u uskrsnuće i osjećati bol i prazninu zbog gubitka, no Isus govori: Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će (Iv 11,25). "Zato se danas, i sa suzama u očima, radujemo svetima. (...) Dok se nadamo tomu susretu, smijemo i sami ponovno primiti radost bez osjećaja krivnje. Otvoriti dom ljudima. Dopustiti da nam netko bude blizu. Ljubav prema pokojniku ne umanjuje se zato što smo se ponovno nasmijali. Dobro koje smo od njega primili može upravo tako nastaviti donositi plod", poručio je mons. Kutleša te nastavio: "Osobito danas mislimo na roditelje koji su pokopali dijete i na sve koji svoj gubitak nose skriveno. Pred njihovom boli budimo ponizni i vjerni u blizini. Neka po nama osjete da u svojoj žalosti nisu ostavljeni sami."

Na kraju homilije mons. Kutleša zaključio je: "Prije nego što krenemo (s Mirogoja), odlučimo koji ćemo korak učiniti: pristupiti ispovijedi, posjetiti roditelje, zagrliti supružnika, nazvati brata ili ostati uz čovjeka kojemu je teško. Ne moramo učiniti sve odjednom. Ali nemojmo ono što danas prepoznajemo kao dobro ponovno odgoditi za neko drugo vrijeme. U tome odgovoru Božjoj milosti sazrijeva i naša svetost."

Nakon popričesne molitve uslijedila je procesija do središnjeg križa, gdje je nadbiskup Kutleša predvodio molitvu odrješenja za sve pokojne koji počivaju na groblju Mirogoj, a zatim je prisutnim vjernicima udijelio završni blagoslov.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor bogoslova Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod vodstvom mo. Dražena Kurilovčana, uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića.