Aktualnosti

Uime redovnica pozdravni govor i božićnu čestitku uputila je s. Nevenka Jurak, FDC, provincijalna glavarica Provincije Božje providnosti Družbe Kćeri Božje ljubavi. "Živimo dane došašća, živimo dolazak Isusa Krista njegovim rođenjem prije više od 2000 godina, živimo dolazak Krista u našu nutrinu sada, i njegov dolazak u slavi na kraju vremena", kazala je na početku i nastavila: "Božji dolazak prepoznajemo uvijek iznova kada ustajemo oda sna, kada odvažno silazimo u vlastitu pustinju, gradimo stav budnosti i trijeznosti, ravnamo staze svojih krivih koraka i čeznemo za susretom u tišini božićne noći kada ćemo u Isusovu rođenju slaviti i rađanje Boga u svome srcu."

Izrazila je zahvalu nadbiskupu Kutleši na brojnim poticajima u Jubilejskoj godini, "da se uvijek iznova otvaramo daru nade, da se rađamo na novi život, život djece Božje, da prihvaćamo svoju i ranjivost drugih, da budemo Crkva u središtu svega onoga što ljudski život čini onakvim kakav jest pokazujući otvorena vrata nade, vjere i ljubavi. Ovo je ujedno i trenutak u kojem Vam izražavamo našu zahvalnost za svu očinsku i pastirsku brigu za sve zajednice posvećenog života i družbe apostolskog života koje djeluju na području Vaše nadbiskupije!"

Na kraju obraćanja prenijela je pozdrave sestara koje nisu mogle prisustvovati susretu, posebno sestara "koje u bolesti i starosti molitvom, žrtvom i trpljenjem prate i Vas i našu Zagrebačku nadbiskupiju." Potom je s. Jurak predala Nadbiskupu prigodan dar uime sestara.

Nadbiskup Kutleša uputio je svoju pastirsku riječ naglasivši ulogu Ivana Krstitelja u najavi Kristova dolaska: "U Ivanu susrećemo čovjeka koji stoji na granici ljudske nemoći i Božje blizine. U njegovu pogledu i poslanju sabrana je čežnja svih pravednika koji su stoljećima čekali da Bog ponovno progovori." Nadbiskup je dodao kako "Crkva od vas očekuje proročki glas koji prodire kroz pustinju duha i budi srca. To je poziv na povratak Bogu živome, koji dolazi ususret svome narodu. U svakomu srcu koje sluša, Krist ponovno traži svoje putove. Biti redovnica, biti redovnik znači dopustiti da naše riječi, geste i molitve postanu „glas u pustinji“, mali, ali jasan znak da Bog još uvijek dolazi, da još uvijek govori i da nebo nije zaboravilo zemlju."

"Redovnički život, drage sestre, nosi u sebi rizik da postane previše pristojan, previše predvidiv, previše uljuljan u naviku. Tišina koja je nekoć bila prostor Božje prisutnosti može s vremenom postati oklop", poručio je nadbiskup Kutleša i nastavio: "Tada ona više ne otvara Bogu, nego skriva duhovnu mlakost. Ivan poziva da se ne bojimo nemira koji donosi istina: da dopustimo da nas Božja riječ iznova rani, da potrese našu sigurnost, da razbije okamine formalne svetosti i probudi prvu ljubav. Redovnica koja u šutnji svoga samostana dopušta da je Božja riječ prosvijetli, postaje svjetionik za zajednicu, znak da svjetlo još gori, da istina još živi i da Bog još uvijek govori."

Govoreći o pravednosti naglasio je kako ona za redovnicu "znači živjeti u skladu s onim što ispovijeda; znači da njezina molitva i djela dišu istim dahom. Nije to savršenstvo koje osuđuje slabost, nego vjernost koja se uvijek vraća izvoru. Pravednost je kada sestra ljubi Krista u zajednici i u onoj sestri koja joj je bliže srcu i u onoj koja joj je teška; kada ne sluša zato što mora, nego zato što želi nositi mir."

"Ivan dolazi iz pustinje. Pustinja nije prostor bijega, nego pročišćenja. Ondje gdje prestaje jeka ljudskih glasova rađa se pravo poslanje. Kad nema drugog izvora osim Gospodina, tada Bog postaje jedino uporište. Ondje Bog postaje jedini temelj, jedini izvor snage, jedina riječ koja vrijedi. Ta se dinamika pustinje i susreta s Bogom ponavlja u svakomu redovničkom srcu. I redovnica je pozvana „dolaziti iz pustinje“ u smislu duboke nutarnje sabranosti. Bez takve pustinje, riječ slabi, a svjedočanstvo blijedi. Samo glas koji je prožeo šutnju molitve, postaje glas koji nosi oganj Duha. Pustinja nas uči da molitva, klanjanje, post i šutnja nisu pobožne dužnosti, nego škola proroštva. U njima Bog nježno progovara srcu, ne pukim opomenama, nego riječima koje liječe. U svakoj zajednici koja živi od snage kontemplacije Božje riječi, Bog podiže nove glasnike, ustrajne i prožete mirom. Iz takvih srca svijet ponovno čuje ono što je zaboravio: da Bog još govori, da njegova riječ nije utihnula, da njegovo kraljevstvo i dalje klija u skrovitosti", istaknuo je nadbiskup Kutleša.

Nadbiskup je podsjetio kako je svaka od sestara pozvana "biti dionica puta pripravljenog za Gospodinov dolazak. Možda se čini da su vaše molitve skrivene, vaši dani neprimjetni, vaša djela mala. Ali Bog hodi tim putovima. Ni jedan korak ljubavi nije izgubljen, ni jedna suza nad svijetom nije uzaludna. Poruka Ivana Krstitelja tako i danas odzvanja svakom zajednicom koja diše vjerom. Pripravite put Gospodinu! Svaka vaša molitva za Crkvu i svijet, svaka riječ utjehe, svaki čin ponizne ljubavi u konačnici pripravlja put za Gospodinov konačni dolazak u slavi. Naše poslanje nije veliko u očima svijeta, ali jest kraljevsko u očima neba jer upravo kroz male, ravne, čiste putove naših srca Kralj slave još uvijek dolazi."

Na kraju je poručio kako im želi "Ivanovu snagu i gorljivost kako bi redovništvo po vama i danas bilo proročki glas u Crkvi i svijetu."