HR
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 18. rujna 2011.
Draga braćo i sestre!
U današnjoj liturgiji započinje se čitati Poslanica svetog Pavla Filipljanima, to jest članovima zajednice koju je sam Apostol osnovao u gradu Filipima, važnoj rimskoj koloniji u Makedonij, danas sjevernoj Grčkoj. Pavao je došao u Filipe tijekom svog drugog misionarskog putovanja, stigavši s obale Anatolije i prešavši Egejsko more. To je bilo prvi put da je evanđelje stiglo u Europu. Sve se to zbilo oko 50 godine, dakle dvadeset godina nakon Isusove smrti i uskrsnuća.
Ipak, u Poslanici Filipljanima je sadržan himan Kristu koji već predstavlja cjelovitu sintezu njegova otajstva: utjelovljenje, chenosi, to jest poniženje sve do smrti na križu i proslave. To isto otajstvo je postalo jedno sa životom apostola Pavla, koji piše tu poslanicu dok se nalazi u zatvoru, u očekivanju osude na život ili smrt. On kaže: "Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!" (Fil 1, 21). To je novi smisao života, ljudske egzistencije, koja se sastoji u zajedništvu s Isusom Kristom živim; ne samo s povijesnom osobom, učiteljem mudrosti, vjerskim vođom, već sa čovjekom u kojem prebiva osobno Bog.
Njegova smrt i uskrsnuće je Radosna vijest koja, polazeći od Jeruzalema, je upućena svim ljudima i narodima te usmjerena preobrazbi čitavih kultura, otvarajući ih slijedećj temeljnoj istini: Bog je ljubav, postao je čovjekom u Isusu i svojom je žrtvom otkupio čovječanstvo od ropstva zla dajući mu nadu u koju se čovjek može pouzdati. Sveti je Pavao bio čovjek koji je u sebi objedinjavao tri svijeta: židovski, grčki i rimski. Nije slučajno upravo njemu Bog povjerio poslanje donijeti evanđelje iz Male Azije u Grčku a zatim u Rim, izgradivši most kojim će se kršćanstvo pronositi do nakraj zemlje. Danas živimo u dobu nove evangelizacije. Široki se obzori otvaraju naviještanju evanđelja, dok su krajevi drevne kršćanske tradicije pozvani iznova otkriti ljepotu vjere. Protagonisti toga poslanja su muškarci i žene koji, poput svetog Pavla, mogu reći: "Meni je živjeti Krist".
To su osobe, obitelji, zajednice koje prihvaćaju raditi u vinogradu Gospodnjem, prema slici koju donosi evanđelje ove nedjelje (usp. Mt 20, 1-16). Ponizni i velikodušni radnici, koji ne traže druge nagrade osim one da sudjeluju u poslanju Isusa i Crkve: "A ako mi živjeti u tijelu – piše nadalje sveti Pavao – omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem?" (Fil 1, 22): naime, puno jedinstvo s Kristom iza granica smrti, ili služenje njegovu mističnom tijelu na ovoj zemlji. Dragi prijatelji, evanđelje je preobrazilo svijet, ono to i nadalje čini, poput rijeke koja natapa golemo polje. Obratimo se u molitvi Djevici Mariji, da u čitavoj Crkvi zriju svećenička, redovnička i laička zvanja u službi nove evangelizacije.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, jučer je u Torinu blaženim proglašen mons. Francesco Paleari iz Svećeničke družbe svetog Josipa Cottolenga. Rođen u Pogliano Milaneseu 1863., u skromnoj seljačkoj obitelji, u vrlo ranoj dobi je stupio u sjemenište i, odmah nakon ređenja, posvetio se siromasima i bolesnima u Maloj kući Božje providnosti, ali također poučavanju, ističući se svojom susretljivošću i strpljivošću. Zahvaljujmo Bogu za toga svijetlog svjedoka njegove ljubavi! (IKA)
