Aktualnosti

Povodom blagoslova mozaika na oltaru i brončanog kipa Svetog Josipa, Marije i Isusa u Nacionalnom svetištu svetog Josipa održana je svečana akademija u petak 14. ožujka 2025. Mozaik je djelo akademskog slikara Josipa Botterija Dinija, dok je brončani kip Svetog Josipa, Marije i Isusa izradio akademski kipar Vid Vučak. Uz autore o novopostavljenim umjetničkim djelima govorili su Stanko Špoljarić, povjesničar umjetnosti, mons. Antun Sente, rektor svetišta, zatim izaslanik zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije dr. sc. Vlado Mikšić, te karlovački gradonačelnik Damir Mandić. Program akademije vodila je dr. Tanja Baran, a glazbeno su ju obogatili Lucija Klarić mezosopranistica i Monika Pranjić, sporanistica te mo. Krešimir Klarić orguljaš i violinistica Erika Radusinović.

Na svečanoj akademiji tom je prigodom o nastanku mozaika i kipa govorio rektor Svetišta mons. Antun Sente. Prisjetio se da je prije 11 godina pozvao Josipa Botterija Dinija da dođe u Svetište te su tada razgovarali o mogućem rješenju ispunjavanja prostora u crkvi. "Trebalo je proći osam godina od definiranog prijedloga do početka realizacije te još četiri godine do konačnog uređenja oltarnog zida. Tražili smo na više načina kako doći do financijskih sredstava", rekao je mons. Sente te naveo neke od donatora.

"Botterijev, odnosno svetog Josipa mozaik na 200 metara kvadratnih sastavljan od devet, odnosno dvanaest slika opisuje život svetog Josipa, kao i život svakog čovjeka, nadahnjujući se na biblijskim tekstovima", pojasnio je.

Potom se osvrnuo na kip sv. Josipa. "Kako je sve veći broj hodočasnika pristizao, to sam bio uvjereniji da nam je potreban vanjski kip svetog Josipa. Postavljenjem kipa svete Majke Terezije, koji je dar albanske zajednice gradu Karlovcu, promatrajući kako ga hodočasnici dodiruju i jednostavno prihvaćaju, ta svijest da u Josipovu svetištu treba biti i Josipov kip bila je još razumljivija", rekao je mons. Sente.

"Zanimljivo mi je promatrati sv. Josipa, Mariju i Isusa. Dajem si za pravo upravo tako nazivati ovo djelo. Ne isključuje Svetu Obitelj, čak im ovakvim imenovanjem daje vlastitost u zajedništvu. Josip uzdiže Marijinog sina Isusa kojemu ga je Bog poslao biti djevičanskim ocem, a Marija, stavljajući svoju ruku na Josipove rame, to kao vjernica, žena i majka potvrđuje", naglasio je.

"Promatrajući prezentirana umjetnička djela, kako Josipa Botterija Dinija, tako i Vida Vučaka, ponovno mogu ustvrditi da nema te životne situacije u kojoj se možemo naći kao pojedinci, članovi obitelji i posvećenog života, a da odraz, utjehu, snagu i put nećemo pronaći u životima Svete Obitelji, Isusa, Marije i Josipa, muža, žene i Boga, oca, majke i djeteta", ustvrdio je rektor Svetišta.