Aktualnosti

Izložbu mozaika „Celeste“ Sergija Mihića otvorio je Ivan Štedul, dekan Veleučilišta u Karlovcu, u srijedu 11. studenoga 2026. u Galeriji „Martin Borković“ Nacionalnog svetišta i bazilike svetog Josipa u Karlovcu. O izložbi su govorili mons. Antun Sente, rektor bazilike i svetišta te predsjednik Udruge „Biskup Martin Borković“, povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić i autor. Program je vodila Magdalena Stipković, studentica muzeologije i konzervatorstva.

Pozdravljajući okupljene, mons. Sente podsjetio je kako često primjećuje Josipove hodočasnike koji pomalo skrovito prilaze Botterijevu mozaiku u bazilici, promatraju ga i istražuju kako je nastao i od čega je sastavljen. Spomenuo je i nedavno hodočašće više od dvjesto krizmanika Karlovačkog dekanata stopama blaženog Miroslava Bulešića, tijekom kojega su posjetili Eufrazijevu baziliku i upoznali njezine raskošne mozaike. Izrazio je radost što izložba Sergija Mihića povezuje ta iskustva, omogućujući posjetiteljima da izbliza promatraju pojedine dijelove mozaika i dive se njihovoj ljepoti. Takav susret s umjetničkim djelom, istaknuo je, može pomoći i u razumijevanju vjere graditelja Eufrazijeve bazilike te vjere snažno izražene prikazom svetog Josipa na mozaiku karlovačke bazilike.

Govoreći o Mihićevu stvaralaštvu, Stanko Špoljarić naglasio je kako je sakralna tema izrazito zahtjevna, a autor joj je pristupio originalno, posežući duboko u povijest. Njegovo je nadahnuće bila riba iz mozaika Eufrazijeve bazilike, remek-djela arhitekture i mozaičke umjetnosti iz šestog stoljeća, čija baština obuhvaća i ranije povijesne slojeve. „Mozaik je tehnika vječnosti“, kazao je Špoljarić, objašnjavajući kako ta tehnika svojom građom i mnoštvom čestica nosi simboliku bezmjerja. Svaki detalj ima svoje mjesto, a cjelina otvara prostor duhovnosti i meditaciji.

Autor Sergije Mihić osvrnuo se na nastanak ciklusa „U slavu porečke ribe“, naglasivši važnost motiva koji ga je nadahnuo. Porečka riba za njega nosi značenje koje obuhvaća i kršćansku vjeru i naslijeđenu kulturnu baštinu. „Ona znači za nas civilizacijski i kulturološki nivo koji smo mi naslijedili. Ona je nama važna i meni je važna“, istaknuo je Mihić.

Otvarajući izložbu, dekan Ivan Štedul izrazio je zadovoljstvo sudjelovanjem na susretu u prostoru koji prirodno povezuje umjetnost i duhovnost. Usporedio je pojedine dijelove mozaika, koji zajedno tvore ljepotu cjeline, s doprinosom svakoga čovjeka zajednici kojoj pripada. Čestitao je autoru i zahvalio mons. Senteu na brojnim susretima koji obogaćuju kulturni život Karlovca te pozvao okupljene da zastanu pred izloženim djelima i u njima pronađu vlastiti trenutak ljepote i nadahnuća. Potom je izložbu proglasio otvorenom.

U glazbenom dijelu programa članovi župnog zbora svetog Stjepana mučenika iz Brela, pod ravnanjem mo. Jure Šabana Stantića, izveli su dvije prigodne pjesme.

Izložba donosi mozaike iz ciklusa „U slavu porečke ribe“, nadahnutog motivom ribe iz Eufrazijeve bazilike, prvi put predstavljenog 2001. godine u baptisteriju porečke bazilike, uz nekoliko kasnijih ostvarenja. Otvorenju izložbe u Karlovcu prethodilo je misno slavlje u bazilici svetog Josipa koje je predvodio don Ivan Kovačević, župnik Župe svetog Stjepana mučenika iz Brela.

Tumačeći Evanđelje o desetorici ozdravljenih gubavaca, od kojih se samo jedan vratio zahvaliti Isusu, propovjednik je istaknuo kako taj događaj otkriva ljudsko srce koje zna moliti u nevolji, ali često zaboravlja Boga kada teškoće prođu. Rekao je: „Molimo za djecu koja su otišla krivim putem, za obraćenje članova obitelji, za zdravlje, za mir u kući. Ponekad se ništa ne mijenja i pitamo se: Gospodine, zar ne čuješ? Ali vjera znači nastaviti hodati i kada još ne vidimo odgovor. Vjera nije čekanje da se sve promijeni kako bismo povjerovali, nego pouzdanje u Boga dok se još ništa nije promijenilo. Čovjek želi Božje darove, ali ne uvijek i Boga“, rekao je te nastavio kako su devetorica željela dar, ali su zaboravila Darovatelja. „Ovdje se otkriva jedna od najvećih bolesti ljudskoga srca - nezahvalnost. Zdravlje uzimamo zdravo za gotovo, obitelj, kruh na stolu, krov nad glavom i svaki novi dan. A sve je to dar! Koliko puta obećamo Bogu: ‘Ako mi dijete ozdravi, promijenit ću život. Ako riješim ovaj problem, više neću živjeti kao prije.’ A kada se nevolja riješi, obećanje se zaboravi.“

Homiliju je zaključio pozivom: „Braćo i sestre, danas pred nas staju tri snažna primjera: Samarijanac nas uči da se vratimo Isusu i zahvalimo mu. Sveti Josip nas uči vjernosti Bogu i onda kada ne razumijemo njegove putove. Sveti Martin nas uči da vjeru pretvorimo u konkretno djelo ljubavi. A Isus nas pita: ‘A gdje su ona devetorica?’ Nemojmo biti ljudi koji se Boga sjete samo kada nešto trebaju. Nemojmo biti kršćani koji znaju kleknuti pred oltarom, ali ne znaju oprostiti jedni drugima. Neka nas sveti Josip nauči vjernosti, sveti Martin velikodušnosti, a Samarijanac zahvalnosti“, zaključio je svoju homiliju don Ivan.

Pri kraju misnog slavlja mons. Sente zahvalio je gostima iz Brela na dolasku i pjevanju kojim su obogatili euharistijsko slavlje.