Aktualnosti

Svečanim misnim slavljem koje je u srijedu 13. ožujka predvodio generalni vikar i moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Tomislav Subotičanec u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca proslavljen je Papin dan. Na misnom slavlju koncelebrirali su mons. Alvaro Ernesto Isurieta Y Sea, prvi tajnik aposlolske nuncijature u RH, preč. Marko Kovač, biskupski vikar za vjernike laike i kancelar Nadbiskupskog duhovnog stola, preč. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta i vlč. Odilon-Gbènoukpo Singbo, profesor na HKS-u.

Na početku svoje homilije mons. Subotičenec istaknuo je da se Božja ljubav u vakodnevnom životu Crkve očituje i „kroz nebrojene pomoći koje Božja ruka pruža čovjeku dok korača na putu ovozemaljske prolaznosti i propadljivosti, ispunjenom nebrojenim nevoljama, zamkama, trpljenjima patnjama.“

„Napose, svoju očinsku brižnost za stado, Gopodin iskazuje preko pastira koje nam daruje u kontinuitetu od Isusovih dana do danas. Stoga, papinska služba je dar. Božji dar svome narodu, kojemu se očituje ljubav i pažnja, ispunjena nježnošću“, rekao je mons. Subotičanec i dodao da je „Papa Franjo, jedanaestu godinu, u svojim ljudskim vrlinama i slabostima; svojoj duhovnoj snazi i tjelesnoj krhkosti, baš poput Petra, svjedok te Božje milosti i mudrosti  i ispunjenja Božjih uslišanja i obećanja.“

Pozvao je okupljene da u zahvalnosti koju osjećaju, dopuste da u njihovim srcima i mislima odjekuje Izaijin govor utjehe Ja ću te uslišiti, ja ću ti pomoći... te da ga osluškuju posebno u onim trenucima i događajima „dok nemirno more suvremenog svijeta zapljuskuje svojim valovima ladu za čijim kormilom stoji Petar naših dana“.

„Ne oslanjamo se na ljudsku mudrost ili spretnost; naša sudbina nije povjerena sposobnostima i vještinama čovjeka; nije presudno znanje ili obilje talenata, dovitljivost ili lukavost. Sve to može, i ne mora biti prisutno u osobi vrhovnog pastira Crkve. Presudna je ljubav - kako nam kazuje prorok Izaija: Vodit će ih onaj koji ih ljubi...“, kazao je mons. Subotičanec.

Na kraju homilije predvoditelj je naglasio da može doći do progonstva i odbacivanja, ali da „Gospodin nikada neće prestati ljubiti svoje stado, ne može ga zaboraviti ili ga se odreći“, te nadodao da je „vjerodostojni znak i očitovanje snage te ljubavi papinska služba. Ona vjernika ohrabruje i tješi, ona ga učvršćuje i krijepi.“

Na kraju misnog slavlja čestitku papi Franji za proslavu 11. godišnjice pontifikata u ime Križarske organizacije pročitao je dopredsjednik organizacije Josip Konjarnik te je čestitku predao tajniku nuncijature mons. Alvaru Ernestu Isurieti Y Sea.

Nakon misnog slavlja uslijedila je svečana akademija u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta. Susret je započeo prikazom uvodnog filma posljednje godine pontifikata Svetog Oca i papinskom himnom te molitvom koju je predvodio preč. Marko Kovač, biskupski vikar za vjernike laike i kancelar Nadbiskupskoga duhovnog stola.

Dopredsjednik Križarske organizacije Josip Konjarik okupljene je pozdravio u ime Središnjeg križarskog vodstva i Križarske organizacije te zahvalio za dolazak na akademiju kojom je obilježena jedanaesta obljetnica izbora kardinala Bergoglia na Petrovu stolicu. 

Pozdravnu riječ uputio je predsjednik Križarske organizacije, Darijo Burjan naglasivši da je „Papa Franjo najavio Godinu molitve uoči velikog Jubileja, a to sve nas vjernike poziva da intenziviramo molitve kako bismo bili spremni proživjeti događaj milosti i iskusiti snagu Božje nade.“ „Bez vjere, sve se ruši; a bez molitve, vjera se gasi. Zbog toga je Crkva, koja je dom i škola zajedništva, dom i škola molitve“, rekao je te istaknuo da se proslava Papina dana već osam godina obilježava i u školama. 

Prvo predavanje „Papa Franjo i Crkva u promjeni epohe“ održao je rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić koji je istkanuo riječi pape Franje da „vrijeme u kojem se nalazimo nije epoha promjena, premda se stalne promjene događaju pred našim očima, nego da se nalazimo u promjeni epohe“ te je ndaodao „da još uvijek ne postoji nužna kultura koja bi nam pomogla suočiti se s ovom krizom niti vodstvo koje bi nam pokazalo putove kojim treba ići u ovoj promjeni epohe“.

„Kada je o Europi i Zapadu riječ jedno od glavnih obilježja te promjene Papa vidi u činjenici da više nismo i ne živimo u vremenu u kojemu se društveni procesi, silnice, norme, umjetnost, kultura, vrjednote oblikuju na temelju vjere i kršćanske poruke, čak i u sučeljavanju s njom. Kako ističe papa Franjo ‘nismo više u vremenu kršćanskosti jer vjera - posebice u Europi, ali i u većem dijelu Zapada - više ne tvori očitu pretpostavku zajedničkog života, štoviše, često je zapravo negiranja, izrugivana, marginalizirana i ismijavanja’“, naveo je dr. sc. Tanjić.

Prema mišljenju dr. sc. Tanjića, Crkva u Europi ne uspijeva naći pravi odgovor ni na potpunu sekulazirajuću dekristijanizaciju kao i na populističke pokrete koji se kršćanstvom služe za ostvarenje svojih partikularnih političkih ciljeva često se suprotstavljajući temeljnim postavkama kršćanskog nauka, a danas posebice učiteljstvu pape Franje. Stoga je ponudio tri moguća pristupa i načina djelovanja Crkve u današnjem trenutku.

Prvi je pristup pojačana politička borba kako bi se ponovno nametnule određene norme u pravu i u zakonskoj regulativi. „Ako nismo u stanju uvjeriti ljude, onda treba sve učiniti da se djeluje na zakone. U ovom slučaju problem je da se djelovanje Crkve, posebice s obzirom na skandale i nedosljednosti u vlastitim redovima, ne shvaća kao ‘savjest’ društva, nego kao ‘policajac’. Osim toga sve je teže za Crkvu koja se poziva na transcendentalne vrijednosti naći političke posrednike i zagovornike ovakvoga stava. To je ono naše vječito pitanje o demokršćanskim strankama i uopće političkom djelovanju katolika“, rekao je dr. sc. Tanjić.

Drugi je pristup tzv. Benediktova opcija. „Kršćani su manjina i u poganskom svijetu, isto kao što je Benedikt bio u šestom stoljeću. Treba djelovati poput njega u odvojenom svijetu, ako ne fizičkom, onda mentalnom, duhovnom, čekajući da Gospodin ponovno uspostavi vjeru na zemlji. Naravno da su pri tome glavni neprijatelji sekularno društvo i prije svega islam“, pojasnio je dr. sc. Tanjić.

„Treća opcija polazi iz istih pretpostavki kao i prethodne dvije, ali stavlja potpuno drugačiji naglasak, a to je pitanje evangelizacije i misijskog, duhovnog poslanja vjernika i Crkve. Treba dati prednost evanđeoskoj kulturi pa i po cijenu napuštanja rimske, zapadne, europske kulture. Identitet je evanđelje pa i po cijenu akulturacije jer se Crkva i vjera moraju obnoviti onkraj određene kulture. Čini se da se upravo u tom smjeru kreće papa Franjo. Premda ga iz određenih crkvenih krugova napadaju da je napustio pozicije vrednota oko kojih se ne može pregovarati, iz mnogih je Papinih govora jasno da tomu nije tako, od pitanja pobačaja do pitanja sakramenta ženidbe i eutanazije. Ali, očito da papa Franjo smatra da se cjelokupnoj problematici antropologije i društva koje uključuje i pitanje socijalne pravde, napretka, siromaštva, raspodjele dobara, migracija, svega onoga što su i njegovi prethodnici nazivali integralnim razvojem, iz perspektive kršćanske vjere treba dati i drugačije naglaske koji ne potiru dosadašnje djelovanje Crkve nego u legitimnom razvoju nauka pod vodstvom Duha Svetoga iznova pred nas stavljaju snagu novosti Evanđelja za današnjeg čovjeka i društvo“, pojasnio je dr. sc. Tanjić.

Uslijedilo je predavanje o temi „Papa Franjo - otac i brat“ u kojem je govorio biskupski vikar za kler Varaždinske biskupije i župnik Župe sv. Petra i Pavla u Mačkovcu mr. sc. Anđelko Košćak.

„Gledom na svoje stado, na članove Crkve koji su nesumnjivo i trajno izloženi toj opasnosti, izražava zabrinutost da se katolici koji si dopuste biti podčinjeni toj opasnosti vrlo brzo mogu pretvoriti u ogorčene, nezadovoljne osobe u kojima nema života, čiji život izgleda kao ‘korizma bez Uskrsa’… rekao bih: ‘radi toga nas Papa opominje, izaziva, da ne velim proziva…’ U životu svećenika, biskupa, pape… vrijedi samo jedno: slijediti volju Božju, živjeti u Duhu koji izvire iz srca Krista uskrsloga - kada je tako tada svećeništvo poziva na svetost, tada ono Božjem narodu postaje pouzdan i siguran put do istine, do spasenja - života u Bogu!“, rekao je mr. sc. Košćak.

„Koliki u papinim riječima - unaprijed pripremljenima ili pak spontano izgovorenima - prepoznaju šansu za sebe… kolikima je je on glasnogovornik… često ta riječ rekao bih na izvana izgleda krhkom, možda nedorečenom… koju se lako napada, sjecka…, ali u sebi je vapaj tolikih kojima je poruka evanđelja u nekom trenutku života ostala neprivlačnom, teškom, jer su se vjerojatno našli pred onima ‘koji govore, a ne vrše’ iskazana Papina blizina onima na marginama vjerničkoga života, jest poziv onima koji su svojim poslanjem i svojom službom živo utkani u tkivo Tijela Kristova da ostanu vjerni i napreduju, a onima koji to nisu - koji u dubini duše ipak žele to biti - a ne znaju kako i kome se obratiti takav govor je čvrst oslonac i pokretač“, naglasio je predavač.

„Poradi toga, Papa nas potiče da se ne bojimo razgovarati! Štoviše, - svojim životom nam pokazuje i nas potiče - s osmjehom na licu i vedrinom u duši slušajmo jedni druge! Nema krivih riječi - izgovorimo ono što nosimo u srcu i što kao vjernici živimo i što sanjamo! U taj zajednički - sinodalni hod Papa je pozvao na sudjelovanje sve vjernike. Zašto? Jer je Papina želja da se čuje glas onih koji svake nedjelje slave euharistiju, a također i onih koji su se razočarali i posustali, koji su se udaljili od svoje župne zajednice, koji se osjećaju odbačenima i neshvaćenima te onih koji bi htjeli nešto reći, a nisu imali priliku. Jesu li sve to crte brižnog i odgovornog oca, dragog i ljubljenog brata?… ako jesu, želimo li za Petrom naših dana koji tako živi, tako radi, tako služi? - ako želimo onda to učinimo iskreno, predano, radosno.. uvijek spremni slušati, poslušati, izraziti se, svima biti sve… i nemojmo zaboraviti Papin vapaj upućen nama: Molite za mene, molite za papu“, poručio je mr. sc. Košćak.

U glazbenom dijelu nastupila je križarica iz Požege Dora Matošević uz pratnju Tee Mihalj i Nine Klarić, a proslava je završila druženjem uz zakusku.

Papin dan svake godine inicira i realizira Križarska organizacija.