Aktualnosti

Pater Antun Cvek pokopan je 30. svibnja u isusovačku grobnicu na zagrebačkom groblju Mirogoj. Ispratila su ga brojna subraća isusovaca, pedesetak svećenika te više stotina poštovatelja, podupiratelja i korisnika svih njegovih karitativnih inicijativa.

Sprovodne obrede predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško, u nazočnosti isusovačkog provincijala p. Dalibora Renića. Izražavajući sućut u ime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i cijele zagrebačke mjesne Crkve provincijalu Hrvatske pokrajine Družbe Isusove i cijeloj isusovačkoj obitelji, biskup Šaško je u uvodu u slavlje sprovoda, rekao: "Dok u molitvenome spomenu stavljamo pred Gospodina i pred sebe trenutke zemaljskoga života pokojnoga subrata, vidimo kako su stranice Evanđelja čitke u njegovu pogledu, riječima, koracima, kako je Radosna vijest jasna u njegovim djelima. Toliko nam je puta u svojoj jednostavnosti pokazao vrijednost otajstva čovjeka.

U njegovu služenju potrebitima, oni za njega nisu bili tek put do Isusa, posredništvo preko kojega se dolazi do Boga. Nije ih gledao svisoka niti je smatrao da ima netko vrjedniji od njih. Pater Antun u siromasima nije tražio Isusa, nego ga je susretao. To je smjerokaz koji i svakoga od nas, u pozivu u koji nas je Gospodin pozvao, u službama koje su nam povjerene, trajno vraća na Evanđelje. Hvala patru Tončeku, što nam je pokazao istinitost Isusovih riječi da ćemo s Božjim Duhom činiti njegova djela."
 
U svom je obraćanju provincijal Renić p. Cveka nazvao “apostolom praktične ljubavi”. Podsjetivši da je osnivao različite karitativne inicijative, provincijal je naglasio da je p. Cvek brižno pazio da se ne pretvore u institucije koje će samo proslijeđivati pomoć. “Osobno je, jer je znao da je čovjeku potrebna blizina drugoga čovjeka, pohodio stare i nemoćne, često na biciklu po kojemu je postao prepoznatljiv. Pri tome je znao izvrsno povezati praktičnu pomoć ljudima i duhovno svećeničko služenje. S obzirom da je i sam bio radnik, znao je što ljudima treba. Nosio im je ogrjev, hranu, toplu riječ, a usput je obavljao i sitne popravke. Jer, kako je često govorio, vjera bez djela je kao zdjela bez jela”, naglasio je p. Renić.

Na ispraćaju su pročitani i brzojavi sućuti predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar – Kitarović i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Misu zadušnicu u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici predvodio je umirovljeni zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, u zajedništvu s tridesetak isusovaca iz cijele Hrvatske. U homiliji je p. Zdravko Jelušić, koji je posljednje tri godine duhovnik u udruzi Kap dobrote i po tome bliski suradnik p. Cveka, naglasio da je p. Cvek iznad svega ljubio Krista, Crkvu, našu domovinu Hrvatsku i svakog čovjeka koji je bio u potrebi. “Kad bi netko tražio sakramente, ostavljao bi sve, posao, ručak i jurio onima koji su ga zvali.”



O. Antun Cvek, svećenik Družbe Isusove (1934-2019)

Pater Antun Cvek, veliki dobrotvor i prijatelj starih, bolesnih i nemoćnih preminuo je u utorak, 28. svibnja u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Zagrebu, okrijepljen svetim sakramentima, u 86. godini života, 52. redovništva i 45. godini svećeništva.

Antun Cvek, svećenik Družbe Isusove, veliki dobrotvor i prijatelj starih, bolesnih i nemoćnih, rođen je u zagrebačkom Bizeku, 10. veljače 1934. godine. Nakon osnovne škole u Vrapču, upisuje Školu učenika u privredi, gdje izučava zanat za autolimara. Naknadno, kad je već bio zaposlenik Zagrebačkog električnog tramvaja (ZET), upisuje i završava i srednju ekonomsku školu. God. 1967., u 33. godini života, stupa u novicijat Družbe Isusove, zatim studira filozofiju i teologiju u Zagrebu na Jordanovcu, a 1974. godine je zaređen za svećenika po rukama nadbiskupa Franje Kuharića.

Godine 1968. s dvojicom subraće, isusovačkih bogoslova, osniva grupu za posjete starih, bolesnih te napuštenih osoba. Kao kapelan pri bazilici Srca Isusova u Zagrebu od 1975. preko župnog Caritasa u tu djelatnost uključuje i župljane. Uskoro osniva i Zajednicu kršćanske ljubavi kao duhovnu i molitvenu potporu radu na terenu. 1990. godine iz tog apostolata rađa se Katolička udruga „Kap dobrote“ za pomoć najpotrebnijima, koju osniva zajedno sa svojim suradnicima. Godine 2002. suutemeljitelj je Zaklade „Biskup Josip Lang“. Najveći dio redovničkog života proveo je kao član isusovačke zajednice u Palmotićevoj ulici, a posljednje godine kao član zajednice na Fratrovcu u Zagrebu.

Svoj rad i duhovnost je predstavio u četiri knjige: „Socijalni križni put“, „Iz dnevnika otpisanih“, „Živim, a ne postojim“, „Sjeti me se“. Dobitnik je brojnih nagrada te priznanja od kojih treba izdvojiti „Nagradu Grada Zagreba“ (2003. i 2012.), priznanje „Reda Danice Hrvatske“ (2005.), godišnju nagradu Udruge za promicanje hrabrosti, humanosti i poštenja „Ponos Hrvatske“ (2008.), nagradu Republike Hrvatske za životno djelo u području humanitarnog rada (2012.), godišnju nagradu Crvenog križa „Milosrdni Samaritanac“ (2013). Hrvatska radiotelevizija emitirala je godine 2001.  dokumentarni film o patru Cveku po scenariju Andreje Čakić i u režiji Srđana Segarića.