HR
Umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije i kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog mons. Josip Klarić preminuo je 13. rujna, na blagdan sv. Ivana Zlatoustog, u Svećeničkom domu sv. Josipa u Zagrebu, u 79. godini života i 54. godini svećeništva.
Ukop pokojnikova tijela bit će na Mirogoju u petak 16. rujna u 10,50 sati, a nakon ukopa u crkvi Krista Kralja bit će služena misa zadušnica.
Prigodom proslave 50. obljetnice svećeničkoga ređenja 13. srpnja 2008. godine, katolički tjednik Glas Koncila je objavio ovaj tekst o njegovu životu:
Mons. Klarić rođen je 25. prosinca 1932. od oca Mije i Majke Anđe u Slavonskom Kobašu kao mlađi od dvojice sinova. Osnovnu školu završio je u Slavonskom Kobašu, klasičnu gimnaziju u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu, a nakon mature 1951. upisao je studij bogoslovlja na KBF-u u Zagrebu, gdje je i diplomirao. Za svećenika ga je u zagrebačkoj katedrali na Petrovo 1958. zaredio zagrebački nadbiskup koadjutor Franjo Šeper.
Službu župnog vikara obavljao je u Bartolovcu (1959-1960), u Varaždinu (1960-1962) i u Starom Petrovu Selu (1962-1963). Kad je g. 1963. osnovana nova župa Vrbova, u njoj je bio 6 godina prvi upravitelj te je zajedno s vjernicima izgradio novu kuću najprije u Vrbovi a potom i u Zapolju. U to doba godinu dana upravljao je i župom Vrbje. G. 1969. pozvan je na zagrebački Kaptol, najprije na službu ekonoma u Nadbiskupskom bogoslovskom sjemeništu, a nakon godinu dana imenovan je duhovnikom bogoslova te je tu službu predano i s puno ljudske, vjerničke i svećeničke topline, otvorenosti i srdačnosti obavljao 11 godina.
Kao duhovnik uređivao je »Vjesnik biskupa Langa« i izdao je propovijedi zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića »Hodajmo u istini«. G. 1980. postao je zagrebački kanonik te je u nadbiskupiji bio član konzistorija Nadbiskupskoga duhovnog stola, zatim u službi arhiđakona više arhiđakonata, izvanredni djelitelj sakramenta potvrde, direktor Papinskih misijskih djela za Zagrebačku nadbiskupiju, očitujući iznimnu skrb za hrvatske misionare u zemljama Trećega svijeta koje je snažno podupirao moralno i materijalno, a pokrenuo je i misijski bilten.
Bio je ispovjednik sjemeništaraca i više redovničkih zajednica. Bio je 1985-1986. upravitelj svećeničkog doma te mu je bila povjerena briga za svećenička zvanja (1969-1986). Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je monsinjorom g. 1982. U Prvostolnom kaptolu zagrebačkom obavljao je službe dekana, kanonika pokorničara, prokustosa i kustosa zagrebačke katedrale, za čiju se obnovu brinuo sa suradnicima od 1980, najprije kao tajnik a kasnije i kao predsjednik Odbora Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale.
Nakon umirovljenja 2008. godine, ostao je član Odbora za obnovu katedrale te uređivao glasilo zagrebačke prvostolnice »Naša katedrala«, koje je i pokrenuo, te kalendar s motivima katedrale koji je slao svim prijateljima zagrebačke prvostolnice. (TUZG)
