Aktualnosti

Na Pepelnicu, 5. ožujka 2025. godine, misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu predvodio je don Anton Šunjić. Koncelebrirao je rektor mons. Antun Sente, a đakonsku je službu vršio vlč. Ivan Iviček. Mnoštvo hodočasnika predvodili su župljani Župe BD Marije Snježne s Dubovca koji su posluživali kod oltara, a članovi župnog zbora pod vodstvom s. Blandine Rakarić animirali su pjevanje. Pri kraju misnog slavlja vjeru je posvjedočio povjesničar književnosti Božidar Petrač. Nakon misnog slavlja već tradicionalno održana je Pepelnica umjetnika na temu Bog u knjigama, a govorili su filozof dr. sc. Daniel Miščin, povjesničar književnosti mr. sc. Božidar Petrač, povjesničar književnosti dr. sc. Vladimir Lončarević te svećenik i pjesnik don Anton Šuljić. Raspravu je moderirao mr. sc. Antun Sente, organizator Pepelnice umjetnika u Karlovcu.

U prigodnoj homiliji don Anton Šuljić kazao je "euharistija ona stvarnost koja u nama proizvodi učinke koji nam daju snagu, sposobnost i darove potrebne da bismo kroz ove 40-dnevne pustinje i kroz pustinje života mogli proći. Evanđelje koje smo upravo slušali govori nam o dvije temeljne važne stvarnosti našega zauzetog života. Ponajprije riječ je o tome da se vjera nikada ne bi smjela shvatiti kao neka vrsta privilegija ili neka vrsta stjecanja ugleda ili bilo čega što bi trebalo koristiti našem egu. Isus zapravo hoće pounutrašnjiti naš stvarni odnos s Bogom koji nas uvijek vidi. Bog je u Isusu Kristu nama pojasnio da je prisutan u nama. Krist se na neki način poistovjetio sa svakim čovjekom. Prepoznati Boga u čovjeku i poslužiti mu, voljeti ga, praštati mu - to je onaj program koji Isus naviješta. Ta Isusova poruka vrijedi i za molitvu i za post. Ima takvih napasti da bismo svoju vjeru htjeli na neki način učiniti nekom vrstom ideologije. Vjera to nije. Vjera je duboki unutarnji čin predanja onome tko živi u tebi i tko te iznutra gleda svojim očima i tko te ljubi i želi do kraja."

Don Šuljić istaknuo je i važnost zaključka koji donosi evanđelje Otac tvoj koji vidi u skrovitosti. "Bog skrovitosti i skriveni Bog, to nije isto. Isus ovdje govori o tome da Bog prebiva u skrovitosti, tamo gdje si sam s njime, gdje on jest, gdje se može naći, gdje se može sresti. Skrovitost zapravo otkriva njegovu transcendenciju. Bog je uvijek više, veće, bolje, Bog je uvijek i bliže i dalje. Boga ne smiješ instrumentalizirati. Bog je dublje u meni od mene samoga da podrži ono što je u meni prvo stvoreno, što je u meni sveto."

"Skrovitost je blagotvorna i u nju se povlače i umjetnici i mistici i ljudi vjere. Svatko tko je ikada istinski doživio Božju ruku, zna što znači tražiti Boga i naći Boga u skrovitosti. U toj skrovitosti često se dogodi da i oni najveći dožive kako Bog ne govori svaki trenutak. To je ta skrovitost koja izaziva jednako vjernika, kao i umjetnika, da čini korak, da se potrudi. I tada kada se potrudi tada Bog dolazi, tada očituje svoju blizinu i svoju snagu i pruža svoju ruku. I Bog Otac tvoj koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti - jest ključna riječ. Vjera je osvjedočenje o Bogu koji u skrovitosti uzvraća", zaključio je propovjednik.

Pri kraju misnog slavlja progovorio je povjesničar književnosti Božidar Petrač. Govoreći o Pepelnici istaknuo je kako je ovo prigoda "za nov život, za oživljavanje, za sve ono što nam se lijepo moglo dogoditi u našim životima i naših bližnjih i našega naroda. Kako se nalazimo i u godini 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva, onda je lijepo reći na ovom mjestu da nam ta obljetnica dolazi u pravo vrijeme i da ju valja iskoristiti u toj kulturi sjećanja i prisjetiti se cijeloga povijesnoga hoda hrvatskoga naroda. Dobro se sjetiti svih naših velikih ljudi koji su tu povijest kreirali i ostavili nam u zalog da bismo na njihovim temeljima mogli dalje raditi i graditi našu budućnost u onom smislu u kojem kršćani, ljudi vjere, proroci nade trebaju i mogu raditi."

Dodao je kako mu je drago što je uspio revitalizirati pjesnike i književnike "koji su bili u doba socijalizma zanemareni upravo zbog svoje vjere. U tom smislu pokušao sam neke ljude koji su bili zaboravljeni oživjeti ili ukazati na određene vrijednosti toga segmenta hrvatskoga pjesništva koje prati hrvatsku književnost od samih njezinih početaka od Bašćanske ploče do naših dana", zaključio je Petrač.