HR
U uvodniku naslovljenom "Arhitektura lica Crkve" urednik Ante Crnčević ističe kako se slike Crkve koje se mogu iščitavati iz mnogih suvremenih liturgijskih prostora nerijetko očituju introvertnu duhovnost, poslanje koje je okrenuto ad intra, zatvorenost u "malu skupinu", pa se lako odašilje poruka da je ideal slavlja biti sam pred Bogom ili u maloj skupini, u kratkotrajnoj udaljenosti od svijeta i u otkrivanju vlastite nutrine kao mjesta istinskoga iskustva Boga. Crkva traži prostor slavlja vjere, prostor u kojem će produbljivati i svijetu očitovati taj identitet drugosti i različitosti. Upravo takvima crkve su prepoznate u povijesnoj baštini, neovisno o graditeljskim stilovima i kulturalnim razdobljima. Crkva ne zadaje stil, ali traži i očekuje da mjesto slavlja vjere očituje njezino "mjesto" u svijetu i njezin odnos prema svijetu, odnos građen iz odnos prema Bogu i njegovoj vječnosti. Liturgijska arhitektura ima otkrivati lice Crkve. Zato ekleziologija i teologija slavlja pružaju osnovni raster projektiranju, strukturiranju i oblikovanju crkve-građevine, ističe Crnčević.
Uz temu broj Ivica Žižić potpisuje tekst "Grad i sveto. O fenomenu urbanoga kao izazovu kršćanskoj vjeri i liturgiji". Autor promišljanja o fenomenu urbanog, o svijetu grada te o njegovim dinamikama i izazovima koje fenomen grada stavlja pred vjeru i slavlje kršćanskog Otajstva. Sakralnost grada izranja iz njegovih "svetih forma": kupola, zvonika, spomenika, iz kolektivnih rituala unutar kojih generacije oblikuju svoj identitet i svoju pripadnost. Gradske su crkve mjesta gdje se sveto sabire, koncentrira i odakle zrači u urbani prostor. Ta "sveta jezgra" još uvijek je vidljiva u gradovima koji u svojem središtu imaju crkve i katedrale koje iznutra oblikuju duh grada, ističe Žižić, te upozorava kako pravi "centri" gradova zacijelo više nisu crkve, nego trgovačka središta – hramovi ekonomske razmjene i simboli dobrobiti potrošačkog društva. No, ipak gradovi su njihove crkve, katedrale, kapele i svetišta bez kojih oni ne bi mogli biti. Gradovi su također i njihovi blagdani, nebeski zaštitnici.
"Grad i arhitektura crkava. Dijalog kroz povijesne modele i suvremena traganja" tekst je Zorane Sokol Gojnik i Igora Gojnika. Autori ističu kako je župa (pastoralni centar s crkvom) mjesto susreta ljudi u ljudskosti okrenutoj Bogu, a crkva je mjesto zajednice koja slavi Boga. Stoga je arhitektura crkava s pastoralnim centrima danas pozvana na jedno novo sagledavanje onoga što bi Crkva trebala biti. Stoga, govoreći o odnosu crkve i suvremenog grada u smislu urbanističkog artefakta, može se zaključiti da projektirati crkvu ne znači samo stvoriti prostor održavanja obreda. Projektirati crkvu znači metaforički oprostiti Božju prisutnost u svijetu putem obreda, odnosa i susreta, a to znači oprostiti zbilju "slavlja vjere" koja po obrednoj formi pronalazi iskustvo Božjega spasenjskoga silaska koji otajstveno preobražava zajednicu i njezino "mjesto" u svijetu.
"Crkva zgrada: slika Crkve u suvremenom gradu" naslov je priloga Ante Crnčevića i Ivana Šaška. Autori ističu kako je povijest liturgijske arhitekture iznalazila načine, oblike i "stilove" kojima je Crkva živjela odnos sa sakramentalnim susretom s Bogom u slavljima vjere te ispovijedala svoju životnu upućenost prema onomu što se nazire ili je objavljeno onkraj vidljivoga i vremenitoga. Utemeljenost liturgijske arhitekture u simboličko-sakramentalnome odnosu i u kršćanskoj upućenosti prema vječnomu, davali su prostor i onomu što nije bili moguće opravdati ničim "razumnim", ekonomski logičnim i isplativim. Zgrada crkve, nije – što se opet promatra iz kuta "funkcioniranja" – navještaj onima koji nisu Crkva, nego je slika zajednice koja pripada Kraljevstvu, prostor života u kojemu je čovjek zahvaćen otajstvom i u mjeri toga otajstva koje preobražava i sam živi etičnost, karitativnost, susretište sa suvremenim društvom. Crnčević i Šaško zaključuju kako su naši crkveni prostori, pored Svetoga pisma i sakramenata, istinsko blago koje ne smijemo pokopati. U njima živi melodija i govor žive Crkve i Božje prisutnosti.
U rubrici "Otajstvo i zbilja" objavljena su promišljanja Željka Tanjića "Prorokovanje i naviještanje" (XV. nedjelja kroz godinu), Ivice Raguža "O kontemplaciji" (XVI. nedjelja kroz godinu), Slavka Sliškovića "Kruha i odmora" (XVII. nedjelja kroz godinu), Ivana Šaška "Živjeti hranu vječnosti" (XVIII. Nedjelja kroz godinu) i Ante Vučkovića "Preobraženje" (blagdan Preobraženja).
Kraća promišljanja uz prva čitanja potpisuju Mario Cifrak i Darko Tepert. U rubrici "Pisma čitatelja" je odgovor na pitanje "Kako dati dostojanstvo Božjoj riječi u slavljima vjere".
Broj obuhvaća razdoblje od 15. srpnja do 11. kolovoza.
