Kad izgovorimo ime 'Zagreb', pred nama se pojavi slika na kojoj ne može izostati Katedrala. Kad ugledamo Katedralu, u nama se jave osjećaji koji ne mogu stati ni u koju sliku.
To vidljivo srce glavnoga hrvatskog grada dalo je i daje duhovnu ljepotu i snagu ljudima tijekom osamsto godina. U tome su srcu sačuvane: zahvale Bogu i žarke molbe, susreti i rastanci, oproštenja i pomirenja, utjehe i putokazi, dolasci i odlasci, traženja istine i pronalaženja svjetla, suze i pjesma. U njoj su osobna sjećanja i spomen naroda koji povezuje nas u domovini i Hrvate diljem svijeta, ali i druge narode i ljude s kojima dijelimo vjeru, povijest i zajednički dom čovječnosti, trpljenja i ljubavi.
To je Srce izraslo iz srca. Sada, kada je ranjeno, samo ga srca mogu iscijeliti.
Katedrala je toliko puta zagrlila naše živote, a sada mi trebamo zagrliti nju!
Više od trideset godina traje obnova zagrebačke prvostolnice i to brzinom koja ovisi o raznim (ne)mogućnostima, a potres u nedjelju, 22. ožujka 2020., i potresi idućih mjeseci ostavili su oštećenja zbog kojih se vjernici ne mogu u njoj okupljati. Već i prvi uvidi pokazali su da su potrebni iznimno zahtjevni i skupi zahvati koji se ne tiču samo izvanjske zamjene kamena, nego i same statike, konstrukcije, a zatim i obnove unutrašnjosti.
Katedrala je građena iz ljubavi, vjere i nade. Ona je dom Crkve, žive zajednice vjernika i znak žive prisutnosti Boga koji je poslao svoga Sina Isusa Krista da bi spasio svakoga čovjeka. Podignuta je i oblikovana prihvaćanjem snažnih nadahnuća te zalaganjem pojedinaca i brojnih naraštaja vjernika. Izrasla je u crkvu-majku Zagrebačke (nad)biskupije, ali je njezino značenje puno šire.
Zato je u oštećenosti i ranjenosti Katedrale ranjeno puno više od kamena i umjetnina. Mnogi se životi prepoznaju u njenome stradanju i u njenoj obnovi. Tijekom povijesti u raznim je vremenima Katedrala bila ugrožena, ali su ljudi snažna duha znali prepoznati njeno značenje i sačuvali ju, uljepšavali, ostavljajući nam dragocjenost koja nadilazi pojedini naraštaj.
Obnovimo Katedralu darom, učvrstimo ju ljubavlju!
Dok smo suočeni s puno potreba i dok Gospodina molimo da nas čuva i da s nama gradi (usp. Ps127, 1), kako naš trud ne bi bio uzaludan, molimo Vas da svojim darom pridonesete obnovi Katedrale urešene naslovom Uznesenja Blažene Djevice Marije, a koju običavamo zvati Stepinčevom.
Zazivajući na sve zagovor nebeske Majke, blaženoga Alojzija, svetih Stjepana i Ladislava, zahvaljujemo za svaki vaš prilog, molitveni i materijalni, kojim pokazujete da smo živo kamenje koje se ugrađuje u duhovni dom, na slavu Božju.