Aktualnosti

Prva godišnjica smrti mo. don Mihe Demovića obilježena je u ponedjeljak, 18. ožujka u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu te u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca. Svečano misno slavlje u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački.

U prigodnom spomen-kolokviju u dvorani Vijenac voditelj programa vlč. Ivan Vučak nakon uvodne molitve pozdravio je sve prisutne te najavio nekoliko govornika koji su dali svoje osvrte na život i djelo mo. don Mihe Demovića. O mo. Mihi Demoviću i o njegovom stvaralaštvu govorio je mo. Josip degl' Ivellio, posebno istaknuvši "kako ovo nije znanstveni skup, nego spomen-kolokvij u kojem ćemo reći nešto znanstveno, ali i ljudski". S temom pod nazivom Presjek stvaralaštva don Mihe Demovića, navevši tako, uz životopis mo. Demovića, 20 njegovih muzikoloških djela, 30-ak skladateljskih djela te oko 60 harmonizacija, mo. degl' Ivellio spomenuo je da je don Demović "potaknuo ponovno izlaženje časopisa Sveta Cecilija 1969. godine (3. razdoblje) i bio prvi tajnik uredništva istog časopisa", rekavši da ga je po tome istaknuo i mo. dr. fra Izak Špralja, TOR, koji nije mogao prisustvovati skupu. "Naš cilj, ovog skupa, nije beatifikacija ili nekritičko hvaljenje", rekao je mo. degl' Ivellio, dodavši kako mu svi zapravo "pokušavamo reći jedno zakašnjelo hvala."  

Po završetku presjeka mo. degl' Ivellija, vlč. Vučak pročitao je spomen preč. mr. Anđelka Košćaka koji također nije mogao doći pod nazivom Maestro don Miho Demović, meštar. Preč. Košćak napomenuo je kako je osvrt napisao "samo na zamolbu organizatora ovoga skupa, a ne zato što sam bio neki zapažen pjevač, a ni neki od bližih suradnika, pa time ni jedan od osobitijih poznavatelja života i rada mo. Miha Demovića. Mogu samo reći kako sam ga izuzetno poštivao jer sam u njemu osim vrsna glazbena stručnjaka i pedagoga doživio i dobra svećenika, a također i dragog čovjeka…" U svojim razmišljanjima preč. mr. Košćak izdvojio je neke trenutke iz života i suradnje s don Mihom Demovićem.

Preč. Krunoslav Novak, tajnik Hrvatske biskupske konferencije, izrekao je nekoliko misli koje su ga sjetile na don Mihu Demovića, pritom istaknuvši čestitku koju mu je don Demović uputio na njegovoj mladoj misi: "Čestika don Mihe bila je drugačija, on mi je pristupio i rekao nešto ponovo iz svojeg ljudskog i svećeničkog iskustva: "U životu ćeš biti sam, nauči se ljepoti samoće, jer nisi sam kad je s tobom tvoj Bog. Ako prijateljuješ s njime, jedino tada ćeš znati da ti je on blizu. Moli i radi: moli i imat ćeš iskustvo Božje blizine, radi jer to oplemenjuje tebe i svijet oko tebe", naveo je preč. Novak. 

Svoj su spomen na mo. Demovića dali i župnik u Zlataru i dekan Zlatarsko-belečkog dekanata preč. Dragutin Cerovečki i mo. mr. art. Miroslav Martinjak. Preč. Cerovečki prisjećajući se mo. Demovića rekao je da su mu u sjećanju ostale dvije slike meštra Mihe - uzdignute ruke i osmijeh te ruke sklopljene na molitvu. "Prije svega, meštar Miho bio je svećenik. To je na prvome mjestu." Prepričavši anegdotu o zlatnoj misi don Demovića na kojoj je Demović sam propovijedao, parafrazirao je njegove riječi: "Da sam zvao nekoga da mi propovijeda, on bi nabrojao sva moja djela koja sam napisao. Ja to znam. Ova misa je moja zahvala Bogu za 50. godišnjicu svećeništva." Naveo je i kako je don Demović mislio na vječnost, što se moglo vidjeti i u načinu kako je pomno pripremio sve za svoj sprovod. 

Nasljednik don Mihe Demovića na mjestu regensa chori zagrebačke katedrale mo. Martinjak za njega je rekao da je "bio ugodan sugovornik, vrlo lucidan u promišljanju, ne samo o glazbenim temama. Volio je saslušati sugovornika. Na srcu mu je bila sveta glazba za koju je živio, a napose hrvatska baština." Mo. Demović je "bio svjestan da je sveta glazba prvenstveno pjevana  molitva, pohvala, hvala, kršćanski usklik Svevišnjemu. (...) Bio je svjestan da služi svetom glazbom svetoj liturgiji", istaknuo je za Demovića mo. Martinjak.

Posljednji osvrt s. Kristijane Gorjanac koja je u Svećeničkom domu sv. Josipa brinula o don Demoviću pročitao je preč. Zlatko Pavetić, istaknuvši da je "naš Maestro, u komunikaciji bio vrlo jednostavan, razumljiv, odgajao nas je svakom svojom riječi", uz to dodavši kako je "na poseban način proživljavao molitvu, osobito sv. Misu, koju je služio sam. Više puta čula sam ga kako pjeva u oratoriju, bila je to doista svečana liturgija", stajalo je u osvrtu s. Gorjanac. U glazbenom dijelu izvodeći djela mo. Demovića nastupio je Akademski muški zbor FER-a pod ravnanjem mo. Josipa degl' Ivellija.

Misno slavlje povodom prve godišnjice smrti mo. don Mihe Demovića predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, u koncelebraciji s preč. Zlatkom Pavetićem, župnikom u Brestju, vlč. Ivanom Vučakom, upraviteljem župe u Krašiću, preč. Krunoslavom Novakom, tajnikom Hrvatske biskupske konferencije, preč. Dragutinom Cerovečkim, župnikom u Zlataru, preč. Ljubomirom Vukovićem, župnikom u Kustošiji, vlč. Norbertom Ivanom Koprivcem, župnikom u Velikoj Gorici i ostalim svećenicima.

U uvodnom dijelu govoreći o don Mihi Demoviću i svetom Josipu biskup Šaško je istaknuo: "Prije godinu dana preminuo je u Svećeničkome domu sv. Josipa pred 'Josipovo' te je i ta poveznica znakovita, zbog koje su njemu osobito bliski svećenici zaželjeli da molitva za njega bude ugrađena u današnje slavlje i to u ovome prostoru koji je zamjenski prostor za našu prvostolnicu. U njoj i oko nje ni potres ne briše tragove don Mihine prisutnosti utkane u naše živote."

U svojoj homiliji biskup Šaško, govoreći o šutnji i tišini sv. Josipa kao početku, rekao je: "sveti Josip i njegova šutnja upravo su taj trenutak početka življenja Božje riječi, da bismo razumjeli, odnosno još i više: da bismo živjeli značenje Božjega djela ljubavi."

Spominjući se mo. Mihe Demovića, biskup Šaško je istaknuo i njegovu tišinu: "Svi ga pamtimo po izražajnosti njegove tihe pojave; izražajnosti lica, ali i riječi. No, ipak su mi u sjećanju ostale njegove 'pauze'. Premda je lako i otvoreno izražavao svoje stavove o svim pitanjima, crkvenim, društvenim i političkim u brizi za Crkvu i hrvatsku domovinu, pritom je pazio da - uz svoje zaokružene stavove - ostavi prostora sugovorniku.

Volio je stanke koje su zaustavljale gomilanje riječi; puno je ostalo na izrazu njegova lica, očiju, pogleda, smijeha, zabrinutosti, kritike, razočaranja. Ostao mi je u sjećanju kao čovjek otajstva šutnje i prisnosti; jednostavnosti i sigurnosti. No, ta izvanjska šutnja progovarala je energijom glazbe, dirigiranja, glasnoće pjevanja. Kod njega se osjetila šutnja iz koje izranja glazba. I duhovnost…"

Misno slavlje pjesmom su animirali zbor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa pod ravnanjem mo. Dražena Kurilovčana i Akademski muški zbor FER-a pod ravnanjem mo. Josipa degl' Ivellija.

Svećenik Dubrovačke biskupije mo. don Miho Demović bio je regens chori zagrebačke katedrale od 1965. do 1969. godine te od 1980. do 2002. godine do umirovljenja. Mnogo tadašnjih bogoslova, a današnjih svećenika zahvalno mu je za doprinos i trag koji je ostavio u njihovim životima i u razvoju crkvene liturgijske glazbe u Hrvatskoj.