Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul,
Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 76. Ispravci i dopune iz knjige: Stjepan KOŽUL.
Deset godina nakon Martirologija Crkve zagrebačke (1998./2008.), Izdavač: Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, Zagreb 2008., str. 39.
PETAR KOVAČIĆ (1889. – 1945.), župnik Sv. Obitelji u Zagrebu
Rodio se 21. ožujka 1889. od Tome i Ane rođene Franjko u Maloj Rakovici, župa Samobor. Pučku školu polazi u Samoboru, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je položio 1910. godine ispit zrelosti na gornjogradskoj gimnaziji. Teologiju studira u Zagrebu, gdje ga 23. srpnja 1914. nadbiskup dr. Antun Bauer zaredio za svećenika.
Bio je kapelan u Svetoj Nedjelji 1914. -1916., u Malom Ravenu 1916. -1919., u Gradini 1919. -1920. i Bistri 1920. -1924. godine. Tada je godinu dana upravitelj župe Bistra “in spiritualibus tantum” 1924. – 1925., a potom kapelan na Mariji Bistrici od 1925. do 1932. godine. Tada je imenovan kapelanom u župi Sv. Petra u Zagrebu, gdje je lijepo djelovao iz župnika dr. Josipa Lončarića, te je 1935. godine imenovan organizatorom novoosnovane župe Sv. Obitelj na Kanalu u Zagrebu. Dne 20. travnja 1937. imenovan je prvim župnikom Sv. Obitelji u Zagrebu. Uhićen je i ubijen 1946. godine, po zapisu kroničara Matice umrlih svećenika. Na uporno traženje njegove rodbine dobili su 23. rujna 1947.
Izvadak iz matične knjige umrlih, od Gradskog narodnog odbora u Zagrebu, gdje je upisan za godinu 1945. str. 21., br. 103. - upis je učinjen 12. ožujka 1946. Prema upisu Petar Kovačić je rođen 1889. godine u Maloj Rakovici od Tome i Ane rođene Franjko, iz Zagreba, Radnička cesta 16, a ubijen 6. srpnja 1945. Ovaj dokument potpisala je Anka Glebov kao matičar, a mons. Karlo Mikerić učinio je vjerodostojni prijepis tog dokumenta za Nadbiskupski duhovni stol. Prijepis je ovjerovljen u Nadbiskupskoj pisarni u Zagrebu 29. rujna 1947. Tako smo doznali točan datum župnikova ubojstva, a kroničarev naknadni zapis je ispravljen.
Župniku Petru Kovačiću su predbacivali držanje prema ustaškoj vlasti u Zagrebu, posebice i zato što je kao i stotine drugih uglednih ljudi, dobio državno odlikovanje koje nije tražio. Uhićen je kao “neprijatelj postojećeg režima i državnog poretka” pa je zbog nedostatka dokaza osuđen na 6 godina robije s mogućnošću žalbe. On se žalio protiv osude, jer se nije osjećao krivim, te je nakon toga osuđen na smrt i presuda je izvršena 6. srpnja 1945. Vodstvo nove župe nastavio je njezin drugi župnik mons. Marijan Mihelčić, koji je tada već djelovao u župi kao mlađi svećenik.
[1]
Režimski izvor navodi:
Osuđen od Vojnog suda Komande grada Zagreba, presudom br. 112/45. od 17. VI. 1945., na 6 godina lišenja slobode i trajan gubitak političkih i građanskih prava. Osuđen je radi toga što je bio aktivni član ustaškog terorističkog pokreta. Za vrijeme okupacije kao i poslije oslobođenja širio neprijateljsku propagandu protiv narodnih vlasti.[2] Ništa konkretno ni činjenično! No, prešućuju, da je nakon žalbe osuđen na smrt i da je smrtna kazna izvršena 6. srpnja 1945.
[1] KPSZN, str. 140
Prijepis iz Izvoda matične knjige umrlih od 29. IX. 1949. DOKUMENTI, str. 196
AZN-PA, bilješke nakon rata.
[2] KOŽUL, S. Deset godina nakon Martirologija crkve zagrebačke (1998.-2008.), Zagreb 2008., str. 39. – RAZUM, S.
Osuđeni vjerski službenici, (2007.), str. 349.
