Nadbiskupija

Priređeno prema knjigama: Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 152-153. ; Dr. Stjepan Kožul, Deset godina nakon Martirologija Crkve zagrebačke (1998./2008.), Izdavač: Društvo za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije „Tkalčić“, Zagreb 2008., str. 71-73.
 
PETAR ŽAGMEŠTAR (1899.-1945.), kateheta u Sisku
 
Rodio se 8. siječnja 1899. od Nikole i Ane rođene Car u Novakima, župa Bistra. Pučku školu polazi u Bistri, a klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je položio ispit zrelosti 29. ožujka 1918. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nadbiskup dr. Antun Bauer zaredio ga je za svećenika 23. srpnja 1922. Bio je kapelan u Gornjoj Stubici od 1922. do 1925., a u Donjoj Stubici od 1925. do 1926. godine. Tada je imenovan vjeroučiteljem osnovne škole u Sisku. Katehetski profesorski ispit položio je 7. listopada 1931. Ministarstvo prosvjete promoviralo ga je kao stalnog vjero­učitelja u Sisku, za više polazne grupe, a 23. rujna 1939. imenovan je honorarnim katehetom na realnoj gimnaziji u Sisku, s 8 sati vjeronauka tjedno. Po pričanju Krešimira Ivšića i Srećka Drakslera, svećenika rodom iz Siska, bio je veoma revan svećenik i vjeroučitelj, najbolji što ga je Sisak imao.

Znao je lijepo raditi s djecom, ministrantima i mladima. Uključivao ih je u katoličke organizacije, u praktični vjerski život. Imao je čitavu četu sjemeništaraca i bogoslova koji su se oduševljavali duhovnim pozivom upravo na njegovu primjeru. Sisak je tada znao imati po 13 sjemeni­štaraca i bogoslova. Pisao je, radio, bio član gotovo svih kulturnih, karitativnih i pro­svjetnih organizacija u Sisku. Imponirao je svojom pojavom, životom i radom kao nijedan svećenik u Sisku, iako je, uz župnika, tada bilo više kapelana i vjeroučitelja, pa tako za gimnaziju i dr. Josip Rožman.

Sisačka gimnazija bila je dobrim dijelom “crvena”, zaslugom nekih nastavnika koji su ideološki zavodili mlade, posebice iz nekih obitelji i zadojili ih boljševizmom i komunističkim idejama. Kateheta Petar Žagmeštar imao je opće priznati ugled, pomagao je za vrijeme rata svima, dijelio svima sve što je imao, pa ipak jedne noći, krajem 1945. godine odveden je iz stana u kojem je stanovao, te je negdje ubijen. Pretpostavlja se u šumi Brezovica. Jedna poratna bilješka govori da je “u noći odveden na saslušanje i nikad se nije vratio. U političkom pogledu nije se angažirao, osim što je spašavao i pomagao i Srbe i komuniste. Nije poznat način na koji su ga likvidirali.”^[1]

Kroničar Knjige preminulih svećenika piše 1946. god.: “Jedne noći koncem 1945. godine odveden je iz stana od nepoznatih ljudi, i od tog se vremena za nj više ne zna. Budući je lijepo radio na sisačkoj gimnaziji, to je opće uvjerenje, da su ga odveli neprijatelji vjere i da su ga ubili. Budući se majci više nije javio, sigurno je, da je ubijen i to koncem godine 1945. ili najkasnije početkom godine 1946.”^[2]

Toliki propali đaci i studenti iz Siska i okolice, a kasnije toliki glasoviti “sisački komunisti”, koji su bili na vlasti i u vremenu komunizma s “humanim licem”, nikada ni riječi nisu htjeli reći ili napisati što se dogodilo s njihovim uglednim katehetom Petrom Žagmeštrom, koji je nakon rata likvidiran jer je uživao opći ugled u Sisku i bio pojam svećenika i Hrvata.
 
Lojzo Buturac iz Siska ističe za nj, da je bio vjeroučitelj u Sisku od 1926. do 1939. godine u osnovnoj školi, a od 1939. do 1945. u gimnaziji. Osnovao je 1928. orlovsku, a 1930. primenovanu križarsku organizaciju. Brinuo se tijekom rata za srpsku “kozaračku djecu ”. Svakodnevno im je donosio hranu. Brinuo se i za sisačku sirotinju i štitio sisačke komuniste koji su održavali sastanke u kući gdje je stanovao. Međutim komunistički režim nije podnosio da se sisačka mladež okuplja u velikom broju oko svoga voljenoga katehete. Jedne noći već u svibnju 1945. odvode ga iz stana i više se nikada nije saznalo za njegovu sudbinu. Zauvijek je ostalo nepoznato mjesto njegova ubojstva i njegov grob.

Lojzo Buturac piše, da je Petar Žagmeštar odveden iz svoga podstanarstva odmah u svibnju 1945. godine, što je vjerojatnije, nego tek krajem 1945. Sisački župnik dr. Ivan Hulenić zabilježio je u dekanskom izvješću od 15. srpnja 1946., da je 19. lipnja 1945. gimnazijski kateheta iz Siska, Petar Žagmeštar, odveden i pogubljen?[3]

Jedno vrijeme iza Domovinskog rata govorilo se o dvjema mogućim lokacijama Žagmeštrova umorstva, u šumi Brezovica ili na rijeci Savi, i pokušaju otkapanja posmrtnih ostataka, ali nije ništa konkretno poduzeto ni otkriveno. Sisački “antifašisti”, po čijem se ustanku 22. lipnja u šumi Brezovica kraj Siska slavi Dan antifašizma u Hrvatskoj, njegovi su učenici. Digli su ustanak kad se raspalo savezništvo između Hitlera i Staljina. Osim toga, nisu bili u šumi Brezovica, nego drugdje, o čemu je više puta govorio i pisao Lojzo Buturac, ali se to prešućuje. Izgleda da su upravo neki od tih učenika zločinački okrvavili taj dan i pojam, u svibnju 1945. godine, krvlju svoga vjeroučitelja, bez suđenja i sudskog postupka.

Kardinal Franjo Kuharić razgovarao je u jednoj prigodi s generalom Jankom Bobetkom i izrijekom ga pitao o poznatom kateheti Petru Žagmeštru, koji je djelovao 20 godina u Sisku. On je odgovorio uopćeno, da su to bila takva nesretna vremena i da vjeruje da će se jednom saznati gdje je ubijen. Opširniji je bio u izlaganju, da je njemu u Sisku vjeroučitelj bio dr. Josip Rožman,[4] te se o njemu kao i o sisačkom župniku dr. Ivanu Huleniću pozitivno izrazio. Spomenuo je kardinalu Franji Kuhariću, da je župnik dr. Ivan Hulenić bio na ukopu njegove majke, što mu je također bilo prigovoreno i od komunističke partije i od prvoboraca.

Lojzo Buturac iz Siska lijepo opisuje Žagmeštrov dvadeset godišnji život i rad u Sisku, rad s mladima, s orlovima i križarima, socijalni i karitativni rad, uz svjedočanstvo župnika Petra Lončarevića, koji je bio od 1938. do 1945. godine vjeroučitelj u pučkoj školi, dok je Žagmeštar bio vjeroučitelj u gimnaziji. Poslije smrti župnika dr. Hulenića, Lončarević je bio župnik u Sisku. Narod je Žagmeštra nazivao “majka sirotinje”. Mnogi su govorili, koji su dobro poznavali ovu dušu od čovjeka i svećenika, katehetu Žagmeštra: “Ako se ikada u Sisku bude podizao nekome spomenik, onda ga treba najprije podići Petru Žagmeštru”. U vrijeme Žagmeštra mladi polaze u duhovna zvanja, neki postaju -svećenici (Krešimir Ivšić, Srećko Draksler) i neće ga zaboraviti do svoje smrti.

No, upravo čovjek i svećenik takvih vrlina imao je nestati, jer je smetao ciljevima komunističke vlasti. Lojzo Buturac zaključuje:
Stariji se Siščani sjećaju da je Žagmeštar pred rat (1938.-1940.) stanovao u Sisku kod obitelji Despot. U toj su se kući održavali ilegalni sastanci sisačkih komunista. Ne jedanput, Žagmeštar je spasio i Despota i sisačke komuniste od hapšenja, skrivajući njihov propagandni materijal i pomažući im na druge načine. Za vrijeme rata ustaške su ga vlasti saslušavale zbog skrivanja židovske obitelji u kući gospođe Vnučec, gdje je tada stanovao. Godine 1943. dok su kozaračka, uglavnom srpska, djeca bila smještena u sisačkoj osnovnoj školi, on im je svakodnevno donosio mlijeko i drugu hranu koju je za tu priliku prikupljao od sisačkih obitelji.

I što se na kraju dogodilo tako divnom i uzornom svećeniku i kateheti? Kakvu je plaću primio za toliki trud i žrtve u odgoju sisačke mladosti? Kakvu plaću za svestranu pomoć siromašnima i progonjenima komunistima, i srpskoj djeci, i svima? Jedne noći, neki misle da je to bilo 17. svibnja 1945. godine, dok je župnik Petar Lončarević u Spomenici župe napisao da je to bilo 19. lipnja 1945., nepoznati su ga ljudi odveli iz stana obitelji Šimunić kod koje je tada stanovao i otada se za njega više ništa ne zna. Negdje je ubijen bez suda i bez utvrđivanja bilo kakve njegove krivnje. Ne zna se za mjesto njegove pogibije ni za njegov grob. Jedni predpostavljaju da je ubijen u šumi Brezovica, a drugi da je ubijen na obali Save i da mu je tijelo bačeno u rijeku, no nema vjerodostojnih dokaza o mjestu njegova usmrćenja. Vjerojatno još ima živih koji znaju više, ali oni o tome šute. Da je Žagmeštar bio i najmanje za nešto kriv, bila bi podignuta protiv njega optužnica pa bi bio suđen. Budući da su ga mrzitelji Boga i svega što je vjersko i hrvatsko ubili na ovako podmukao način, dokazuje svu njegovu nevinost i veličinu cijenjenoga i uglednoga svećenika i rodoljuba?[5]

Da, bila je to službena partijska direktiva nove komunističke vlasti, koja je likvidirala sve istaknutije ljude, pa tako i po svim gradovima gimnazijske vjeroučitelje (Karlovac, Sisak, Bjelovar...). Zanimljivo je da od svih tih silnih sisačkih antifašista, od Vlade Janjića (Cape) i Despota, preko Marijana Cvetkovića do Čupaka, Bobetka i Špiljka, baš nitko ništa ne zna o umorstvu prvog čovjeka među duhovnim osobama u Sisku?!
 
Mučenik Petar Žagmeštar nije zaboravljen u svakodnevnom životu Zagrebačke nadbiskupije i Sisačke biskupije. U rodnoj župi Bistra[6], pastoralni centar nosi ime »Vlč. Petar Žagmeštar« te se u njemu redovito održavaju župni vjeronauk, predavanja, susreti, tribine i slično. Sisački biskup dr. Vlado Košić blagoslovio je 28. lipnja 2015. godine ispred sisačke katedrale poprsje svećenika i katehete Petra Žagmeštra, djelo akademskog kipara Tomislava Kršnjavija[7], a pastoralni centar katedralne župe od tog dana nosi njegovo ime. Žagmeštrovo svjedočanstvo kršćanskog i svećeničkog života i rada ističe se u raznim prigodama, na hodočašćima, homilijama[8] te prigodnim tribinama[9].