Aktualnosti

Petar Bučar rođen je u Karlovcu 27. svibnja 1815. godine. U bogosloviju ulazi 1935. godine po preporuci biskupa Alagovića, a 1939. biskup Šrot zaredio ga je za svećenika. Godine 1862. dolazi za župnika u Sveti Petar na Mrežnici gdje je župnikovao do smrti.

Uza sve svoje obaveze kao svećenik i župnik, ostao je zapamćen i kao hrvatski pučki pisac i ilirac. Njegova djela objavljena su u raznim tiskovinama kao što su  „Danica“, „Svjetlo“, „Katolički list“, „Pučke novine“, „Obzor“ i još mnoge. 1875. godine, društvo sv. Jeronima, izdaje njegovu zbirku pripovijetki pod nazivom „Selske pripoviesti“. Od ostalih su poznate: „Put u Rim“, „Križevački top“, „Slunjska gospa“, „Žena što me briga“ i nebrojeno toga. Napisao je još mnogo beletristika i humoreski i mnoge su bile objavljene u mnogim tadašnjim novinama i tjednim listovima.

Vlč. Bučar bio je aktivan i u politici, kao član stranke prava, pa ga je kotar švarački odlikovao mandatom za Sabor. 1890. godine, zbog starosti je morao prekinuti saborsko djelovanje. Umro je u 79. godini života i 55. godini svećeništva, 27. veljače 1894. godine. Pokopan je na mjesnom groblju Sv. Petar, a njegovi se zemni ostaci, kao i spomenik, još uvijek tamo nalaze.

Bio je gorljivi domoljub, omiljen među ljudima, a osobito u župi. Uz obavijest o njegovoj smrti, u mjesečnom ilustriranom listu „Dom i svijet“, uz ostalo, stoji napisano: „Narodu i domovini ostao je vjeran sin do groba, a čuvena je njegova: „Napred! Odmor bio bi umor!“ Hrvatska gubi u njemu odlična sina. Crkva Kristova uzor svećenika, a narodna knjiga pučka nenaknadiva mentora. Slava vječna njegovoj uspomeni, a pokoj plemenitoj mu duši!“