HR
POSLUŠAJTE:
Pozdravni govor kardinala Josipa Bozanića
Zahvala i pozdrav kardinala Stanislawa Dziwisza
Homilija kardinala Stanislawa Dziwisza
Proslava svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice Grada Zagreba proslavljena je u četvrtak, 31. svibnja misnim slavljima u zagrebačkoj prvostolnici, te procesijom sa svijećama i slikom Majke Božje od Kamenitih vrata.
Središnje misno slavlje predvodio kardinal Stanislaw Dziwisz, krakovski nadbiskup i dugogodišnji osobni tajnik bl. pape Ivana Pavla II. U koncelebraciji su bili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, predsjednik HBK đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, predsjednik BK BiH banjalučki biskup Franjo Komarica, subotički biskup Janos Penzes, vojni ordinarij u RH Juraj Jezerinac, sisački biskup Vlado Košić, biskup Križevačke eparhije Nikola Kekić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski, kao i otpravnik poslova Apostolske nuncijature u RH mons. Mauro Lalli i generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, te još stotinjak svećenika Zagrebačke crkvene pokrajine.
Misnom slavlju je nazočilo mnoštvo vjernika, među kojima su se posebno isticale skupine u narodnim nošnjama posebno one zagrebačke podsljemenske zone, te poljske nošnje, kao i velik broj redovnica i redovnika, redovničkih kandidata, te članove crkvenih pokreta i udruga. Također je misi nazočio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
U pozdravnoj riječi, kardinal Bozanić izrazio je radost nazočnosti kardinala Dziwisza, kojeg je kratko predstavio, te na kraju rekao „kardinal Dziwisz nam na jedinstven način predstavlja blizinu i ljubav blaženoga pape Ivana Pavla II., povezujući nas istodobno s drugim poljskim narodom.“ Obraćajući se kardinalu Dziwiszu, istaknuo je, kako je blaženi papa Ivan Pavao II., nakon drugog pohoda Hrvatskoj u općoj audijenciji, 7. listopada 1998. godine rekao „Kada se jedan narod suoči s trenucima muke i križa, vrlo snažno, kao ni u jednoj drugoj zgoda, osjeti povezanost s Kristovom Majkom te mu ona postaje znak nade i utjehe. Tako je bilo u mojoj domovini, u Poljskoj, tako je bilo i u Hrvatskoj i u svakoj drugoj kršćanskoj naciji koja je bila izložena teškim povijesnim iskušenjima.“ Kao znak uzajamne povezanosti kardinal Bozanić je dragom gostu darovao lik naše zajedničke Majke, Majke Božje od Kamenitih vrata.
U riječi zahvale na pozivu da predvodi misno slavlje, kardinal Dziwisz je istaknuo kako je pod dojmom, jer iako je radni dan katedrala je ispunjena. Pozdrav iz Krakowa, pozdravljam jer znam da smo mi povezani jedni s drugima, rekao je, te izrazio radost zajedničkog slavlja zaštitnice Grada. Zahvaljujući na daru, istaknuo je kako će se pred Majkom Božjom od Kamenitih vrata moliti i rado sjećati ovog događaja.
Znajući vašu ljubav prema danas bl. Ivanu Pavlu II., donio sam vam jedan neobičan dar, relikvije bl. Ivana Pavla II. neka relikvija bl. Ivana Pavla II. bude dokaz koliko vas je on ljubio, a mladom pokoljenju neka bude znak da se sjeća kako je živio čovjek koji se zvao Ivan Pavao II., papa, rekao je kardinal Dziwisz.
Na početku prigodne homilije koju je kardinal Dziwisz održao na hrvatskom jeziku zahvalio je kardinalu Josipu Bozaniću na pozivu. Svjestan sam da čast poziva na današnju svečanost mogu zahvaliti svojoj osobitoj povezanoj sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II. uz njega sam služio kroz gotovo 40 godina. Sve je počelo 1966. godine u Krakowu gdje je kardinal Wojtyla bio nadbiskup u teškim vremenima komunističke diktature. Postao sam njegov osobni tajnik, a služba uz bok tome čovjeku postala je najveća pustolovina i povlastica mog života.
Bio sam svjedok njegove svakodnevne molitve i rada. Bilo je tako od 16. listopada 1978. godine kada je postao nasljednik sv. Petra i odabrao ime Ivan Pavao II. pratio sam ga u njegovoj svakodnevnoj služi Crkvi. Novi papa Slaven koji je u Rim došao iz jedne daleke zemlje ponio je sa sobom svoje poljsko pastoralno iskustvo oblikovano u teškim okolnostima totalitarnog sustava. Kao rimski biskup i papa stajao je pred novim i teškim izazovima. Morao je proširiti granice svoga srca da bi njime prigrlio sve narode, jezike i kulture. Morao je postati svima sve, kao apostol naroda. U njegovu srcu nalazilo se također posebno mjesto za Hrvate, rekao je uvodno kardinal Dziwisz. Osvrčući se na evanđelje o navještaju, propovjednik je istaknuo kako je povijest Crkve koja traje već dvije tisuće godina ujedno i povijest posebne prisutnosti Majke Božje u životu, trpljenju i nadi velike zajednice učenika raspetog i uskrslog Gospodina.
Nastavljajući o tome, kako su Hrvati imali posebno mjesto u srcu Ivana Pavla II., podsjetio je, kako je blaženik bio s nama u teškim vremenima, na početku 90-tih godina kada se toliko željena sloboda i samostalnost morala platiti skupom cijenom. Jačao vas je u tim trenucima i bio uvjeren ponavljajući sa psalmistom „kad Gospodin narodu svom daje jakost, Gospodin narod svoj mirom blagoslivlja“. Sveti Otac duboko je proživljavao rat na Balkanu, a kada su bili stvoreni uvjeti u rujnu 1994. godine, došao je k vama izraziti vam solidarnost cijele Crkve, rekao je kardinal Dziwisz, te nastavio „sjećam se kako ste ga srdačno i toplo pozdravljali sa suzama u očima. U njima je bilo trpljenje, ali i neizmjerna radost.“
Podsjetio je, kako je u propovijedi na hipodromu Ivan Pavao II. govorio o tragediji sukoba koji je trajao, ali je izrazio i svoju duboku vjere u ostvarenje mira. Kroz perspektivu evanđelja gledao je na povijest Hrvatske, a osobito na povijest Zagrebačke nadbiskupije koja je tada obilježava svoju 900. obljetnicu.
U identitet Hrvata upisana je vjera u Isusa Krista. Vi ste prvi slavenski narod koji je bio spreman primiti Otkupitelja čovjeka. Na vašoj su grudi od pokoljenja do pokoljenja zajedno s apostolom Petrom odjekivale riječi pune vjere i nade „ti si Kist pomazanik, Sin Boga života“. Te riječi trebaju odražavaju i najdublje uvjerenje i način življenja sadašnjega naraštaja koji baštini ovu lijepu zemlju u ovom trećem tisućljeću. Kršćanstva, upozorio je kardinal Dziwisz.
Podsjećajući na drugi pohod, tijekom kojeg je beatificirao kardinala Alojzija Stepinca, istaknuo je kako je tom prigodom Sveti Otac rekao da poput pšeničnog zrna, i Kristovi učenici moraju biti bačeni u zemlju i u njoj umrijeti, jer je to uvjet svekolike istinske duhovne plodnosti. Te riječi predstavljaju tajnu života kardinala Alojzija Stepinca. Poput zrna pšenice, dodao je Ivan Pavao II., pao je na zemlju, vašu hrvatsku zemlju i umirući donio obilat rod.
Govoreći pak o trećem pohodu, naglasio je kako je on bio obilježen trpljenjem Ivana Pavla II. Bilo je to 100. apostolsko putovanje blaženog Pape, koji je dospio i do najudaljenijih kutaka svijeta propovijedajući evanđelje svemu stvorenju, tako odgovarajući na poziv uskrslog Gospodina upućen prije Uzašašća na nebo, rekao je, te nastavio „Ivan Pavao II. ostavio je Crkvi u baštinu snažan nauk, pisao je enciklike i apostolske poslanice, izrekao je tisuće kateheza, govora i propovijedi.
Svojim je naukom i svojim stavom pridonio je društveno-političkim promjenama u Europi, pada komunističkog sistema koji je desetljećima zatirao naše narode i ljudske savjesti. Ivanu Pavlu II. bio je stalo da narodi našeg kontinenta ne zaborave svoje kršćanske korijene i baštinu da ostanu vjerni evanđelje koje je kroz stoljeća oblikovalo duhovno obliče naroda. Potrebno je to imati na umu sada kada Hrvatska pristupa ujedinjenoj Europi. Velik je to izazov pred Isusovim učenicima. U ovom svijetu možete i trebate ulagati u izgradnju istinske Europe, Europe utemeljene na kršćanskim vrednotama, Europe pravednosti i solidarnosti.“
Zaštita Majke Božje od Kamenitih vrata obvezuje građana Zagreba i sve Kristove učenika na ovom svijetu. Isusova Majka rekla je poslužiteljima u Kani Galilejskoj „što god vam rekne učinite“. Isto to govori nama i sada. Njezin Sin, Isus Krist za nas je jedini put, istina i život, nema za nas drugog smišljenijeg puta koji bi nas vodio k cilju. Nema druge istine o svijetu i čovjeku stvorenom na sliku i priliku Božju, nema druge istine o Bogu koji je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina, Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Nema drugog istinskog života u kojem ćemo biti zauvijek „Što god vam rekle učinite“. Nema sumnje da nas Isus danas želi zamoliti da se posebno skrbimo za obitelji, rekao je kardinal Dziwisz, te podsjetio kako je o tome prije godinu dana za pastirskog pohoda o Prvom nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji govorio Benedikt XVI. za vrijeme svog pastirskog pohoda vašoj zemlji prigodom Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji.
Obitelj je osnovna društvena stanica i kakva bude obitelj takav će biti i narod. Moramo dakle svi paziti na tu osnovnu i najvažniju zajednicu kako bi bila oazom života, duboke povezanosti i ljubavi. Molimo presvetu Majku, Majku lijepe ljubavi da nas sve nauči istinskoj ljubavi, da nas nauči poštivati začeti život i pružati pomoć svima onima kojima život nije lagan. Molimo za Crkvu zagrebačku, za cijelu nadbiskupiju, za Crkvu u Hrvatskoj, u Poljskoj i za čitavu Katoličku Crkvu neka bude vjerodostojan svjedok Isusa Krista i njegova evanđelja u suvremenom svijetu. Molimo zato zagovor Majke Božje od Kamenitih vrata, bl. Alojzija Stepinca, bl. papa Ivana Pavla II. i svih naših svetih, rekao je na kraju homilije kardinal Dziwisz.
Nakon popričesne molitve, slika Majke Božje od Kamenitih vrata skinuta je s glavnog oltara i iznesena iz katedrale. Potom je u procesiji sa svijećama u kojoj su sudjelovali svi koncelebranti i prisutni vjernici donesena na Kamenita vrata i vraćena na svoje mjesto. Zavjetnu svijeću pred slikom upalio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Na Kamenitim vratima, pred slikom Majke Božje molitvu je riječima bl. Ivana Pavla II. koju je izrekao za prvog pohoda našoj domovini Nebeskoj Majci uputio kardinal Stanislav Dziwisz, a potom su prisutni hvalu izrekli hvalospjevom „Veliča duša moja Gospodina“. Uslijedila je Molitva predanja Majci Božjoj koju je klečeći izrekao kardinal Josip Bozanić. Proslava svetkovine Majke Božje od Kamenitih vrata završila je svečanim blagoslovom kojeg su prisutnima udijelili kardinali Dziwisz i Bozanić.
Marija Belošević
