Aktualnosti

Protekloga vikenda, u subotu 5. i nedjelju 6. travnja, u organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda iz Samobora te pod pokroviteljstvom Ureda za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije, na trasi Macelj - Pregrada održan je 75. Planinarski križni put.
 

S obzirom na povijesne godišnjice hrvatskoga naroda koje se ove godine obilježavaju (1400. obljetnica pokrštenja Hrvata, 1100. Hrvatskog kraljevstva, 80. godišnjica stradanja na Bleiburgu i Maclju te 30. godišnjica Vojno-redarstvene operacije „Oluja“) i na Jubilej nade te da je Marija sidro ufanja hrvatskoga naroda, kako kaže bl. kardinal Alojzije Stepinac, ovaj PKP bio je prožet likom i djelom Blažene Djevice Marije, Kraljice apostola, Kraljice svih Hrvata, Majke koja razvezuje čvorove. Geslo PKP-a bile su riječi svetog Ivana Pavla II.: "Neka tvoja vjera bude jača od tvojih strahova." Kao obilježje sudionici su dobili medaljicu Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata i knjižicu „Devetnica Gospi koja razvezuje čvorove“, a sve je bilo popraćeno riječima himne „Reci Bogu „DA“ kao Marija“, autorice Emine Elizabete Paulić.
 

U subotu u jutarnjim satima više od 400 hodočasnika, ponajviše mladih, okupilo se ispred Crkve Muke Isusove u Maclju, gdje ih je dočekao i pozdravio župnik vlč. Alen Vrbek. Nakon izmoljene jutarnje molitve i prve postaje križnog puta, krenuo je dvodnevni hod za križem kroz Maceljsku šumu, u kojem su sudionici, razmatrajući Muku Isusa Krista očima njegove majke kroz meditacije vlč. Tomislava Ivančića, ujedno se upoznavali i s dijelom hrvatske povijesti i mukom ljudi koji su stradali na tom području. Blagoslovljeni prekrasnim proljetnim vremenom i uživajući u ljepotama prirode sudionici su, hodajući veći dio puta šumskim putevima, preko Velikog Vrha, Majpešnice, Hromca, Hlevnice i Gornje Plemenšćine, stigli predvečer kroz Kostel i Vrhe Pregradske do Pregrade, gdje su se smjestili u Srednjoj školi Pregrada, koju su sudionicima ustupili županija i ravnateljica škole dr. sc. Vilmica Kapac.

Nakon večere, organizirane i pripremljene dobrotom župnika preč. Ivana Mikeca i lovačkog društva Kuna, sudionici su prvi dan završili misnim slavljem u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pregradi, tzv. 'zagorskoj katedrali', koje je predvodio vlč. Krešimir Bušić, mladomisnik i župni vikar u župama sv. Martina i Uzvišenja Svetoga Križa u Dugom Selu. U homiliji je progovorio o tome da je prorok onaj koji sluša Božju riječ, onaj koji na temelju toga što je iskusio Božji poziv u vlastitom srcu i životu ima odgovornost da reagira na tu Riječ. "Iskustvo Boga i Božje riječi ima moć pokrenuti zaista nešto duboko u nama, nešto što nijedna druga stvar s kojom se suočavamo u svakodnevici nema. Kad iskusimo Božji poziv, javljaju se iskušenja u kojima preispitujemo hoćemo li i kako to moći, kao što je vjerojatno bilo i kad smo, svatko na svoj način, osjetili Božji poziv da dođemo danas ovdje. Kakvo će biti vrijeme, koliko će biti teško hodati, hoći to moći izdržati... hoću li moći odgovoriti na Božji poziv u mom životu. Kad reagiramo na Božji poziv, na Njegovu riječ upućenu prema nama, trebamo imati na umu da neće biti ni lako ni ugodno, ali da, uz ovakvo iskustvo kakvo smo imali danas, uz sve napasti i iskušenja, umor, bol, žeđ, glad, vidimo da Gospodin sprema nešto mnogo veće od nas samih, i da je važno samo krenuti i da, bez obzira na sve ono što nas koči, kad smo u zajednici vjernika, zajednici onih koji putuju prema istom cilju, a to je naći Gospodina i druge spoznaje njega, stvar jednostavno idu lakše."

Nakon mise uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu koje je trajalo cijelu noć.

 

Put je u nedjelju nastavljen kroz Prasvetište Gospe Kunagorske, preko planinskog vrha Kunagore, Kostela, Druškovec gore i Male gore do Crkve Pohoda BDM u Vinagori, gdje je hodočasnike ugostio župnik vlč. Dragutin Gereci uz duhovnu i tjelesnu okrepu. Nakon ophoda oko oltara, sudionici su nastavili svoj hod preko Sopota i mjesta Vrhi Pregradski te svoj nedjeljni hod ponovo završili misnim slavljem u crkvi Uznesenja BDM u Pregradi koje je predvodio vlč. Antonio Štengl, mladomisnik i župni vikar u Župi sv. Vida mučenika u Brdovcu, sin bračnog para koji je bio dio male skupine ljudi koji su se 1987. godine zaputili u Samoborsko gorje moliti križni put, ne znajući da će se iz tog spontanog izleta razviti pobožnost planinarskog križnog puta kakva se danas organizira dva puta godišnje.

U homiliji, na temu Evanđelja dana o sceni Isusa i žene zatečene u preljubu koju su radi toga htjeli kamenovati, progovorio je o ljudima koji žive okovani prošlošću proživljavajući svakodnevno trenutke koji su već odavno minuli. Takvi ljudi ne mogu se usidriti u sadašnjosti niti se mogu radovati budućnosti. Uvijek iznova u svojim mislima premeću određeni trenutak te očajavaju i tonu u neprekidnoj spirali ljutnje, okrivljavanja sebe ili drugih te proživljavanja vlastite slabosti. Kako neka rana može zacijeliti ako se stalno kopa po njoj? Bog u svojoj dobroti gleda naš život i govori nam da bez obzira koliko smo zeznuli i pali, pogubili se i zalutali, On i dalje ljubi čovjeka. I danas, svaki put kada dođemo pred Gospodina donoseći sve naše terete, slabosti, skršenosti i boli, tražeći oprost i pomirenje, Bog nam govori "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada nemoj više griješiti."

"Otvorimo oči i zapazimo kako je sadašnjost jedini trenutak u kojem možemo nešto promijeniti; okrenuti novi list u našim životima te početi uvijek iznova koračati prema kraljevstvu nebeskom", kazao je vlč. Štengl i zaključio homiliju poukom iz priče koja kaže: "Kada nas netko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati u pijesak da bi vjetar oprosta mogao to za tren izbrisati. Međutim, kada netko učini kakvo dobro prema nama, sjećanje na to trebamo upisati u stijenu, kako bi taj događaj ostao nezaboravljen."
 

Na kraju, nakon završnog pozdrava župnika i odsvirane pokoje pjesme, sudionici su se uputili prema obližnjem vatrogasnom domu po svoje stvari, koje su prevezene i zbrinute dobrotom Vatrogasnog društva Pregrada. Prekrasno vrijeme kojim je ovaj PKP bio blagoslovljen uvelike je doprinijelo radosti, rastu u zajedništvu i zajedničkoj molitvi koja je bila vidljiva tijekom oba dana.

Tekst: Ivana Matelić
Foto: Planinarska bratovština sv. Bernarda