Aktualnosti

Nakon otvorenja izložbe U ljubavi prema hrvatskom narodu, u organizaciji zastupnice Marijane Petir, kojom je započelo obilježavanje 25. obljetnice beatifikacije bl. Alojzija Stepinca u Hrvatskom saboru, slijedio je okrugli stol. Tijekom okruglog stola govorili su postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije mons. dr. Juraj Batelja, dr. sc. Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest, župnik Župe Krašić vlč. Ivan Vučak i dr. sc. Davor Trbušić s Fakulteta hrvatskih studija. Prema riječima organizatorice, zastupnice Petir, cilj okruglog stola bio je rasvijetliti kontekst prihvaćanja blaženog Alojzija Stepinca u Crkvi i društvu, sagledavajući njegov život i djelovanje (1898-.1960.), razdoblje od smrti do beatifikacije (1960.-1998.) i od beatifikacije do današnjih dana.



Mons. Juraju Batelji, kao postulatoru, bili su dostupni svi arhivi, čak i tajni Vatikanski arhiv. Istražujući arhive, mons. Batelja ističe da je uočio da je ondašnja jugoslavenska komununistička vlast, gotovo arhive svih ministarstava nakrcala doslovno letcima i propagandama protiv blaženog Alojzija Stepinca. Iznio je poadtke o postupanju UDBA-e te je konstatirao da je Stepinac i živ i mrtav bio proganjan. „Stepinac je bio lojalan građanin, on je poštivao zakonitu vlast, ali ono što nije mogao po svojoj službi i svojemu poslanju dopustiti, da budu ugrožena ljudska prava, da bude poniženo ljudsko dostojanstvo. Bio je borac za istinu, bio je borac u prilog života. Sva njegova nastojanja prema Hrvatskome saboru i prema vlastima bila su da se poštuje zdrav, prirodan odgoj djece, vjerski, a tako onda i intelektualni, da se sačuva obitelj kao temeljna zajednica društva, jednako tako i da društva budu uređena po načelima, koja je postavio vrhovni zakonodavac Bog“, istaknuo je mons. Batelja.



Govreći o nadbiskupu Stepinacu, mons. Batelja naglasio je kako je Nadbiskup bio jedan od rijetkih istaknutih osoba koje su u njemačkom okruženju odvažno i odlučno osuđivali rasističku ideologiju i progone te da on nije samo govorio nego i karitativno djelovao s drugim dobročiniteljima. Govoreći o spašavanju djece, mons. Batelja je rekao da „djeca u ratu nemaju naciju, nego imaju samo potrebu ljubavi i skrbi bližnjega“. Dodao je da je nadbiskup Stepinac, u okviru svojih moći i svoje službe, imao ispred sebe Caritas za pomaganje drugima, da se oslanjao na ženske zajednice i da im je povjeravao tu djecu, a poslije kolonizacijom te djece povjeravao ih na udomljavanje katoličkim obiteljima. „Brigom nadbiskupa Stepinca i uz pomoć i akciju Caritasa, spašeno je preko 27 tisuća ratne siročadi, imenom i prezimenom“, rekao je postulator.

Komentirajući "Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu" koju je donio Hrvatski sabor 1992. i presudu protiv Stepinca koju je Izvanraspravno vijeće zagrebačkog Županijskog suda u cijelosti je poništilo, izrazio je žaljenje što se u udžbenicima povijesti za učenike 4. razreda srednje škole djecu pogrešno uči da Stepinac nije rehabilitiran te je pozvao da se to izmijeni.

Postulator je tijekom okruglog stola govorio i o čudima koja su se dogodila po zagovoru bl. Alojzija Stepinca, opisujući konkretne slučajeve. Također, mons. Batelja istaknuo je da su teolozi, koji su 1997. donosili konačni sud o tome može li se Stepinčev život i smrt smatrati mučeništvom, jednoglasno zaključili da blaženi Alojzije Stepinac može biti "predočen Božjem narodu kao pravi mučenik Kristov", što su na sjednici 1998. u Vatikanu potvrdili i oci kardinali i biskupi, a više od 40.000 stranica prikupljene dokumentacije i brojna svjedočanstva vjernika uslišanih na njegov zagovor vjerodostojan su svjedok njegove slave i junaštva.



Dr. Mario Jareb u svom izlaganju istaknuo je kako je Stepinac u novoj komunističkoj Jugoslaviji, zadržao svoj integritet, svoju neovisnost o režimu, a s vremenom je postao jedini, predstavnik otpora nametanju totalitarnog koncepta dominacije komunističke ideologije i u javnome životu, i postao je, kako se to tada govorilo, narodni neprijatelj i trebalo ga je progoniti i osuditi. “U nedostatku dokaza za svoje tvrdnje koje su trebale služiti osudi nadbiskupa Stepinca komunisti su se poslužili krivotvorinama i poluistinama koje su u javnosti trebale stvoriti dojam o tome kako su Nadbiskup i cijela Katolička Crkva u Hrvata ne samo podupirali nego i djelatno sudjelovali u počinjenu ustaških zločina”, rekao je dr. Jareb. Nadodao je da je u tu svrhu u okrilju Agitpropa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske stvorena “zbirka dokumenata” pod naslovom Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera, koju su sastavili književnici Joža Horvat i Zdenko Štambuk. Prema riječima dr.Jareba, “Dokumenti” iz tog uratka korišteni su na suđenju Nadbiskupu ujesen 1946., a imaju odjeka do danas u optužbama onih koji i dalje gledaju na blaženog Alojzija poput komunističkih tužitelja te godine.



Stepincem se posebno bave povjesničari i teolozi, no dr. sc. Davor Trbušić rekao je kako je Stepinčevo djelovanje zanimljivo i komunikolozima, kao i svima koji analiziraju komunikaciju u javnom prostoru. „Neki od njih su jasnoća Stepinčeva govora, sposobnost da najkompleksnije teme artikulira na blizak i svima razumljiv način, korištenje stilskih figura koje poboljšavaju djelotvornost verbalne komunikacije te aktualnost tema o kojima je javno istupao. Stepinac je nedvojbeno koristio potencijal javne pisane i izgovorene riječi, a dominantne teme njegovih javnih istupa u razdoblju od 1941. do 1945. mogu se svesti na tri teme: besmislenost rata i njegove pogubne posljedice; uzaludnost pokušaja uspostave novih društvenih poredaka koji ne poštuju Božje zakone, te rasistička ideologija“, rekao je Trbušić i time ustvari demantirao sve one koji tvrde da je Stepinac šutio.

Kada je riječ o odnosu medija tadašnjeg doba prema Stepinčevim javnim istupima, Trbušić ističe da je cenzura ovisila o temi njegova istupa, što je najviše bilo vidljivo u slučajevima kada bi Stepinac osudio rasističku ideologiju. Kasnije u Jugoslaviji, propaganda protiv Stepinca bila je puno otvorenija i kreativnija. „Profesor Anić s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u svom je istraživanju zaključio kako je u 500 dana u četirima najtiražnijim listovima objavljeno 1500 propagandnih tekstova protiv Stepinca i njegovih suradnika. Dakle, računica je jednostavna – gotovo tri teksta dnevno“, rekao je Trbušić.

Vlč. Vučak koji je 6 godina  upravitelj Župe u Krašiću rekao je da je čuo puno lijepih anegdota o bl. Alojziju Stepincu od vjernika koji su kao djeca imali priliku susretati kardinala Stepinca te da su ljudi u zanosu i oduševljenju doslovce pričali kada bi sreli Stepinca „Svetac je među nama“. Ispričao je niz anegdota kako su Krašićanci doživljavali i opisivali Stepinca pa je tako ispričao da dok je nadbiskup Stepinac išao u duge šetnje sa župnikom Vranekovićem, djeca su govorila „Brzo, brzo, ide Isus s bombonima“.



Vlč. Vučak rekao je kako je Krašić zbog bl. Stepinca danas mjesto okupljanja te da bi volio da Krašić postane svetište i duhovna oaza, no da Krašić nema infrastrulkturu za ozbiljniji razvoj vjerskog turizma obzirom da već sada imaju godišnje oko 50 000 hodočasnika, a nemaju smještajnih kapaciteta te u tom smislu očekuje podršku i aktivnosti lokalnih i državnih vlasti. Pozvao je da svi zajedno nešto učinimo i pokrenemo se jer Stepinac pripada cijelom hrvatskom narodu.

Prošle godine je otvoren Spomen-dom bl. Alojzija Stepinca u Krašiću te je vlč.Vučak na potpori zahvalio Vladi Republike Hrvatske koja je financijski pomogla njegovu obnovu. Vlč. Vučak istaknuo je da Stepinac najviše govori sam o sebi i da je on čovjek koji je živio sveto evanđelje i dokaz je svima naam da se evanđelje može živjeti. „Ljudi su svaki dan doživljavali uz Alojzija Stepinca da je živi svetac među njima. Rasprava i iščkivanje kada će se Stepinca proglasii svetim doprinijelo je da se Stepinca bolje upozna i o njemi više govori“, rekao je vlč. Vučak.

Zastupnica Marijana Petir koja je organizirala i moderirala okrugli stol, rekla je da je bl.Alojzije Stepinac s pravom bio nazivan najvećim hrvatskim Samaritancem onoga vremena. „Djelovanjem iz čiste i nesebične ljubavi, ovaj hrabri blaženik bio je graditelj zajedništva kojemu i mi težimo i koje nam je toliko potrebno. Blaženi Alojzije svojim životom poručuje nam i potiče nas da ne uzmičemo jedni pred drugima, da se ne bojimo pružiti ruku pomirenja, ohrabrenja, sućuti i pomoći, nego da svakom čovjeku idemo ususret s ljubavlju“, zaključila je Petir.

Okrugli stol možete pogledati na poveznici.