Objavljeno: 16.06.2015.
„Do sada si brinuo o zdravlju ljudskog tijela, od sada brineš za ljudske duše“
Odrastao sam u vjerničkoj obitelji i vjera mi je uvijek puno značila. No, u djetinjstvu se sve svodilo na nedjeljnu misu i molitvu prije spavanja. Nikad nisam razmišljao o svećeništvu, nikada sebe nisam zamišljao kao svećenika. Tek u srednjoj školi pronašao sam svoje mjesto u župnoj zajednici. Pridružio sam se župnom zboru i zajednici mladih.
Tamo sam upoznao ljude koji su mi bili jako dobri prijatelji, a od župnika i kapelana dobio sam primjer uzornog svećeničkog života. Pridružio sam se i biblijskoj grupi koju je vodio tadašnji đakon, koja me toliko zainteresirala da sam kao prvi izbor nakon srednje škole upisao Katolički bogoslovni fakultet sa željom da još bolje izučim Sveto pismo koje ima toliki značaj za moju vjeru. Na motivacijskom razgovoru jedan je profesor bio začuđen što iz medicinske škole upisujem KBF, ali je rekao: „Do sada si brinuo o zdravlju ljudskog tijela, od sada brineš za ljudske duše.“
Na fakultetu sam upoznao redovničke i dijecezanske kandidate za svećenike, bogoslove, koji su bili otvoreni i komunikativni i koji su u meni probudili prvu pomisao da bih i ja mogao biti poput njih; svjedočiti Krista cijelim životom, a ne samo nedjeljom. U razgovoru s kapelanom, i na njegov poticaj, otišao sam na duhovnu obnovu u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište, te se od tada moj život polako mijenja.
Nakon završene druge godine fakulteta, upisujem Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište i nastavljam treću godinu kao svećenički kandidat Zagrebačke nadbiskupije. Bogu sam neizmjerno zahvalan za sve ljude koji su se našli na mom životnom putu, vjerujem da su s razlogom bili tamo u tom trenutku kako bi i oni posvjedočili Božju volju za mene.
Sretan sam što je moja obitelj od prvog trenutka mog poziva bila uz mene i što i danas znam da me prate svojom molitvom i blizinom. Ne mogu nabrojiti koliko sam milosti primio otkako sam se odazvao, te kako su kušnje neznatne pred blagoslovima koje dobivam. Na početku fakulteta nisam baš bio siguran u riječi onoga profesora („ta, ja samo želim izučiti Sveto pismo“), ali sada poziv na brigu o cjelokupnom spasenju čovjeka, kroz svećenički život, poprima svjetlu sliku u mojim očima.
