HR
Potaknuti napisima pojedinih medija na temelju kojih smo s više strana primili upite o navodnim susretima zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s predsjednikom Vlade Republike Hrvatske gospodinom Zoranom Milanovićem te vodeći brigu o našim vjernicima, kao i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, odgovaramo sljedeće:
Od kraja mjeseca lipnja ove godine do danas u medijima se pojavilo više napisa koji žele sugerirati kako postoji neka, od javnosti namjerno skrivana „redovita komunikacija“ predsjednika Vlade Milanovića s kardinalom Bozanićem, u kojoj bi se njih dvojica dogovarali o pojedinim pitanjima odnosa Katoličke Crkve i hrvatskih vlasti. Takova sugestija zapravo želi ostaviti privid kako svaka ozbiljna tema o kojoj progovara Crkva u javnosti gubi na težini, jer se – kako oni tvrde – ionako o svemu njih dvojica dogovaraju.
Na tragu želje za stvaranjem takvog privida pokazatelji su, između ostaloga, i ova tri znakovita napisa koja citiramo iz elektroničkih izdanja dnevnih novina:
1. Dražen Ciglenečki i Irena Frlan u Novome listu 27. lipnja 2012. pišu: „Premijer ima redovitu komunikaciju s kardinalom Bozanićem i dosad su se nekoliko puta sastali, na neutralnom terenu, ni u Banskim dvorima, niti na Kaptolu“, pozivajući se na izvore iz Vlade.
2. Slavica Lukić u Jutarnjemu listu 9. srpnja 2012. piše: „Milanović je, kako neslužbeno doznajemo iz vrha SDP-a, u proteklih pola godine uspostavio frekventnu i korektnu komunikaciju sa zagrebačkim nadbiskupom, kardinalom Josipom Bozanićem (…) Izvor iz vrha SDP-a, naime, tvrdi da Milanović i Bozanić telefonski komuniciraju razmjerno često, katkad i dva puta tjedno.“
3. Ne navodeći više nikakve izvore, nego pišući o tome kao o stvarnoj činjenici, u kontekstu pitanja nedolaska Predsjednika Vlade na misu za Domovinu 25. lipnja ove godine, Darko Pavičić u Večernjemu listu 17. kolovoza 2012. piše: „Poslije se ispostavilo da se on [Milanović] nekoliko puta tjedno (!) telefonski čuje s kardinalom Josipom Bozanićem, pa je zacijelo kardinal bio taj koji je stavio svoj potpis na premijerovu ispričnicu. Dakako, to nitko pojma nije imao, niti se to i od kardinala i od premija uopće očekivalo“.
Svjesni štetnih posljedica namjernoga širenja neistina o učestaloj tajnoj komunikaciji Premijera s Kardinalom, ovime izjavljujemo da se od početka ove godine do danas kardinal Josip Bozanić sastao dva puta s predsjednikom Vlade Zoranom Milanovićem i to u proširenom sastavu. Prvi sastanak održan je u siječnju ove godine na poziv i u organizaciji predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića na koji se Kardinal odazvao u pratnji pomoćnog biskupa zagrebačkog mons. Ivana Šaška.
Drugi sastanak održan je u travnju ove godine na prijedlog i u organizaciji predsjednika Vlade RH gospodina Zorana Milanovića na kojem su s crkvene strane sudjelovali: predsjednik HBK mons. Marin Srakić, potpredsjednik HBK i predsjednik Komisije za odnose s državom kardinal Josip Bozanić te generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis.
S obzirom na navodnu čestu telefonsku komunikaciju smatramo važnim konstatirati kako je gospodin Milanović dva dana prije proslave Dana državnosti telefonski obavijestio Kardinala da ne će biti prisutan na Misi za Domovinu te je istodobno inicirao da se održi jedan sastanak vezano za pitanja odnosa Crkve i države.
Ne ulazeći u pitanje odluke Predsjednika Vlade RH s obzirom na njegov odnos prema crkvenoj proslavi Dana državnosti, kardinal Bozanić potvrdio je svoju koncilsku otvorenost za dijalog s odgovornima u društvu. Na tragu pak predložene inicijative o sastanku, u prvoj polovici mjeseca srpnja uslijedila su još dva telefonska razgovora u kojima je odgođen inicirani sastanak.
U svjetlu tih činjenica lako se može prosuditi koja je nakana govora o „redovitoj“, „frekventnoj“ komunikaciji koja bi bila „dva puta tjedno“ ili čak „nekoliko puta tjedno“. Štoviše, ta podmetanja postavljaju dublja pitanja: Komu je u interesu prikazati odnose Crkve i Države na takav, neistinit način? Tko je stvorio izmišljenu podlogu za kasnije manipuliranje? Zar je moguće da se nitko iz Vlade Republike Hrvatske, ni iz Socijaldemokratske partije Hrvatske, koje se izrijekom spominju kao izvori, nije oglasio i opovrgnuo te tvrdnje? Ako za te tvrdnje postoje izvori, konkretni ljudi, zašto ih se ne spomene?
Za razliku od ustaljene prakse u europskim zemljama demokratske tradicije u kojima postoji redovita komunikacija između Crkve i institucija vlasti, bilo protokolarne, bilo druge naravi, što nikomu niti smeta niti je neobično, u Hrvatskoj zacijelo za takvu komunikaciju, koja bi istinski koristila društvu, još nisu sazrele prilike. Međutim, prije nego li se i ona uspostavi, treba graditi mostove dijaloga i suradnje u istini i međusobnom uvažavanju za dobro hrvatskoga društva kojemu su vjernici pozvani dati svoj doprinos.
U Zagrebu, 5. rujna 2012.
Nadbiskupski duhovni stol
