Aktualnosti

U ponedjeljak, 18. veljače ove godine, Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu ugostilo je trećega u nizu župnikâ koji nastavljaju projekt započet prošle školske i vjeronaučne godine, a vezan je uz svjedočenje duhovnoga poziva župnika sjemeništaraca svim članovima sjemenišne zajednice. Preč. Davor Štuljan, župnik župe sv. Anastazije u Samoboru rado se odazvao pozivu preč. Rektora da u ovom mjesecu posvjedoči sjemeništarcima o svom svećeničkom pozivu i putu. Preč. Davor je u razdoblju od 1984. do 1988. bio sjemeništarac, a za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaređen je 1995. godine. Od 2013. upravlja župom sv. Anastazije, djevice i mučenice u Samoboru te je ponosni duhovni pratioc sjemeništarca maturanta Mihaela Žure. Ujedno je i dekan Samoborsko-okičkog dekanata. Misno slavlje započelo je u 18.00 sati u sjemenišnoj kapeli Navještenja BDM, a u koncelebraciji preč. Štuljanu bio je preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa.



Na početku slavlja otac Rektor zaželio je dobrodošlicu preč. Štuljanu te izrazio zahvalnost što je, uspkros mnogih župničkih obveza, pronašao vremena pohoditi sjemenišnu zajednicu. U svojoj homiliji preč. Davor posvjedočio je o svom duhovnom pozivu kazavši:” Ove godine spominjem se 24 obljetnice svoga svećeništva i drago mi je što večeras mogu stajati ovdje pred vama te vam posvjedočiti o svom duhovnom pozivu i svećeničkom putu koji je započeo u mojoj rodnoj župi Remetinec u današnjoj Varaždinskoj biskupiji, koja je slobodno mogu reći svojevrsna kolijevka zvanja naše Zagrebačke crkvene pokrajine te danas broji preko 30 živućih svećenika koji djeluju u različitim službama na njivi Gospodnjoj. Uz župu koja me je formirala i iznjedrila, veliku hvalu zaslužuje i moj negdašnji župnik vlč. Ivan Bajs, putem kojeg sam prepoznao ljepotu svećeničkoga poziva.



Mnogo je radio s mladima, okupljao nas kroz pjevanje i ministriranje, a Isusove riječi upućene prvim učenicima: “Dođi i vidi!” posebno su odjekivale kroz njegovu osobu jer sam putem njega upoznao kakav je svećenički život te kroz druženja u župnome dvoru, pomaganja u svakodnevnim svećeničkim obvezama te redovitim duhovnim obnovama na koje nas je slao ovdje na Šalatu te u župu Velika u današnjoj Požeškoj biskupiji, iskristalizirao se u meni duhovni poziv i želja da postanem svećenik. Imao sam tu sreću da sam u sjemenište ušao s petoricom svojih prijatelja iz župe s kojima sam dijelio radost osnovne škole, pa mi nije bilo u sjemeništu teško priviknuti se na dosta strog način života, rad i isusovačku disciplinu, jer sam to živio i u obiteljskom domu.



Imao sam tu priliku da u sjemeništu upoznam mnoge ljude koji su na glasu svetosti, kao isusovac p. Ante Gabrić, poznati misionar u Indiji, ali i one koji su službeno od Crkve priznati kao sveci, kao sv. Tereza iz Kalkute, s kojom imam i fotografiju koja mi je vrlo draga. Tu je, u mome sjećanju, i nezaboravno sudjelovanje na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. godine, na kojem se proslavilo XIII. stoljeća kršćanstva na ovim prostorima i koji su duboko utjecali na moj svećenički put i moje opredjeljenje za duhovni poziv. Naravno da su tu i mnogi znani i ne znani molitelji, a posebno sam zahvalan na daru svećeništva sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću, svetcu kojem se molila moja majka, ali i ja kroz čitav period boravka na ovom šalatskom brijegu.

Zanimljiva je koincidencija da je upravo mjesto moga dugogodišnjeg svećeničkog služenja bilo novozagrebačko naselje Voltino u kojem sam gradio crkvu posvećenu upravo ovom svecu kojem se i danas s velikom pobožnošću preporučam. Prisjećam se i mnogih lijepih trenutaka od svakodnevnog igranja nogometa, uvježbavanja različitih priredbi kao i sviranja klavira, gitare u bendu s kojim smo nastupali po različitim župama. Bile su tu, naravno, prisutne i krize, problem ‘tamne noći’ u kojima sam klečeći pred kipom Marije u školskoj kapelici sv. Josipa često tražio odgovore na svoja životna pitanja i probleme.“



Na kraju je okupljenim sjemeništarcima poručio sljedeće:”Bog me nije izabrao zato što sam lijep, dobar, svet, pametan… pozvao me jer poziva svakog čovjeka i sada je na nama da se odazovemo. Poziva nas i kroz različite ljude… Biti svećenik danas, u ovom 21. stoljeću, nije izgubljeno zvanje; to nije promašen život; to nije gubitak nego je to itekako 'in' i znajte da danas, kada mnogi od vas stoje pred raskršćem svoga života – što odlučiti, kamo poći – znajte da je svećeništvo najispunjeniji život koji čovjek može zamisliti i da Bog danas po vama može činiti čuda. Otvorite svoja srca Bogu i nećete nikada požaliti!”, zaključuje propovjednik.

Na koncu misnoga slavlja prečasni Rektor zahvalio je preč. Štuljanu na spremnosti i odazivu uručivši mu prigodni poklon te mu preporučio čitavu sjemenišnu zajednicu u molitvu, kako bi u budućnosti povjereni mladići ostvarili se kao dobri ljudi i kršćani, a ako je volja Božja i sveti svećenici. Ljepoti misnoga slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a pjevanje su posebno uzveličali ostali sjemeništarci uz orguljsku pratnju sjemeništarca prvaša, Marka Pratljačića. Po završetku misnoga slavlja nastavilo se druženje odgojitelja, sjemeništaraca i gostujućeg župnika u sjemenišnoj blagovaonici, a novi susret ovakvog tipa zakazan je za 18. ožujka ove godine.