Aktualnosti

Svečanu večernju blagdansku misu na spomendan bl. Ivana Merza predvodio je u petak 10. svibnja apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua pri bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu gdje je blaženikov grob.

Nuncij Giorgio Lingua je svu propovijed prožeo mislima bl. Ivana Merza za koje je u samom uvodu rekao da se njima poslužio s mrežnih stranica Postulature bl. Ivana Merza, pa je tako, uz ostalo, rekao da je za Ivana Merza radost bila „samo tamo gdje je Bog“ i bit će potpuna „kada ćemo jednom Vječnoga gledati licem u lice“.

Naime, prethodno iskustvo boli, koje je, kao vojnik, proživljavao kroz strahote Prvoga svjetskog rata, poticali su Merza na traženje gdje se nalazi radost i sve to mu je otvorilo oči o ispraznosti života, shvativši da sve prolazi, a samo Bog ostaje. „Shvaća da ‘život nije uživanje, nego žrtva’ i da je potrebno ‘boriti se za Istinu’. ‘Jedina borba koja se isplati je ona za Istinu, a Istina je Bog’, piše Merz, a zatim zaključuje: ‘Ovaj život je samo kratka priprema za vječnost’“, rekao je nadalje nuncij, te nastavio citirajući riječi da ‘u mržnji rata nema slobode’ i Ivan Merz zapravo želi „slobodu kako bismo već ovdje na zemlji mogli doživjeti nagovještaj radosti neba“.

Merz je taj put prepoznao u življenju askeze - pojasnio je nadalje mons. Lingua - ‘a to znači prinijeti Bogu svaki trenutak vlastitoga života’, te ‘usmjeriti sve svoje želje prema onom drugom svijetu’. Nuncij je tu spomenuo blaženikovu trostruku posvećenost, odnosno ljubav prema Euharistiji, ljubav prema Mariji i prema Crkvi.

„Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega. To je bît asketskog života. Ako ljubimo jedni druge, ujedinjeni smo u Kristu, sâm Krist je tada među nama. Obećao nam je:  Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima (Mt 18,20). A gdje je Isus, ondje je i radost“, rekao je te zaključio: Iz ovih se misli rodila i ljubav blaženog Ivana prema Euharistiji. On, naime, kaže: ‘Euharistija je naša prva radost na zemlji; po njoj već postajemo dionicima buduće nebeske slave.’

U tom smislu donosimo nuncijev naglasak da je bl. Ivan Merz zahvaljujući hodočašću u Lurd produbio svoj odnos s nebeskom Majkom. ‘Ako imamo mogućnost’ - citirao je i ovu Merčevu misao -  ‘već ovdje na zemlji, živjeti u radosti jer živimo u Kristu, očito je da moramo imati poseban odnos s njegovom Majkom, Marijom’.

„Zanimljivo je također da kada govori o Mariji, uvijek ima na umu radost i onostrani život. Iskusio je da su naše tuge prolazne kada se bacimo u zagrljaj One koja nas može utješiti jer je ostala podno križa kako bi tješila svoga Sina. Nikada ga nije napustila pa ni u trenutku smrti. Neće napustiti ni nas, svoju djecu…“

O trećoj ljubavi, prema Crkvi, izdvajamo riječi kako je Merz znao da su nasljednici apostola središte života Crkve, te da mu je bilo vrlo jasno kada je Isus rekao učenicima: Tko vas sluša, mene sluša, tko vas prezire, mene prezire. A tko prezire mene, prezire onoga koji mene posla.

Na kraju mise je postulator Merčeve kauze p. Božidar Nagy - koji je koncelebrirao zajedno s drugom subraćom isusovcima - nunciju darovao blaženikovu sliku i drugo izdanje ‘Zlatne knjige’ koju je sam Ivan Merz prije točno 100 godina objavio i priredio za formaciju hrvatske katoličku mladež. Nju je bl. Alojzije Stepinac - i sam kao mladić član Orlovske organizacije - opisao kao ‘suho zlato’.

Brojni hodočasnici su i prije i poslije mise molili kod groba bl. Ivana Merza koji je smješten u oltaru privremenog bogoslužnog prostora budući da se bazilika i dalje obnavlja nakon potresa.