Aktualnosti

Stjepan Gumbas – Tonček, najdugovječniji zvonar u Zagrebačkoj nadbiskupiji, nakon što je 58 godina bio zvonar i sakristan u svetištu Majke Božje Jeruzalemske u Krapini, preselivši se posljednjih mjeseci iz obiteljskog doma u krapinski Dom umirovljenika Sv. Nikola, okrijepljen sakramentima umirućih, preminuo je u petak 27. studenoga u 91. godini života.

Sprovodne obrede predvodio je u subotu 28. studenoga na krapinskom gradskom groblju pomoćni zagrebački biskup mons. Valentin Pozaić u nazočnosti desetak svećenika koji su tijekom župničke službe u Krapini ili tijekom brojnih hodočašća na Trški Vrh osjetili jednostavnost, dobrotu i plemenito služenje zvonara Tončeka.

Uime brojnih župljana koji su došli reći posljednje zbogom svom pobožnom zvonaru, posmrtno slovo na groblju izrekao je krapinski župnik i dekan preč. Tomica Šestak, opisavši pokojnika kao „staru koreniku u čije bi se vrline mladi trebali ugledati“.
„U svom je životu, zajedno sa svojim suprugom Brankom, ljubomorno prakticirao 'umjetnost malih koraka?. Njegovi dani, a često i noći, bili su ispunjeni teškim radom.

On nije bio samo vrijedni radnik u svom poslu kao postolar, nego je – baš kao i svi naši muži – bio vičan napornom radu na polju. Na posao se nikada nije tužio – samo daj dragi Božek zdravlja! Od 1957. njegova je obitelj preuzela službu brige za crkvu Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu. Ta služba se sastojala od svakodnevnog zvonjenja na ruke, u jutro, podne i navečer, prije mise i za vrijeme mise. Svaki puta kad je zvonio za Anđeosko pozdravljenje, zvonio je tako dugo dok ga sam nije izmolio. Trebalo je crkvu i redovito čistiti, posebno uređivati za proštenja. Redovito je Tonček s osmjehom dočekivao i ispraćao hodočasnike i prolaznike namjernike. Punih 58 godina, Tonček je služio Crkvi i našoj župi. Na svemu mu od srca zahvaljujem.

U njegovoj skrbnosti nijedna mu dropta nije mogla propasti. Bio je samozatajan, čovjek skromnih životnih zahtjeva prema sebi, ali je zato bio široke ruke prema drugima. Svima se znao radovati te nas upućivao da si budemo međusobno dobri. No ipak, ono po čemu ćemo ga mi kao vjernici pamtiti, jest prije svega njegova želja da boravi u Božjoj blizini. Nedjeljni odlazak u crkvu na svetu misu, bilo na Trški Vrh ili u Krapinu, bila mu je naravno, samorazumljiva stvar. Osobitu je pobožnost gajio prema Majci Božjoj, pa su njegovi prsti rado prebirali i zrnca krunice. Pa možda je znakovito da je napustio svoj Trški Vrh i u Marijinom mjesecu listopadu“, rekao je preč. Šestak, zahvalivši svom cijenjenom pastoralnom suradniku „za primjer kršćanskoga života i za sve dobro koje je činio“.

„Kakav će to biti susret zvonara i Boga kojemu je zvonar pozivao ljude“, zapitao se biskup Pozaić u propovijedi na misnome slavlju u krapinskoj župnoj crkvi, govoreći nadalje o životnim vrjednotama i kršćanskim idealima koje kršćanin treba u tijeku darovanoga vremena prepoznati i živjeti.
Stjepan Gumbas – Tonček, rođen je 8. lipnja 1925. godine, u sjeni crkve i cintora na Trškom Vrhu, u obitelji Stjepana Gumbasa i Karoline r. Hanž. Obrađujući sa svojim roditeljima škrtu zagorsku zemlju, izučio je i postolarski zanat. Sakrament ženidbe sklopio je sa svojom izabranicom i životnom družicom  Brankom Puljko 19. travnja 1958. te su rodili dvojicu sinova, nastojeći im svojim primjerom pokazati pravi vjernički put u životu.

U vremenu kada još nije bilo elektrificiranih zvona nego se zvonilo ručno, svoje su poslove na njivi prekidali i odlazili zvoniti u zvonik crkve Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu. Zajedno su obavljali i sve druge zvonarske poslove i vodili brigu o vrijednom sakralnom kompleksu na Trškom Vrhu u dogovoru sa svojim župnicima Josipom Orlićem, Matijom Burjom, Josipom Banom i Tomicom Šestakom te brojim kapelanima koji službovali u krapinskoj župi.

Zvonar Tonček veselio se svakom ministrantu i svakom hodočasniku jer je u njima vidio i smisao svoje službe koju nije radio samo „poslovno“ nego, s molitvom na usnama, svjestan da služi Bogu i bližnjima. Budući da je kao čovjek i zvonar bio obljubljen, župna zajednica sa župnikom Šestakom priredila mu je proslavu 50. obljetnice službe 28. listopada 2007., što je skromno i jednostavno prihvatio, pokazujući i daljnjih godina svoju veličinu u darivanju svoga truda i marljivosti na korist svima. (N. P.)