Nadbiskupija

1. Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 40-42.

Rodio se 21. srpnja 1914. u selu Strmec, župa Petrijanec u Gornjovaraždinskom dekanatu od roditelja Marka i Jele rođene Pongračić, kao njihov najmlađi od šestorice sinova. Nakon školovanja 25. lipnja 1939., zaređen je za svećenika Senjske biskupije. Ređenje je u Senju obavio biskup mons. dr. Viktor Burić. Bio je kapelan u Brinju, a potom u Bribiru. Godine 1940. bio je imenovan upraviteljem župe Klana, a nakon nekog vremena povjerena mu je uprava župe Kaluđerovac u Lici. Zbog sukoba s talijanskim vojnim vlastima prelazi u Zagrebačku nadbiskupiju. Bio je župnik nove župe Čačinci 1942. -1943. Budući da mu je život bio u opasnosti, u listopadu 1943. godine premješten je za župnika u Sv. Martin pod Okićem. Tu je djelovao do svoje smrti 12. rujna 1946.

Knjiga preminulih svećenika Zagrebačke nadbiskupije spominje da je “ubijen iz zasjede pred župnim dvorom u Svetom Martinu 12. rujna 1946. Ubili su ga nepoznati ljudi, a razlog: revnost u vršenju svećeničke službe.”^[17]

Jedno izvješće spominje da je to bio “četvrtak i Ime Marijino, 12. rujna 1946. podvečer. Toga dana domaćica je na župnom dvoru, Margareta Tomljenović, kuhala pekmez pod lipom na dvorištu ispred župnog stana.

Podvečer je župnik vlč. Pavao Bedenik rekao da ide u crkvu izmoliti preostali dio Časoslova. Odjednom se čuo hitac iz puške. “Puklo je” - reče župnik, te počne rukom otresati sačmu s lovačke puške po prsima. Domaćica je mislila da to nisu meci od puške, ali on padne na zemlju i izgovori: “Isuse, Marijo, Josipe, sve je svršeno.” Nekoliko puta udahne i ispusti dušu. Nastala je prava panika.

Tu je cijelu noć ležao mrtav jer je komisija došla na lice mjesta tek drugi dan. Ustanovili su da je netko pucao u župnika iz lovačke puške iza ugla od crkvene strane. Svjedok je bila domaćica, gospođa Margareta Tomljenović, koja je sa svojim mužem, sucem Milanom, vodila župniku kućanstvo.


FOTO: Na ovom platou bio je stari župni dvor u župi Sv. Martin pod Okićem pred kojim su 1946. godine ubili župnika Pavla Bedenika.
 
Novi upravitelj župe Rakov Potok, vlč. Franjo Kuharić, koji je došao u tu službu 1. rujna 1946. iz kapelanije Radoboj, doznao je drugi dan za taj nemili događaj svoga susjeda tj. 13. rujna 1946. On je inače stanovao u jednoj kući u Rakovom Potoku, u kojoj je bila i policija. Čulo se da su bili veoma veseli nakon što je stigla vijest o ubojstvu župnika vlč. Pavla Bedenika.

Dne 14. rujna 1946., uz brojno sudjelovanje naroda i susjednih župnika, u Svetom je Martinu odslužena misa zadušnica za ubijenog svećenika, a pokojnikova braća odvezli su njegovo mrtvo tijelo u rodno mjesto, u župu Petrijanec i ondje ga pokopali.
Vlč. Franjo Kuharić postao je upravitelj župe Sveti Martin pod Okićem. Biskup, mons. dr. Josip Lach tražio je od svećenika da se ne povlače s terena od ljudi, “makar bila i ovako strašna vremena.”


FOTO: Vlč. Pavao Bedenik kao student. 

Isti izvor navodi pričanje ljudi prema kome se župnik Bedenik zamjerio trgovcu Zvonku Bašiću, koji je dobio od “narodnih vlasti” župsku livadu, a župnik je želio da ta zemlja ostane župi, jer je blizu crkve i kraj puta. Taj trgovac je kasnije otišao iz Svetog Martina. Ljudi su pričali da je bio povezan s nekim Alojzijem Novoselom i Stjepanom Silobodom iz Podgorja, te da su ovi sudjelovali u tom zločinu i ubojstvu.
Drugi su opet govorili da je neki Kuželj - koji je umro u bolnici - rekao, da je on ubio župnika iz Sv. Martina. Treći su bili mišljenja da je ubojstvo izvršio neki Tomo Ladović iz Rakovog Potoka, koji je poslije i sam bio ubijen.“^[18]

---