Objavljeno: 10.02.2022.
Svečano euharistijsko slavlje na blagdan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače 2022., u njegovom rodnom Krašiću, u crkvi Presvetoga Trojstva, predvodio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić u zajedništvu s umirovljenim križevačkim vladikom Nikolom Kekićem, postulatorom kauze bl. Alojzija Stepinca mons. Jurjom Bateljom, domaćim župnikom vlč. Ivanom Vučakom te brojnim svećenicima i okupljenim narodom.
Na početku
homilije nadbiskup Puljić istaknuo je kako je Stepinac iz Krašića "vršio „učiteljsku službu“ u svojoj nadbiskupiji i diljem hrvatskih dijeceza. Odavde je uputio više od 5000 pisama biskupima, svećenicima, redovnicima i vjernicima u kojima ih je „hrabrio, tješio i poticao neka ustraju u vjeri i crkvenom jedinstvu“."
"U svom životnom hodu on je prošao tri faze: Bio je vojnik, ratnik i zarobljenik. Bio je ratar koji je obrađivao svoju plemenitu zagorsku i plodnu zemlju hrvatsku. Bio je svećenik, biskup i pastir, propovjednik i odgojitelj Božjeg puka do kraja života. Ove tri različite životne faze, od vojnika i ratara do svećenika, učinile su ga divnim povijesnim likom u kojem se savršeno isprepliću tri velike ljubavi: Ljubav prema bratu čovjeku, prema rodnoj zemlji i Domovini, prema Bogu i njegovom velebnom djelu Crkvi Katoličkoj", rekao je mons. Puljić te nastavio: "Njegova hrabrost u onom mračnom razdoblju bila je izvorom nade za potlačene i ugrožene. Volio je svoj narod i bio ponosan na svoje korijene."
Nadbiskup je istaknuo kako će "povijest Crkve upisati Stepinca u niz najhrabrijih biskupa Europe onog tragičnog vremena. Njegov život je poruka Istine i dobrote, poruka vjernosti Bogu, Crkvi, čovjeku, poruka ljubavi prema svome narodu. Stepincu je Bog udijelio dvije posebne milosti: Utjehu što nije morao otići od svoga stada premda su komunisti sve poduzimali da ga nagovore da ode iz zemlje; te drugu posmrtnu nagradu: čekati dan uskrsnuća u srcu svoje biskupije, u zagrebačkoj katedrali u koju nije imao pristupa punih 14 godina, od osude do blažene smrti. S njegovim grobom postala je jačom i zemlja Hrvatska koju je toliko poštivao. A narod, kojeg je on toliko volio da se u tome „ni od koga nije dao natkriliti“, dobio je sigurnost i dar blaženog Alojzija kome se mogu moliti i svoje životne potrebe njemu preporučivati. Svoju službu naviještanja Evanđelja on je ispunio prije svega svojom patnjom za Crkvu, a svoju je poruku vjere zapečatio svetom smrću. Draža mu je bila tamnica negoli sloboda, i to samo zato da bi obranio slobodu Crkve i njezino jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovane riječi Evanđelja."
"Lik blaženog Alojzija Stepinca predstavlja čvrstu točku na koju se možemo osloniti i upirati svoj pogled kako bi se na njemu nadahnjivali i nalazili sigurno utočište", poručio je okupljenima mons. Puljić.
Na kraju homilije nadbiskup Puljić naglasio je: "Učimo, braćo i sestre, od ovoga uzora svetosti i Božjeg viteza kako se družiti s Isusom u molitvi i euharistiji, da bi rasla naša kršćanska, obiteljska, župna i crkvena svijest i odgovornost koju nam je Bog povjerio na našem krštenju. Hranimo se Božjom riječju i posebice tijelom Kristovim kako bismo poput Alojzija mogli biti svjedoci i vjerni sinovi Crkve i naroda. Isus je, naime, jedini otkupitelj čovjeka. On nosi ključeve povijesti. Njegova su vremena i vjekovi."
Na kraju misnoga slavlja domaći župnik vlč. Vučak zahvalio je nadbiskupu Puljiću te svim vjernicima, a posebno hodočasnicima, što su Stepinčev 62. rođendan za nebo došli proslaviti u njegovu rodnu župu, u mjesto gdje je Blaženik proveo posljednje godine svoga života te preselio u vječnost.
Nadbiskup Puljić prije završnog blagoslova pozvao je vjernike da, poput bl. Alojzija Stepinca, slijedeći njegove posljednje riječi "Fiat volutas tua", i oni predaju svoj život u Božje ruke jer "što ima ljepše nego biti na raspolaganju Božjim planovima."
Misno slavlje pjesmom je animirao župni zbor "Josip Vraneković".
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije