HR

Aktualnosti

Objavljeno: 14.03.2026.

Pozdravni govor nadbiskupa Kutleše prigodom proglašenja crkve sv. Josipa u Karlovcu manjom bazilikom



POZDRAVNI GOVOR ZAGREBAČKOGA NADBISKUPA DRAŽENA KUTLEŠE

Proglašenje crkve sv. Josipa u Karlovcu papinskom manjom bazilikom


Nacionalno svetište sv. Josipa, Karlovac, 14. ožujka 2026. 
 
Draga braćo i sestre u Kristu!

S velikom radošću i dubokom zahvalnošću Bogu okupljeni smo danas u ovome svetištu svetoga Josipa u Karlovcu kako bismo proslavili događaj od povijesnoga značenja za ovaj grad, Zagrebačku nadbiskupiju i cijelu Crkvu u Hrvatskoj: proglašenje ove crkve manjom bazilikom. Ovaj trenutak nije samo priznanje arhitektonskoj ljepoti ili povijesnoj baštini, nego je prije svega priznanje živoj vjeri Božjega naroda koji se kroz desetljeća i naraštaje okupljao na ovome svetom mjestu kako bi molio, zahvaljivao i tražio zagovor svetoga Josipa, zaštitnika Hrvatske.

Danas, kada Sveta Stolica ovoj crkvi udjeljuje naslov bazilike, potvrđuje se ono što su vjernici već dugo osjećali u svome srcu: da je ovo svetište mjesto osobite milosti, molitve i nade. Naslov „bazilika“ nije tek počasna titula jednoj građevini. To je vidljivi znak zajedništva s Rimskim prvosvećenikom i poziv zajednici vjernika da još snažnije živi svoju vjeru. Bazilika treba biti uzorno mjesto liturgijskoga života, gdje se Riječ Božja naviješta s novim žarom, a sakramenti slave s dostojanstvom koje priliči domu Božjem među ljudima. Zato današnji dan nije samo čast ovoj crkvi i ovomu gradu, nego radost cijeloj Zagrebačkoj nadbiskupiji i cijeloj Crkvi u hrvatskome narodu.

U tom smislu, današnji nas događaj snažno podsjeća na učenje Drugoga vatikanskog sabora da je Crkva u Kristu poput sakramenta ili znaka i sredstva najtješnjega sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda (usp. LG, 1). Ova bazilika treba biti upravo takvo mjesto: vidljivi znak Božje blizine i prostor gdje se vjernici, kao „živo kamenje“, ugrađuju u duhovni hram.

Ovo nacionalno svetište posvećeno je svetome Josipu, pravednu mužu i čovjeku tišine. Evanđelje o njemu svjedoči kratko, ali snažno: „Josip, muž njezin, pravedan“ (Mt 1,19). Papa Lav XIV. nedavno nas je podsjetio na važnost Josipova primjera, nazivajući ga zaštitnikom koji nas uči živjeti i raditi u miru i predanosti Bogu. Sveti je Josip čovjek tišine koji u toj tišini sluša Božji glas. On nas uči da se najveća djela u povijesti spasenja često događaju u tišini vjerne poslušnosti Bogu. Neka ova bazilika bude mjesto takvoga slušanja Boga u buci suvremenoga svijeta.

U tom je duhu Crkva ovoj bazilici pridružila i posebnu duhovnu milost. Naime, prema odredbama Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, vjernici koji pobožno posjete ovu baziliku i sudjeluju u nekom svetom obredu, ili barem izmole Očenaš i Vjerovanje, mogu zadobiti potpuni oprost, uz uobičajene uvjete: sakramentalnu ispovijed, svetu pričest i molitvu na nakanu Svetoga Oca. Ta se milost može primiti na više dana tijekom godine: na obljetnicu posvete ove bazilike (15. rujna), na svetkovinu sv. Josipa (19. ožujka), na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla (29. lipnja), na obljetnicu dodjele naslova bazilike (9. studenoga), zatim 10. lipnja kada slavimo sv. Josipa zaštitnika Domovine, te jednom godišnje na dan koji svaki vjernik može osobno izabrati. Na taj način ova bazilika postaje mjesto gdje vjernici mogu na poseban način iskusiti Božje milosrđe i obnoviti svoje zajedništvo s Bogom.

Hrvatski narod već stoljećima gaji osobitu pobožnost prema svetom Josipu kojega su hrvatski zastupnici još 1687. godine izabrali za zaštitnika domovine. Od tada do danas, on je naš siguran zagovornik u trenucima kušnji. Zato nije slučajno da upravo ovdje u Karlovcu, gradu na raskrižju putova, sveti Josip postaje i duhovno raskrižje nade za cijeli hrvatski narod. Uzdizanjem ovoga svetišta na čast bazilike, Crkva prepoznaje tu duboku ukorijenjenost vjere u našem narodu, slično kao što su kroz povijest uzdizane katedrale i svetišta koja su postala svjetionici nade za čitave narode.

No, ovaj naslov nosi i veliku odgovornost. Bazilika treba biti „grad na gori“ koji se ne može sakriti. Ona mora biti mjesto gdje će se, po nalogu Apostolske pokorničarne, vjernicima uvijek nuditi obilje sakramenta pomirenja, kako bi se „pustinja srdaca“ pretvorila u vrtove natopljene milošću. Ona treba biti dom u kojem će se posebno osjećati blizina prema siromašnima i onima na marginama, nasljedujući svetog Josipa koji je s ljubavlju skrbio za Svetu Obitelj.

Posebnu zahvalnost upućujemo Svetom Ocu Lavu XIV., koji je preko Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata udijelio ovoj crkvi taj časni naslov. Time se još snažnije očituje veza Karlovca i Hrvatske s Petrovom stolicom. Molimo da ovo milosno vrijeme, u kojemu se nalazimo, bude za sve hodočasnike koji pohode ovu baziliku vrijeme milosti i duhovne obnove.

Draga braćo i sestre, dok danas zahvaljujemo Bogu za ovaj veliki dar, molimo da ova bazilika uvijek ostane mjesto susreta s Bogom, mjesto gdje će se obitelji učvršćivati u vjeri, a mladi otkrivati ljepotu poziva na svetost. Neka ovdje ohrabrenje pronađu obitelji ranjene teškoćama života, mladi u nesigurnosti budućnosti i svi koji u sebi nose tihe unutarnje borbe. Neka sveti Josip, tihi čuvar Spasiteljev, bdije nad ovom bazilikom, nad gradom Karlovcem i nad čitavim našim narodom i neka nas sve vodi putem vjernosti Bogu.

S tim mislima, u zajedništvu s cijelom Crkvom, započnimo ovo svečano slavlje, moleći da Gospodin blagoslovi sve koji ovamo dolaze i da ova bazilika bude trajni znak njegove ljubavi i milosrđa.
Ispišite stranicu: