Objavljeno: 23.11.2015.
Karikatura i tekstova protiv Crkve od oslobođenja do osuda kardinala Stepinca objavljeno je više od 1400, što znači oko 2,5 priloga dnevno
U Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u ponedjeljak 23. studenoga otvorena je izložba karikatura "Alojzije Stepinac u slici i riječi. Utjecaj komunističke propagande na stvaranje negativne slike o zagrebačkom nadbiskupu". U prigodnom obraćanju postulator Kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja naglasio je kako se u razdoblju II. svjetskog rata često se čuo slogan: "Mirotvorstvo treba uništiti … Mi jesmo i ostajemo porod vuka i arslana…" Osuđujući tu ideološku i političku zabludu, nadbiskup Stepinac je 21. lipnja 1942. s propovjedaonice poručio: "Nasuprot riječima 'mirotvorstvo treba uništiti', postavio je Isus Krist načelo: 'Blago mirotvorcima, jer će se sinovi Božji nazivati'".
Alojzije Stepinac bio je tada, i večeras je pred nama načelan, hrabar i djelotvoran u zaustavljanju đavolskog stroja za laž, mržnju, smrt. Sučelice bezbožne ideologije i političke okrutnosti stajao je goloruk, ali hrabar, oboružan osjećajima milostiva srca i ljubavlju koja je izvirala s najčišćeg vrela, Evanđelja. Nauk bl. Alojzija bio je utemeljen na Deset Božjih zapovijedi i mogao ga je razumjeti i učen i neuk. Samo čovjek bez savjesti mogao je te vrijednosti pretvoriti u karikaturu, rekao je mons. Batelja. Povezujući izložbu sa znanstvenim skupom "Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu II. svjetskog rata i poraća", naglasio je "kako unatoč činjenicama, nažalost, Stepinac je u Srbiji u suštini nepoznanica" i "o njemu se prosuđuje na temelju stereotipa", "na osnovi emocija, osobnog doživljaja i medijske slike". Bio bi civilizacijski pomak kad bi ova izložba i simpozij pridonijeli istinitijem pogledu na njega.
Na izložbi je nekoliko dokumenata od brojnih koje je odvjetnik dr. Ivo Politeo prikupio i sudu predočio u obranu nadbiskupa Stepinca. Javni tužitelj ili predstavnik Vrhovnoga suda upisao je na njih riječ "da" ili "ne" čime je dopustio da se taj dokument u raspravi pročita ili ga se iz rasprave isključi. Tako je učinjeno i s popisom svjedoka. Značajno je da su isključeni oni dokumenti i svjedoci koji su pobijali optužnicu. To je nepravda koja nekažnjeno i danas odjekuje domaćom i svjetskom javnošću te ocrnjuje "najsvjetliji lik Crkve u Hrvata". Za ponadati se je da će ova izložba i simpozij pridonijeti suočavanju s činjenicama i istinskoj prosudbi osobe i djela bl. Alojzija Stepinca i tamo, gdje je joj je do danas uskraćena dobrodošlica, rekao je mons. Batelja.
Osvrt na izložbu dao je izv. prof. dr. Frano Dulibić s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji u Hrvatskoj slovi za najveći autoritet na polju karikature. Uvodno se kratko na dugu tradiciju povijesti političke karikature u Hrvatskoj. Kad je karikatura bila popularan medij, prvi ju je kao političko sredstvo iskoristio Ante Starčević koji je preko karikature pokušao prenijeti svoje ideje, rekao je, te napomenuo, kako je između dva rata karikatura u Hrvatskoj imala svoje zlatno razdoblje s mnogo crtača, od kojih su mnogi bili akademski slikari. Oni su kroz časopis "Koprive" progovarali o problemima društva na slobodan način, bez ideoloških stega.
U tijeku II. svjetskog rata neki su karikaturisti bili upregnuti u ideološku propagandu NDH, stvarajući antižidovske karikature i plakate koji su bili u službi ideologije. Nakon rata, kada nastaje časopis "Kerempuh" u kojem je nastala mnoštvo karikatura protiv kardinala Stepinca. Društvo koje se tu okupilo, bilo je raznoliko: od onih koji su spašavali glave jer su radili za NDH, pa do mladih koji su došli iz partizana. Časopis je bio pod ideološkim pritiskom, jer je urednik morao svaki broj nositi na odobrenje, rekao je, te upozorio, kako nikada u povijesti karikature u Hrvatskoj nismo imali takvu kampanju protiv jedne osobe, kao što je to bilo protiv kardinala Stepinca. Htjelo se ocrniti Crkvu, te uzevši njega napravio se negativni stereotip, a karikature su se stvarale u enormnom broju, rekao je, te iznio podatak do kojega je došao Tomislav Jonjić, a to je, da je karikatura i tekstova protiv Crkve od oslobođenja do osuda kardinala Stepinca objavljeno preko 1400, što znači oko 2,5 priloga dnevno.
Dr. Dulibić kratko se osvrnuo i na sudbine karikaturista. Tako je među njima bilo onih koji su bili angažirani u NDH, ali tu je bio i jedan akademski slikar koji je 60-tih i 70-tih godina radio slike za crkve, kao i jedan koji je radi neslaganja s režimom emigrirao u Njemačku. Nakon što je prošao proces Stepincu, i stega popuštala, jedan od urednika "Kerempuha" Fadil Hadžić osnovao je kazalište "Kerempuh", a pod njegovim vodstvom neki su karikaturisti prešli najprije u "Duga-film", potom u "Zagreb-film" i stvorili su Zagrebačku školu animiranog filma. Tijekom vremena je zanimljivo promatrati sudbine. Tko zna koliko su bili svjesni što su radili dok crtali te karikature, i da li su uopće bili svjesni u kakvi su mašineriju bili uprti, zaključio je Dulibić..
Autori izložbe su dr. Mario Kevo i dr. Tomislav Anić docenti na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, te prof. Suzana Obrovac Lipar, voditeljica Odjela za odnose s javnošću Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i doktorandica na poslijediplomskom interdisciplinarnom sveučilišnom studiju komunikologije na Doktorskoj školi Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Izložbom se želi prikazati obrazac oblikovanja javnoga mnijenja kojega je Komunistička partija Jugoslavije provodila putem dvaju satiričkih listova: zagrebačkog Kerempuha i beogradskog Ježa u razdoblju od 1945. do 1946. godine.
Naočigled karikature na neprimjeren način prikazuju nadbiskupa Alojzija Stepinca kao suradnika ustaškog režima i neprijatelja odnosno kočničara razvoja novog društvenog poretka. Karikatura je bila usmjerena prema oblikovanju javnog mnijenja čije je obrazovanje, odnosno stupanj pismenosti iziskivao da slikovni dio karikature nadopuni njezin tekstualni dio. Također, autori su željeli kao svojevrsni odgovor na karikaturalni dio izložbenog postava predstaviti 27 dokumenata opsegom od jedne, pa do desetak stranica teksta, čija je temeljna nakana pobijanje negativnog efekta koje postižu karikature. Bitno je osobito napomenuti kako se radi o reprodukcijama i prijepisima izvornika nastalih djelovanjem zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca u ratnim okolnostima (14. svibnja 1941. do 14. travnja 1945.). Izložbeni postav, osim dokumenata nastalih djelovanjem nadbiskupa (zapisi, propovijedi protiv rasne politike, intervencije kod vlasti NDH, prosvjedi upućeni Poglavniku i pojedinim ministrima), sadrži i prijepise dokumenata u kojima postoje svjedočanstva drugih osoba o djelovanju nadbiskupa Stepinca u korist Srba, kao i prijepise dokumenata zahvale za nadbiskupove intervencije u korist Srba. (IKA)
Izložba se može razgledati u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu radnim danom od 10 do 16 sati. Skupne posjete moguće su uz najavu i u drugo vrijeme. Najave i obavijesti: tel. 01 55 22 000, elektronička pošta: pastoralni.institut@zg-nadbiskupija.hr.