Aktualnosti

Akademski kipar Josip Poljan, autor brojnih umjetničkih ostvarenja sakralne tematike, preminuo je na Tijelovo 4. lipnja u 90. godini života.

Hrvatskoj vjerničkoj javnosti taj svestrani kipar i likovni pedagog, kojemu je sakralni opus primarno „rezultat unutarnjih pobuda i htijenja“, ostaje upamćen po monumentalnom kipu bl. Alojzija Stepinca u Krašiću, kojeg su 8. svibnja 1998. godine prigodom proslave 100. obljetnice rođenja kardinala Alojzija Stepinca, zajedno otkrili tadašnji zagrebački nadbiskup u miru kardinal Franjo Kuharić i nadbiskup zagrebački Josip Bozanić.

Taj 3,5 metra visok brončani kip u središtu Krašića, postavljen uz župnu crkvu Presvetoga Trojstva, nezaobilazna je točka brojnim hodočasnicima koji dolaze u Krašić.

Kipar Poljan se tijekom cijelog svog radnog vijeka sustavno i intenzivno bavio religioznom tematikom, brižno i kontinuirano njegujući tradiciju afirmiranih likovnih vrijednosti.

U godišnjaku Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije Crkvena kulturna dobra (4/2006, str. 145-152), kipar Poljan u razgovoru s predstojnikom Ureda prof. dr. Jurjem Kolarićem tumači svoj stvaralački opus i profinjeno govori o sakralnoj umjetnosti te brojnim ostvarenim djelima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. 

Izražavajući u svojim skulpturama svijet poezije, zanosa, nade i vjere, Poljanova umjetnost predstavlja nadahnut, religiozno utemeljen i na svoj način prihvatljiv odgovor na surova pitanja života i povijesti, a sada nakon njegove smrti još više postaju „vjerodostojna, živa i duboko humana“.

„Jasno je da sakralnu tematiku može doživjeti samo čovjek koji je i sam vjernik, iako po mom mišljenju 'sakralne' umjetnosti nema – postoji samo umjetnost ili 'ne-umjetnost', a tematika može biti sakralna“, poručio je u spomenutom razgovoru prof. Poljan.

Pokojnik će biti pokopan na mjesnom groblju u Samoboru, u srijedu 10. lipnja u 14,30 sati. 

Josip Poljan rođen je 24. studenoga 1925. godine u Zagrebu. Nakon završene gimnazije između violine i kiparstva bira kiparstvo. Frano Kršinić postaje mu prvim profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1944./45. Na drugoj i trećoj godini u klasi je prof. Vanje Radauša, a na četvrtoj se vraća prof. Kršiniću. Povijest umjetnosti predaju mu Ljubo Babić, Zdenko Vojnović i Andro Vid Mihičić. Diplomiravši 1949. godine, upisuje ˝specijalku˝ kod prof. Antuna Augustinčića. Postavši od učenika profesorom 1951. godine, posvećuje se kiparskom i pedagoškom radu.

Profesor je od 1951. do 1961. godine u Školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, a od 1961. do 1978. na odjelu za likovne umjetnosti Pedagoške akademije u Zagrebu. Od 1978. je izvanredni, a od 1985. godine redovni profesor na pedagoškom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1985. do 1987. obavlja dužnost prodekana; od 1987. do 1991. dva puta izabran za dekana ALU-a.

Nakon umirovljenja 1996. nastavlja svoju kiparsku djelatnost, započetu još početkom 1950-ih. Od 1953. godine do danas svoje je radove predstavio na stotinjak skupnih te na 10 samostalnih izložbi.

Uz kiparstvo, bavio se medaljarstvom, crtežom i nacrtima za vitraje. U središtu njegova skulptorskog rada je ljudska figura i motiv ptice, koje izvodi u terakoti, gipsu, bronci i aluminijskoj foliji.

Autor je brojnih portreta i djela javne plastike, a najveći dio njegova opusa čine sakralne teme koje je izveo za crkvene prostore u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini. (Životopis iz monografije ˝Poljan˝, autora Davorina Vujčića, 2007.) (NP)