Aktualnosti

U organizaciji Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, XX. dies theologicus o temi Vjera, Crkva i mentalno zdravlje održan je u srijedu 20. svibnja 2026. godine u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu.

Uime organizacijskog i programskog odbora nazočne je pozdravio prof. dr. sc. Nenad Malović, prodekan za znanost, koji je približio nakanu odabira teme ovogodišnjeg teološkog dana. Glazbeno-molitveni početak predvodio je Mješoviti zbor Instituta za crkvenu glazbu pod ravnanjem Danijele Župančić, prof., koji je izveo skladbu Jesus bleibet meine Freude (BWV 147) (Johann Sebastian Bach) uz glasovirsku pratnju mr. art. Vesne Šepat Kutnar, prof.

Dekan KBF-a prof. dr. sc. Mario Cifrak pozdravio je sudionike poticajnim govorom i otvorio radni dio skupa koji su moderirali izv. prof. dr. sc. Denis Barić i dr. sc. Milan Gelo. Predavanja su održali profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Doc. dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski u svom je predavanju naslovljenom Dinamika zrele i nezrele vjere: psihološki čimbenici zaštite i rizika za mentalno zdravlje prikazala složenu interakciju između vjere i mentalnog zdravlja fokusirajući se na psihološku funkciju koju vjera obavlja u strukturi ličnosti, a ne na sam sadržaj vjerovanja. Cilj je razumjeti kada i kako vjera djeluje kao resurs otpornosti, a kada postaje obrambeni mehanizam koji produbljuje psihopatološke procese. Vjera nije kreacija ni razuma, ni volje, ni osjećaja. Ona uključuje kognitivni, voljni i osjećajni sadržaj, ali ti elementi ne stvaraju vjeru u čovjeku. Vjera nije samo pitanje što vjerujemo, nego i kako vjerujemo. Smoljo-Dobrovoljski je spomenula kako se u praksi pokazuje da su psihološke zapreke često jače i dublje od racionalnih. Čovjek može razumjeti vjeru, a ne živjeti je; može znati molitve, a ne moliti; može ići u crkvu, a ostati iznutra zatvoren. Razlog tome je što vjera prolazi kroz srce, emocije, iskustva i rane, a ne samo kroz intelekt i snagu volje. Integracija psihološkog i duhovnog zapravo je proces u kojem dopuštamo milosti da djeluje u našoj stvarnoj naravi, a ne maski koju smo stvorili. Integracija psihološkog i duhovnog nije samo „poželjan dodatak“, već nužan uvjet za zdrav ljudski i vjerski život. Integracija znači umjesto da pobjegnemo u „duhovne visine“, moramo se spustiti u „psihološke dubine“ i tamo susresti Boga. Kada se psihološko i duhovno integriraju, nastaje cjelovita osoba. Na temelju rečenog proizlazi da vjera može biti zaštitni i rizični čimbenik za mentalno zdravlje. Brojna recentna znanstvena istraživanja potvrđuju da zrela vjera ima snažan zaštitni učinak na mentalno zdravlje te je izvor psihološke otpornosti i smisla, dok nezrela vjera može predstavljati rizik i narušavati psihološko i duhovno zdravlje.

Izv. prof. dr. sc. Stipo Kljajić održao je predavanje Od već mi je dosta do bolje mi je umrijeti nego živjeti. Mentalne poteškoće nekih starozavjetnih likova: Ilija, Šaul, Job, Jona u kojem je izložio da je sintagma mentalno zdravlje, odnosno mentalne poteškoće novijeg datuma i kao takva Svetom je pismu posve nepoznata. Spektar stanja koja mentalne poteškoće obuhvaćaju, pak, Bibliji je sasvim poznat: premda ne koristi suvremenu terminologiju, Pismo se ne libi opisivati emocionalna stanja, odnosno poteškoće i svojih eminentnih likova. U izlaganju je panoramski predstavio neke mentalne poteškoće četvorice starozavjetnih likova: (pra)proroka Ilije, kralja Šaula, pravednog Joba i proroka Jone. Izbor je, razumljivo, limitiran - odnosi se samo na njih i samo na neke njihove mentalne poteškoće - no njime se želi naglasiti da Biblija ne skriva njihovu ljudsku ranjivost i da su emocionalne poteškoće sastavni dio ljudskog života, napose vjerničkog, budući da je njihov nemali broj uzrokovan odnosom s Bogom, odnosno iskrivljenom slikom Boga. Tako Ilija, na Karmelu moćni i snažni Ilija, na Horebu pada u depresiju i svojevrsni burnout do mjere da mu je svega dosta (usp. 1 Kr 19,1-18); Božji izabranik Šaul ima nagle promjene raspoloženja, sve do paranoje, agresivnog ponašanja i psihoze (usp. 1 Sam 18,10); pravedni Job, pogođen gotovo nepojmljivom nesrećom unatoč svoj svojoj pravednosti, proživljava ogromnu tugu i egzistencijalnu krizu te žali što se uopće i rodio (usp. Job 3,3), dok je Jonina slika Boga toliko suprotna Božjoj da on zbog Božjeg milosrdnog djelovanja pokazuje ne samo emocionalne oscilacije nego i frustraciju, do toga da misli da mu je bolje umrijeti nego živjeti (usp. Jon 4,3). Cilj predavanja bio je da se na primjerima biblijskih, točnije, odabranih starozavjetnih likova lakše shvate suvremene mentalne poteškoće - Božja je riječ u konačnici do te mjere svevremenska, odnosno suvremena da kroz biblijske likove govori o njezinim slušačima i/ili čitačima.

Prof. dr. sc. Nikola Vranješ s temom Psihološko-duhovno razlučivanje kao suvremeni pastoralni imperativ predstavio je određene ključne aspekte psihološko-duhovnog razlučivanja naznačenih procesa i pokazao kako to razlučivanje može pridonijeti prikladnom povezivanju psihološkog i duhovnog područja u pastoralnim dinamizmima u suvremenom kontekstu. Naglasio je kako prikladno ostvarivanje različitih sastavnica pastoralne prakse Crkve između ostalog uključuje prikladno povezivanje teološko-duhovnih i psiholoških uvida, ali i njihovo što jasnije razlikovanje. To se poglavito odnosi na složena područja osobnosti kao što su osjećaji, ali i volja i racionalna dimenzija i dr. U slučajevima psihičkih oboljenja, kao i smetnji koje nužno zahtijevaju intervenciju medicinskog i psihoterapijskog stručnog osoblja, uviđanje problema osobe ostvaruje se većim dijelom prema procjeni njezinog ponašanja, kao i riječi i osobnih izričaja. U redovitim pak prilikama i psihološko područje, ali i područje povezivanja i razlikovanja psiholoških i duhovnih elemenata većinom je podložno osobnoj prosudbi i naporima samoformacije. Drugim riječima, tada je puno izazovnije ostvarivati objektivnije stručne uvide u odnosne procese kod pojedinih osoba. Upravo je zato, osobito u današnjem sve složenijem društveno-kulturnom kontekstu, od ključnog značenja razlučivanje psihološko-duhovnog tipa koje će osobama pomoći kako bi mogle i samostalno i uz pomoć prikladnih voditelja ostvarivati povezivanje i razlikovanje psiholoških i duhovnih elemenata svoje osobnosti i života. To je tim važnije kako bi se na pastoralno-duhovnom području izbjegavalo štetno poistovjećivanje elemenata psihičke strukture osobe s elementima eminentno duhovne naravi, ali također, kako bi se omogućilo i vrednovanje autentičnog duhovnog iskustva povezanog s psihološkim elementima.

XX. dies theologicus okupio je oko 130 sudionika: profesore, studente i zainteresiranu javnost, a nakon predavanja razvila se plodonosna rasprava u kojoj su se posebno istaknuli studenti Filozofsko-teološkog studija i studija Teološko-religijskih znanosti KBF-a, koji su se posebno angažirali u pripremi za ovogodišnji dies theologicus te svojim pitanjima dotaknuli mnogobrojne suvremene pojave iz svakodnevnog života i pastoralne prakse.