Objavljeno: 24.06.2025.
Na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 2025. godine, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine okupili su se u Sisku na svoju 64. sjednicu koja je bila u Biskupskome ordinarijatu Sisačke biskupije, a predsjedao joj je zagrebački nadbiskup i metropolit mons. Dražen Kutleša.
S Nadbiskupom metropolitom na sjednici su sudjelovali: mons. Vlado Košić, biskup sisački, mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, mons. Milan Stipić, vladika križevački te pomoćni biskupi zagrebački mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski.
1. Pozdrav domaćina, sisačkoga biskupa Vlade
Na početku zasjedanja biskupe je, kao domaćin, pozdravio biskup Vlado, naglasivši da biskupi Metropolije barem jedanput godišnje zasjedaju u Sisku i to obično početkom korizme, a sada prvi put u lipnju, te je i ovaj put prikladno spomenuti neke od promjena koje su se dogodile tijekom protekle godine.
Istaknuo je da njihova mjesna Crkva, kao i drugi ljudi, još vida rane od potresa, pri čemu su vidljivi pomaci u obnovi. Od ukupno četrdeset i šest crkvenih zgrada (28 župnih crkava, 10 kapela, 6 župnih kuća i 2 samostana) pola je ili obnovljeno ili zahvaćeno obnovom, u nadi da će radovi koji su u tijeku do kraja ove godine biti dovršeni, a da će i katedrala biti obnovljena do lipnja sljedeće godine.
Osim materijalne obnove Biskupija živi Biskupijsku sinodu koja je u središte stavila „Krista, kamen zaglavni“, te se od iduće pastoralne godine planira započeti s provođenjem sinodskih zaključaka. Biskup Vlado očitovao je radost vjernika zbog izbora pape Lava XIV. i svoju nadu glede proglašenja svetim bl. Alojzija Stepinca. Susret s Papom priželjkuje i više od tristo hodočasnika iz Sisačke biskupije koji će biti dionici hrvatskoga nacionalnoga hodočašća u Rim početkom listopada ove godine.
U ovoj se godini u Sisačkoj biskupiji posebno moli za duhovna zvanja. Zahvalni su za ređenje jednoga prezbitera, ujesen jednoga đakona, a iz Benina čekaju dolazak dvojice bogoslova. Na kraju svoga pozdrava biskup Vlado istaknuo je i održavanje '7. Mladifesta' u Sisku.
2. Pozdrav i uvod nadbiskupa metropolita Dražena
U svome pozdravu nadbiskup Kutleša taj je susret biskupa nazvao znakom vjernosti biskupā Crkvi i njihove odgovornosti za partikularne Crkve, ali i očitovanjem brige za povjereni narod kojemu po Božjoj providnosti služe kao pastiri. Izrazivši zahvalnost biskupu Vladi kao domaćinu susreta, o Sisačkoj je Crkvi rekao da ona, „usprkos mnogim povijesnim kušnjama, čuva živu vjeru, otajstvo nade i predanost Evanđelju“.
Nadbiskup je potom, uime svih nazočnih biskupa, čestitao imendan koji su toga dana slavili biskup Vlado i biskup Ivan, a čestitke je uputio i biskupu Vjekoslavu koji je imendan slavio prije tri dana, na spomendan sv. Alojzije Gonzage.
Uvodeći u sjednicu, nadbiskup Dražen istaknuo je njezinu središnju temu za koju je rekao da „traži našu osobitu pažnju, pastirski osjećaj i zajedničko promišljanje“, a to je ovisnost o igrama na sreću, koja je prepoznata kao suvremena ugroza koja „ne razara samo materijalnu sigurnost, nego pogađa i samu srž čovjekova dostojanstva, slobode i odnosa s drugima“.
Ta ovisnost - proslijedio je metropolit Dražen - koja je često prikrivena ili umanjivana u javnosti, „nosi u sebi snažnu razornu moć: razara obitelji, izaziva duhovne i psihičke rane, potiče moralnu ravnodušnost i udaljava čovjeka od vlastite odgovornosti“. Naveo je upozorenje iz Katekizma Katoličke Crkve da takve igre „postaju moralno neprihvatljivima kad lišavaju osobu onoga što joj je nužno za namirenje vlastitih i tuđih potreba“ te da „igračka strast može postati teškim robovanjem“ (
KKC 2413).
Naglasio je da biskupe te poteškoće podsjećaju da njihova „pastoralna zauzetost ne može biti svedena isključivo na liturgijsko slavlje i administrativno upravljanje“, nego da su „pozvani promatrati čovjeka u njegovoj cjelovitosti i odvažno odgovoriti na stvarnosti koje ugrožavaju njegovu slobodu, dostojanstvo i nadu“. Stoga „Crkva ne može biti nijemi svjedok ni pred ovom tjeskobom koja se širi u tišini domova i savjesti mnogih.
Kao pastiri Crkve“ - dodao je nadbiskup Dražen - „dužni smo biti glas onih koji su izgubili glas, proročka riječ u vremenu zbunjenosti, zagovornici kulture života u društvu koje nerijetko promiče kulturu smrti. Krist nas nije poslao da čuvamo svjetlo pod posudom, nego da ga podignemo visoko kako bi rasvijetlilo tmine ovoga svijeta i donijelo nadu onima koji su posrnuli.“
Nadbiskup je najavio uvodno izlaganje mons. Košića o tim pitanjima kao prikaz s duhovno-pastoralnim pogledom, utemeljenim na iskustvu i na blizini s vjernicima, da bi biskupi mogli zajednički razmotriti sadašnje stanje i oblikovati prikladne odgovore u duhu Evanđelja.
3. Središnja tema - ovisnost o igrama na sreću
a. Uvod u raspravu
Upravo u duhu tih misli i poticaja biskup Košić izložio je i razložio nekoliko vidika koji se tiču kockanja i ovisnosti o njemu, podsjetivši da je prije godinu dana (od 9.-11. travnja 2024.) o toj temi na svojoj 68. plenarnoj skupštini raspravljala Hrvatska biskupska konferencija.
Tada je istaknuto da se u posljednjim godinama prepoznaje sve snažnije širenje ovisnosti o kockanju, te teške i teško izlječive bolesti, i njezinih razornih posljedica za pojedince, obitelji i društvo. Procjenjuje se da je do pola milijuna Hrvata izravno ili posredno pogođeno problemima vezanim uz ovisnost o kockanju, a u pastoralnome radu sve je prisutnija muka s kojom se susreću i koju trpe osobito oni koji imaju ovisnike o kockanju unutar svojih obitelji. O brzome širenju te ovisnosti govore i podatci o povećanju broja ovisnika na liječenju.
Upozoreno je na: laku dostupnost različitih oblika kockanja, nedostatnu zaštitu djece i mladih, veliku raširenost kockanja elektroničkim (online) putem i agresivno oglašavanje 'igara na sreću'.
Očito je da tadašnji poziv na potrebu posvećivanja dužne pozornosti problemu kockanja u svim društvenim ozračjima i razinama odgovornosti, naglašavajući važnost sustavne prevencije, osobito među djecom i mladima, te potrebu za prikladnim zakonskim odredbama i učinkovitim sustavom nadzorom njihova provođenja, nije urodio željenim plodovima.
Umjesto toga, problemi koji se razvijaju pod širokim pojmom 'kockanja' nalaze se u svim porama društva, tako da oni ne pogađaju samo pojedince nego se tiču i obitelji, raznih društvenih skupina i cijeloga naroda, pri čemu nije izuzeto nijedno zvanje ni zanimanje pa tako ni svećeništvo ni redovništvo.
b. Upozorenja, poziv i poticaji biskupā
U svojoj pastirskoj službi i odgovornosti upravljanja, u širini pastoralnih prisutnosti, iz izravnih susreta s vjernicima i, posebice, s crkvenim službenicima, kao i s članovima redovničkih zajednica, biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine osjećaju da je potrebno snažnije upozoravati na pogubnost tzv. igara na sreću, učiniti više da bi se preduhitrile i ublažile posljedice sadašnjih okolnosti, pri čemu je važno djelovanje civilnih vlasti, počevši od zakonskih i drugih propisa.
Biskupi osobito zabrinjavajućim smatraju to što se mjerodavne institucije u Hrvatskoj istinski ne zalažu u tome području, tako da se opravdano stječe dojam kako se u mnogočemu prihvaća zaštitnički odnos prema izvorištima i promicanju kockanja.
Dovoljno je promotriti medije, gdje su u gotovo svim oblicima društvenoga komuniciranja i u prilozima raznih tematskih sadržaja - od informativnih i kulturnih, preko obrazovnih i gospodarskih, do zabavnih i sportskih - isprepleteni nametljivi promidžbeni poticaji koji usmjeruju ljude prema kockanju.
Posebno je bolno vidjeti kako se sije i ukorjenjuje promidžba koja se odnosi na djecu i mlade, u čemu su zoran primjer sportska natjecanja i sve što je s njima povezano. Gotovo je nemoguće izbjeći promidžbu kojoj su izloženi i natjecatelji i gledatelji svih dobi, kako na stadionima, u dvoranama i na drugim borilištima, tako i pratitelji medijskih prijenosa, jer su sadržaji kockanja - bez imalo zadrške - trajno istaknuti tijekom utakmica i natjecanja, počevši od odjeće (dresova) samih natjecatelja i drugih proizvoda povezanih sa sportom, do reklamnih površina i sredstava koja vrve macima za ulov budućih žrtava kockanja.
Tomu treba dodati da je posebno problematično novo otvoreno područje igranja elektroničkim putovima (on-line) koje zahvaća mlađe i ranjivije naraštaje, razvijajući se na 'platformama' koje su dostupne posvuda i u svakome trenutku. Takva vrsta igranja nadmašila je brojke fizičkih prisutnosti igrača u kockarnicama i svakako su uzrok daljnjih nestabilnosti u društvenome tkivu.
Tzv. igre na sreću kod igrača stvaraju lažnu nadu o brzome i jednostavnome stjecanju materijalnoga dobitka, a zapravo vode u ropstvo dugovanja i ovisnosti, dok stvarnu materijalnu korist, izvučenu na temelju uništavanja i bijede tuđih života, imaju vlasnici i organizatori takvih igara, te oni koji im omogućuju takvo djelovanje.
Može se naići na pokušaje opravdavanja djelatnosti koje promiču kockanje, no treba jasno reći da se radi o zavodljivim, ali lažnim argumentima, te da su zauzetost i glasovi koji idu u prilog kockanju zapravo glasovi za ponižavanje i obescjenjivanje života, obitelji i temeljnih društvenih vrjednota.
Nije li licemjerno, pitaju biskupi, da se pojedine tvrtke kojima je djelatnost 'igra na sreću', predstavljaju sponzorima nekoj drugoj plemenitoj djelatnosti u društvu, kao što je upravo sport? Nadalje, nije li kratkoročan interes, u kojemu se nalazi i država, da dobije financijska sredstva, zapravo gubitnički, jer - gledano dugoročnije - patološka ovisnost o igrama (ludopatija) vodi u puno veće troškove i samu državu, kao što je to, na primjer, slučaj s ovisnošću o alkoholu ili o duhanskim proizvodima i raznim opijatima?
Svjesni razorne snage ovisnosti o kockanju, biskupi pozivaju na stvaranje širega društvenoga saveza u kojemu bi se pronalazili putovi za sprječavanje razvijanja patoloških ovisnosti i ozračja u kojemu je kockanje prihvatljivo ili čak i poželjno.
Crkva će uvijek biti suradnica u svim onim nastojanjima koja su na tragu smisla kršćanske i općeljudske odgovornosti prema dobru pojedinca, obitelji i društva, razvijajući osjećaj za istinsku zabavu, a posebice duh solidarnosti i suosjećanja s bližnjima u njihovim potrebama.
Kada se spomene riječ 'igra', ona po sebi nosi ljepotu i blagodati za čovjeka i društvo. Ima snagu radovanja, stvaranja zajedništva, zdravoga nadmetanja, oblikovanja susreta u kojima se ući ophoditi s drugima, shvaćati potrebe bližnjih, pomagati i praštati, pobjeđivati i gubiti, voljeti i nadahnjivati se. U ovome slučaju igra zapravo i nije igra, nego jedan od najbržih putova do razaranja ljepote vlastitoga života, do gubljenja volje za životom i do malodušja širih razmjera.
Krajnje je vrijeme da se svi koji žele dobro hrvatskomu društvu, osobito djeci i mladima, uključe
4. Zabrinjavajući događaji
U točki koja se ticala raznih aktualnih tema biskupi su razmotrili događaje na kojima su tijekom protekloga razdoblja sudjelovali pojedini biskupi, a osvrnuli su se i na aktualna događanja i pojave u svijetu i u hrvatskome društvu.
Od tih tema valja izdvojiti sljedeće dvije:
a. Biskupi su se osvrnuli na strahotu napada na kršćane u crkvi sv. Ilije u Damasku pridružujući se molitvama za ubijene i izražavajući blizinu i sućut svima pogođenima tim bezumnim činom koji je nanio puno boli vjernicima te zajednice, ali je ujedno otvorio druge rane i poljuljao mir u narodu.
b. I sami su biskupi, ali i zabrinuti vjernici koji su im se obratili za pomoć, ostali neugodno iznenađeni isticanjem programa s događanjima tijekom idućih tjedana u zagrebačkome klubu 'Močvara', koji je financiran i javnim novcem građana grada Zagreba, dok udrugu koja upravlja tim klubom, između ostalih, financira i Ministarstvo kulture i medija.
S jedne strane umotani u razna imena koja ističu kulturu, a s druge ističući sadržajnu matricu na kojoj se promiču: sotonizam, smrt, besramnost, ništavilo, mračnjaštvo i razne druge dekadentnosti, na najsiroviji se način nude sadržaji koji vrijeđaju osjećaje kršćana, a sigurni smo i puno drugih ljudi, očitujući ponajprije duhovno siromaštvo predloženih sadržaja kojima se - izvrćući stvarno značenje kršćanskoga pojmovlja, znakova i asocijativnosti - nastoji obescijeniti, vrijeđati, izrugivati kršćanstvo i same kršćane, unoseći nemir u cijelo društvo.
Biskupi smatraju nedopustivim da se takvi destruktivni, ujedno kulturalno plitki i uvrjedljivi programi financiraju iz javnih proračuna, pri čemu je zastrašujuće da je pristup tim događanjima i popratnim sadržajima omogućen i maloljetnicima.
Zbog toga biskupi pozivaju i mjerodavne institucije, osobito one koje su zadužene za njegovanje istinske kulture, ali i one koje su dužne brinuti se za odgoj djece i mladih, da ne podlegnu pritiscima i nametljivim skupinama koje promiču nekulturu i besmisao.
c. Biskupi su razmotrili neke od točaka svojih pastoralnih programa i slavlja u ljetnim mjesecima, među kojima je i skori susret i euharistijsko slavlje u Tomislavgradu, 5. srpnja, povodom proslave 1100. obljetnice uspostave Hrvatskoga kraljevstva i crkvenih sabora u Splitu.
Na kraju svoga susreta biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine pohodili su Katoličku osnovnu školu u Sisku, radosni što je zaživjela ta važna institucija nošena životom Sisačke biskupije i ljudi koji prepoznaju doprinos Katoličke Crkve hrvatskomu društvu.
Foto: Sisačka biskupija