Aktualnosti

Hrvatska rimska zajednica proslavila je u srijedu, 30. rujna svetkovinu svetoga Jeronima, zaštitnika istoimenoga Papinskog hrvatskog zavoda i crkve u Rimu.

Svečanu pontifikalnu misu slavio je nekadašnji rektor Zavoda mons. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Koncelebriralo je pedesetak svećenika koji su na studiju ili službi u Rimu među kojima više rektora drugih rimskih crkvenih zavoda.

Na svetome misnom slavlju okupili su se, uz članove hrvatske rimske zajednice, redovnike i redovnice, bogoslove, studentice i studente laike, isto tako i brojni vjernici Talijani koji su prijateljski povezani sa Zavodom i crkvom sv. Jeronima.
 
Proslavi su također nazočili diplomatski predstavnici sa svojim suradnicima: Filip Vučak - veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Slavica Karačić - veleposlanica Bosne i Hercegovine pri Svetoj Stolici, Damir Grubiša - veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji, Željana Zovko - veleposlanica Bosne i Hercegovine u Italiji, Antun Sbutega - veleposlanik Crne Gore u Italiji.
 
Prije početka euharistijskoga slavlja, mons. Jure Bogdan, rektor Zavoda sv. Jeronima, izrazivši riječ dobrodošlice okupljenim vjernicima i gostima, prenio je čestitke hrvatskih biskupa i bivših pitomaca koje su ovih dana pristizale.
 
Biskup Ratko Perić izrekao je svoju propovijed u obliku pisma svetom Jeronimu prisjećajući se Jeronimovih glavnih životnih i vjerskih iskustava koje i danas pomažu kršćanima, osobito katoličkim intelektualcima i studentima, da razumom i vjerom upoznaju i slijede Krista.
 
Došavši iz rodnoga Stridona, na granici Dalmacije i Panonije, u Rim na daljnji studij, mladi i perspektivni Jeronim isticao se temeljitim znanjem: „U poznavanju latinske književnosti ne bijaše Ti premca: doručkovao bi s Ciceronom, ručao s Vergilijem, a večerao s Juvenalom. Stvarao si vlastitu knjižnicu, stalno je popunjavao kupovanjem i prepisivanjem, a vukao je za sobom, poput suvremenoga laptopa, kamo bi god putovao.“



No, student Jeronim nailazio je i na poteškoće: „Rim Ti bijaše, kao i svakomu modernom studentu, i silna šansa za dobro i pogibeljna zamka na zlo… Koliko si se uspinjao stupnjevima znanja, grčke filozofije, osobito rimske klasične literature, gramatike i retorike, na tadašnjem učilištu, toliko si klizio na području ćudoređa i krjeposna života prije samoga krštenja. Sam s bolju u duši pišeš u starijim godinama o 'mladenačkom putu' na kojem si i sam posrtao“, napomenuo je biskup Perić.

Božja je milost međutim pritekla u pomoć: Jeronim, odgojen od kršćanskih roditelja, odluči se krstiti. Od tada mu se temeljito promijenio život, kako je objasnio mons. Perić: „U trenutku preporođenja obećao si da ćeš živjeti kao dobar kršćanin, rimokatolik. Postalo Ti je draže posjećivanje mračnih katakomba nego raspjevanih djevojačkih kola. Kao obraćenik pošao si smjelom stazom pokorništva i osobito prouke Božje Riječi: diplomirao, magistrirao, doktorirao.“
 
Na tome je putu Jeronim sazrio i došao do svećeništva, nastavljajući pokorničkim i pustinjačkim životom. I dalje je bio izložen izazovima, ali sada ne toliko putene naravi: „Pišeš o svojim duševnim mukama: 'Natrag ne želim, naprijed ne mogu' - nec regredi volo, nec progredi possum…

Pratile su te ozbiljne kušnje i napasti, osobito one intelektualne naravi. Nekada Ti je srce bilo više u svjetovnoj knjizi nego u Božjoj Riječi meda samotoka. Pa čak kada si zamijenio poeziju Katula i Ovidija Davidovim psalmima, opet Ti se vraćala napasnička poganska književna naslada. I ponovo bi se dao svom silinom na obuzdavanje naravi dajući prednost kršćanskim vrlinama“, protumačio je biskup Perić.
 
U propovijedi je istaknuo također kako su crkveni pastiri u Jeronimu imali vrijednoga suradnika. Bio je, među ostalim, tajnik pape Damaza. Na njegov je poticaj Jeronim preveo Sveto Pismo na pučki latinski jezik, „Vulgata“.



Iz Jeronimove tajničke službe biskup Perić je ispričao jednu zgodu koja je i danas aktualna: „U jednom pismu savjetuješ mladoj udovici Agerukiji da se ne preudaje. I navodiš primjer kako si kao tajnik na Papinu stolu naišao na jedan spis u kojem je u nekom novom paru za vjenčanje zaručnica već preživjela 22 muža, a taj njezin novi zaručnik pokopao je do tada 20 žena. I sada bi im ta nova ženidba bila, zajedno zbrojeno, 44. po redu. Hajde neka su se više jednom usrećili! Možda je o tome raspravljala i koja Biskupska sinoda!“
 
Mons. Perić se prisjetio i značenja sv. Jeronima za Hrvatski narod: „Hrvati su se počeli doseljavati u današnju domovinu, u nekadašnji Tvoj zavičaj, 220 godina poslije Tvoje smrti. Primivši krštenje od misionara poslanih od Rimske Stolice i, ušavši u kulturni krug europskih naroda, s osobitim su štovanjem častili Tebe kao svoga 'zemljaka'.“

Pod njegovu su se zaštitu i zagovor stavili: papinski hrvatski zavod u Rimu; Metropolija, Teologija i Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu; tri hrvatske franjevačke provincije (konventualci i trećoredci u Zagrebu, franjevci u Zadru); književno društvo u Zagrebu, a da se i ne spominje kako gotovo svaka naša biskupija ima jednu župu pod njegovim naslovom.

Mnoga su Jeronimova djela dostupna na hrvatskom jeziku u prijevodu dr. Marijana Mandaca OFM.

Propovijed je zaključio molitvom: „Sveti Jeronime, mi Te Hrvati štujemo, poštujemo, častimo, čitamo, cijenimo, pomalo nasljedujemo, volimo i molimo: isprosi nam od Isusa milost da poput Tebe poznajemo i ljubimo Sveto Pismo, jer Ti reče: 'Tko ne pozna Pisma, ne pozna ni Krista.' Tko voli Pisma, voli Krista.“
 
Prije završnoga blagoslova s relikvijarom sv. Jeronima rektor Bogdan zahvalio je biskupu Periću na riječima kojima je u propovijedi vjernicima približio život sv. Jeronima. Isto je tako zahvalio Ženskom pjevačkom zboru „Hrvatica” koji djeluje u sastavu „Društva hrvatska žena” iz Zagreba, za skladno i lijepo liturgijsko pjevanje. Posebnu riječ zahvale u ime poglavara i studenata Zavoda uputio je sestri milosrdnici Gizeli Šantek koja nakon 33 godine službe sakristanke u crkvi sv. Jeronima odlazi u svoju samostansku zajednicu u Centocellama u Rimu.


 
U pontifikalnoj su asistenciji bili hrvatski bogoslovi iz Papinskoga zavoda Germanicum et Hungaricum i isusovački skolastici. Proslava svetkovine sv. Jeronima nastavljena je nakon euharistijskoga slavlja druženjem i domjenkom u prostorijama Zavoda.