Aktualnosti

FOTOGALERIJA

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na Veliki petak u zajedništvu s pomoćnim biskupima zagrebačkim mons. Valentinom Pozaićem, mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim, moderatorom Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Nedjeljkom Pintarićem, rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa mr. Anđelkom Košćakom, okupljenim svećenicima i vjernicima, liturgijske obrede Velikoga petka u zagrebačkoj prvostolnici.



Homiliju je izrekao pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski. 



Obrativši se okupljenima s riječima - draga braćo i sestre u vjeri u Isusa Krista, našega raspetoga Spasitelja, biskup Gorski je naglasio: "Danas se s pravom nazivamo tim imenom, braća i sestre. Jer, pred Isusovim križem i nismo drugo do li braća i sestre u zajedničkom nošenju života i prihvaćanju smrti. Od toga nijedan rođeni od žene ne može pobjeći. Od prvog krika rođenja do posljednjeg izdisaja u prijelazu u vječnost, podložnost trpljenju i tjelesnoj smrti, naša su ljudska obilježja. Tu smo braća i sestre, svi jednaki i ujedinjeni."

Govoreći o obredima Velikoga petka u čijem je središtu Isusov križ, biskup Gorski je istaknuo da "na sam spomen riječi - križ - u nama se javlja otpor, pomisao na patnju kojoj ljudskom logikom ne možemo naći smisao i od koje bismo rado pobjegli", naglasivši da  "nikada nećemo moći, nošeni samo razumom, spoznati Božju logiku ljubavi koja dopušta Isusovu smrt na križu. No, ona je toliko moćna da je promijenila odnose smrti i života. Iz boka Kristova, iz njegove muke, krvi i vode rođena je Crkva i sakramenti otajstva naše vjere, potekao je blagoslov svijetu i milosrđe Božje koje pobjeđuje mržnju, laž, pa i samu smrt. Bog je jači! Život je jači! Ljubav je jača! Tako, križ po Božjoj ljubavi postaje most što spaja nebo i zemlju, podijeljene ljude i narode, premošćuje ponore zla i briše osobnu krivnju. Zato je Isusov križ znak nade. On je nada naša!"

U nastavku svoje homilije biskup Gorski se osvrnuo na sadašnje trenutke povijesti: "Pred Isusovim križem stojimo s različitim raspoloženjem srca. Kao oni koji se u svojem bezboštvu zlurado rugaju, pa još i danas s cinizmom promatraju braću u nevolji govoreći: Sami ste si krivi. Kao oni koji su vršili svoj okrutni posao krvnika. I danas se pozivaju na to da samo vrše što im je naređeno, da samo primjenjuju zakone, doduše nepravedne, bez osjećaja za čovjeka, zaboravljajući pri tome da je i Isus po zakonu ubijen i Stepinac osuđen i ljudi izbačeni iz svojih kuća i stanova na ulicu, bez posla. Ili kao oni koji su ga u strahu ostavili, bojeći se za ovih par godina života, ili za još manje, malo ruganja, straha od medijske prozivke dežurnih čuvara i čistača javnosti. Kao oni koji su presudu - da mora umrijeti - donijeli prije nego je izrečena krivica, i još dan danas osuđuju sve koji se ne uklapaju u ideološku ili profitnu sliku svijeta. Kao oni koji su s njime razapeti na križeve svojih sudbina, te ga neki, poput razbojnika, zbog nemoći i muke proklinju. Za njih križ zauvijek ostaje samo mučilo i prokletstvo."

No, postoji i drukčiji odgovor na križ, na patnju i nepravdu: "U istoj muci, drugi vape za Bogom te, premda su označeni krivnjom, križ za njih postaje sredstvom spasenja. Oni slušaju utješne Isusove riječi: Još danas ćeš biti sa mnom u raju. Ista situacija, isti križ, a tako različiti završetak. No, i u najvećoj tami i zlu koje nas okružuje, uvijek nalazimo iskre koje prerastaju u oganj ljubavi: samilosne žene, vjernog učenika, majku koja slijedi svoga sina. Jedno vidimo, bili mi na križu kao nevini ili krivci, bilo da smo pod križem kao promatrači ili suci, samo je jedna granica koja dijeli naš odnos prema križu Isusovu. To je ljubav. Bez ljubavi križ će zauvijek ostati izvorom prokletstva i patnje, pa i nevjere prema Bogu. U vjeri i ljubavi, križ postaje znakom spasenja i nade.

 
Ističući da je Bog u Isusu na križu pokazao solidarnost s nama sve do smrti, biskup Gorski je pozvao na nasljedovanje tog primjera i poziva: "Isusov nas križ poziva na solidarnost s ljudima, s malima, patnicima, obespravljenima. Ta se solidarnost očituje u tome da podmećemo svoja leđa pod križ bližnjega koji je već iznemogao. Nekad snagom službe, kao Šimun Cirenac, nekad snagom samilosne vlastite odluke, ali uvijek snagom ljubavi, slijedeći poticaj apostola Pavla: Vi jaki, nosite slabosti slabih. Solidarnost pokazujemo izražavanjem sućuti, suosjećanja za druge, kao žene koje su, iako nemoćne pred događajem, ipak bile utjeha svojom blizinom. Solidarnost izražavamo vjernošću kao Marija i Ivan, koji, iako ne razumiju do kraja, ostaju vjerni do kraja. Pozvani smo kao kršćani, nosioci križa Kristova, biti blizu, i premda sami slabi, podmetati ramena pod teret bližnjega. Iako sami ožalošćeni nevoljama, pozvani smo s Isusom, blagom riječi tješiti neutješene i razočarane, blagom rukom poput Veronike, otirati  rupcem milosrđa muku života s lica dragih osoba. Ljubav uvijek pronalazi načina da pomogne, ona je domišljata, hrabra je i ne boji se osude. Takva je ljubav Božja posvjedočena na Križu za nas. Takva je i naša ljudska ljubav  kada je oslonjena na Boga."

Svoju homiliju biskup Gorski završio je molitvom: "Pred križem molimo danas Raspetoga: Gledaj Isuse koliki su pali, iznemogli od tereta života i leže na tlu pritisnuti svojim križem; gledaj ljude, muškarce i žene, djecu, mlade i stare koji su te željeli slijediti, ali nemaju snage i gube vjeru; gledaj svoju Crkvu ranjenu našim slabostima; gledaj našu domovinu Hrvatsku razapetu na križevima podjela, dubokih netrpeljivosti, teških pohlepa i sebičnih interesa; gledaj ljude pritisnute bolestima, neimaštinom, ljude koji zdvojni liježu i sa strahom se bude jer ne vide izlaza. Sve to Gospodine stavljamo pred tebe. Ti ohrabri, ti pridigni, ti ulij nadu, ti jačaj našu volju. Ne dopusti nam da ostanemo ležati. Molimo te, sve nas pridigni k sebi na svoj sveti križ, taj blagoslovljeni simbol spasa. Zbog tvojega križa Isuse, zbog tvoje blagoslovljene smrti, mi možemo čuti toliko utješne riječi: Idi kući oprošteno ti je, krivica je tvoja skinuta. Zato s ponosom nosimo tvoj znak, izlažemo ga na počasnom mjestu svoga doma, s dubokim poštovanjem prigibamo koljena pred tvojim križem, naš Spasitelju Isuse i  s ljubavlju ostavljamo cjelov na drvo na kojem je uništen naš grijeh i naša smrt. I kličemo ti: Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet."