Objavljeno: 20.10.2023.
U samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu u petak 20. listopada 2023. u ispunjenoj Dvorani biskupa Srećka svečano je obilježena 130. godišnjica od tiskanja prvoga izdanja posljednjega hrvatskoglagoljskoga misala, tzv.
Parčićeva misala. Ovo je obilježavanje još jedan od događaja u proslavi jubileja „100 godina franjevaca trećoredaca glagoljaša na Svetom Ksaveru u Zagrebu (1923. – 2023.)“, a održano je povodom Mjeseca hrvatske knjige 2023. godine.
Program obilježavanja otvorio je zbor „Bašćina“ izvedbom skladbi na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, nakon čega je sve prisutne pozdravio ksaverski gvardijan fra Zvonimir Brusač. Posebne pozdrave i riječi zahvale za prisutnost na ovom obilježavanju uputio je uvaženim gostima s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, akademicima Stjepanu Damjanoviću i Mateu Žagaru te dr. sc. Tanji Kuštović, kao i uvaženim gošćama s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, dr. sc. Silviji Ćurak, dr. sc. Veri Blažević Krezić i asistentici Matei Sesar. Izostavljenom u spomenu i zahvali nije bila ni bolešću u dolasku spriječena dr. sc. Milica Lukić, čije nas je istraživanje novije povijesti hrvatskoga glagolizma i zavičajnoga slavonskog glagoljaštva itekako sve zadužilo. Uz provincijala fra Ivu Martinovića na obilježavanju je bio prisutan i gvardijan glavotočkoga – nekoć Parčićem biranoga – samostana fra Anto Garić, kao i drugi fratri iz Provincije i ksaverskoga samostana.
Središnji je dio manifestacije obilježen predavanjem doc. dr. sc. Vere Blažević Krezić, predstojnice Katedre za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju pri Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koje je ponijelo znakovit naslov:
„Na novi život prizvana narodna i starinska povlastica“
: 130 godina od tiskanja Parčićeva misala.
Okupljenima je predavačicu predstavio fra Mirko Mišković, doktorand na osječkome Filozofskome fakultetu, koji je i moderirao cijeli događaj. U iznimno zanimljivome i sadržajnome predavanju predavačica je predstavila (crkveno-)povijesni i jezičnopovijesni kontekst nastanka Parčićeva glagoljskoga misala i ukratko razjasnila njegova temeljna jezična obilježja. Parčićev glagoljski misal pripada hrvatskome novocrkvenoslavenskome razdoblju, koje u našim krajevima započinje tiskanjem glagoljskih liturgijskih knjiga pri rimskoj Kongregaciji za širenje vjere u 17. stoljeću.
Za razliku od prethodnoga razdoblja u kojemu su liturgijske glagoljske knjige bile pisane ili tiskane hrvatskom redakcijom crkvenoslavenskoga jezika (uz određena variranja jezične i pismovne norme koja se pojavljuju koncem tog razdoblja), izdanja rimske Propagande podvrgnuta su postupku istočnoslavenizacije/ukrajinizacije crkvenoslavenskoga jezika, koji se najprije uočava u izdanjima franjevca Rafaela Levakovića, poglavito u izdanju njegova brevijara iz 1648. godine. Tijekom 17. i 18. stoljeća objelodanjena su po tri izdanja dviju temeljnih liturgijskih knjiga (misal i brevijar) tiskanih istočnoslaveniziranim/ukrajiniziranim crkvenoslavenskim jezikom, a koje su priredili Rafael Levaković, Ivan Paštrić i Matej Karaman uz pripomoć i drugih – dakako ne samo hrvatskih – suradnika.
Tijekom 19. stoljeća u Hrvatskoj se razvija ćirilometodski pokret, koji putem svojih polazišnih ciljeva i zadaća formalizira pitanje izdavanja novih crkvenoslavenskih (hrvatskoglagoljskih) liturgijskih knjiga, želeći ih prilagoditi uporabi na cjelovitom hrvatskom jezično-kulturnom prostoru, uz gotovo jednakovrijedno razmatranje mogućnosti njihove iskoristivosti na širem (južno)slavenskom prostoru. Među velikanima hrvatske
Cyrillomethodiane, kao što su biskup Josip Juraj Strossmayer, Franjo Rački, Ivan Berčić i dr., posebno mjesto zauzima franjevac trećoredac glagoljaš, a potom kanonik u Zavodu sv. Jeronima u Rimu, Dragutin Antun Parčić (1832. – 1902.).
Upravo će on, nakon dugotrajne i mukotrpne priprave, ostvariti gotovo najznačajniji cilj i zadaću hrvatske ćirilometodske znanosti i pokreta: 1893. godine kada napokon uspijeva otisnuti novi glagoljski misal. Dr. sc. Vera Blažević Krezić u kratkim je crtama prikazala povijest pripreme
Parčićeva misala, stavljajući ju u povijesni, politički, ali i filološki kontekst druge polovice 19. stoljeća. Ukazala je i na mnogobrojne poteškoće s kojima se Dragutin Antun Parčić susreo tijekom te priprave, počevši od problema odabira pisma kojim bi misal trebao biti tiskan, pa sve do rješavanja pitanja jezičnoga karaktera.
Predavačica je istaknula kako je tiskanje Parčićeva glagoljskoga misala u život svećenika i vjernika uvelo novi tip crkvenoslavenskoga jezika, koji možemo označiti kao
hrvatski novocrkvenoslavenski jezik i koji je onda ostao u redovnoj uporabi sve do liturgijske obnove Drugoga vatikanskoga koncila, a prigodno se rabi i danas. Oprimjerujući svoje izlaganje primjerima crpljenim iz konkretnih tekstova, dr. sc. Vera Blažević Krezić jasno je pokazala kako nije riječ o jeziku koji bi jednostavno bio povratak na srednjovjekovnu hrvatsku redakciju, nego se radi o autorskome konceptu koji vrjednuje cjelokupni dotadašnji razvoj crkvenoslavenskoga jezika, uzimajući najbolje iz svakoga razdoblja: od kanonskih staroslavenskih spomenika, preko spomenika indigene hrvatske redakcije u srednjem vijeku, pa sve do jezičnih rješenja iz vremena istočnoslavenizacije. Poslije održanoga predavanja fra Zvonimir Brusač, uz sudjelovanje zbora „Bašćina“ otpjevao je tekst općega predslovlja iz
Parčićeva misala, a potom je predavačica odgovarala na pitanja zainteresiranih.
Uz izložbu o općoj povijesti hrvatskoga glagoljaštva, koju je priredilo Društvo prijatelja glagoljice, u Dvorani biskupa Srećka postavljena je i izložba koja se odnosi upravo na održano predavanje. Tako su bila postavljena – uz primjerak Parčićeva misala – i izdanja iz vremena istočnoslavenizacije te dio Parčićeve korespondencije, uz ostale prigodne eksponate značajne za Parčićev život i djelovanje jednako koliko i za ksaversku glagolitiku. Taj je dio izložbe okupljenima predstavila dr. sc. Vera Blažević Krezić.
Program obilježavanja završio je izvedbom skladbe Otče naš, koju je izveo zbor „Bašćina“ te kratkim druženjem i okrjepom svih prisutnih u Dvorani biskupa Srećka.
Vera Blažević Krezić, Mirko Mišković
Foto: Zdeslav Begović
