Uvodeći u homiliju biskup Mrzljak rekao je anđeli uzlaze i silaze nad Sina Božjega. “O anđelima mislimo da su iznad nas, ne možemo ih vidjeti, oni su na nebu, a mi na zemlji. Ali, čuli smo da oni uzlaze i silaze i nešto poručuju. Pun je Stari zavjet anđela koje Bog šalje ljudima. Ova crkva posvećena je prva među anđelima – Mihaelu, a kasnije su, nakon Drugog vatikanskog sabora zajedno uz njega postavljeni Rafael i Gabrijel. Mi i danas pred očima stavljamo Mihaela kojemu služba donosi ime.
Mikha- el –
Tko je kao Bog? To je njegovo ime, ali i pitanje za nas danas. Prepoznajemo li mi Boga u kojega vjerujemo? Bog kojemu se trebamo sve više približavati, pa tako i mladima približiti sliku Boga u kojega vjerujemo. Tko je taj Bog? Pitamo se postoji li nešto u našem životu što se stavlja na Božje mjesto? Pokojni kardinal Kuharić znao je često reći da ako je Bog na prvom mjestu, sve drugo je na pravom mjestu”, rekao je biskup Mrzljak.
U nastavku je biskup Mrzljak, između ostalog poručio da “kada štujemo anđele onda moramo razmišljati da su oni glasnici koji nam govore u savjesti, bit će prisutni u našem životu, ali mi trebamo biti otvoreni za njihove glasove koji nas potiču na dobro i za to se treba zalagati, a ono što je zlo i na što nas upozoravaju to treba izbjegavati. Mihael je pokazao da jedino Boga treba ljubiti koji je bio na strani dobra. Porazio je anđele koji su tada bačeni na zemlju. Oni napastuju čovjeka, čine ga nesretnim na zemlji, makar imao novaca, bio zdrav, ali ipak nije sretan. To je zato što Božja riječ ne živi u njihovu životu”, upozorio je propovjednik.
Nadalje, spomenuo se biskup Mrzljak i blaženog Alojzija Stepinca koji je podigao župu sv. Mihaela i mnoge druge u tadašnjem Zagrebu koji se širio. “Spominjem dakle, blaženog Alojzija Stepinca koji je proglašen blaženim prije 25 godina. Možemo reći da je on svet čovjek, bez obzira je li proglašen svetim ili još nije. On je onaj kojega možemo častiti, ali to naše čašćenje ne sastoji se od toga da ga samo uzdižemo i proučavamo njegov život, a da istovremeno ne bismo trebali primjenjivati ono o čemu je on govorio, ono što je i sam činio. Treba biti čvrst u vjeri poput njega, a vjera je ono što se živi i što raste u čovjeku, no može ponekad oslabiti, čak i nestati. Ponekad sretnem starije ljude koji su rado kao djeca živjeli sakramentalno, a sada kažu da nemaju vremena jer imaju druge obveze u životu. Kažu da nemaju vremena moliti i ići u crkvu. Molitva je poput zrna pšenice koja ulazi u našu dušu i onda tu raste. Anđele možemo prispodobiti s mnogim našim majkama, vjeroučiteljima koji su nam usađivali ono dobro u naša srca, a tada to srce može donijeti dobra ploda”, naglasio je Mrzljak.
Kada čovjek napravi neki plan u životu, a tada posustane, onda mu je potrebna pomoć odozgo. Možda je to pomoć anđela koji uzlaze i silaze k nama. Oni svjedoče o onome što je gore, o svijetu duha kojeg možemo dohvatiti mislima, molitvama, iako živimo na zemlji. Na ovom zemaljskom putu potrebna nam je pomoć i nebeskih anđela kako bismo razumjeli što Bog od nas želi. Gdje je Bog u mojem životu? Je li na prvom mjestu i ako nije što mu priječi da to bude? To pitanje si svatko večeras treba postaviti. Često se to trebamo pitati”, potaknuo je propovjednik zaključivši homiliju.
