“Bog nije poslao Sina svoga da osudi svijet, nego da se svijet po Njemu spasi. Draga braćo i sestre, ova misao iz današnjega odlomka Evanđelja koji nam je upravo naviješten, osnovna je poruka današnjeg blagdana. Sin Božji došao je na ovaj svijet, bio s ovim svijetom, a nakana Njegova dolaska je da se svijet, bez obzira kakav je, obrati i po Njemu spasi. Zahvalni dragome Bogu za ovu poruku zahvaljujemo još više za dolazak Sina Božjega i Njegovo djelo vjernosti prema volji Božjoj. Njegova poslušnost volji Božjoj početak je spasenja svijeta. S druge strane, kad se u našoj ljudskoj komunikaciji spomene riječ križ onda nam je prva pomisao patnja i stradanje. Često onda kažemo da svatko od nas ima križ života i mislimo tako jer smo svi zajedno ušli u kulturološkom smislu, zamku da u Kristovu križu i u Kristovu križu vidimo prije svega patnju. Istina je da je Isusov križ bio mjesto Njegove patnje, ali kao što smo čuli u današnjem odlomku iz Poslanice Filipljanima, Isus je završio na križu, patio i umro na križu ne zato što je ljubio patnju, križ i bol, nego zato što je bio poslušan, kako piše sv. Pavao, do smrti na križu. Drugim riječima, ni smrt, ni patnja, ni bol ni križ sa svom svojom strahotom nije ga mogla odmaknuti od poslušnosti volji Božjoj”, rekao je nadbiskup Vukšić spomenuvši se u nastavku Golgote i dvojice razbojnika koji su bili raspeti uz Isusa. “Sam Bog zna koga je više boljelo na ta tri jednaka križa, no samo jedna od ta tri križa, naoko jednaka, jest križ i patnja zbog poslušnosti volji Božjoj. Patnja jednoga bila je na njegovo spasenje, a patnja drugoga možda i najveća, međutim nije bila patnja na spasenje. Isus u svojoj ljubavi prema svijetu kojeg želi spasiti, prihvaća sve ono što je jedva podnošljivo u ljudskom životu.”
U nastavku je nadbiskup Vukšić rekao da su ljudski križevi beskrajno brojni i različiti, ali poslušnost volji Božjoj jest Isusov primjer kojim nas vodi na našem hodu prema vječnom životu. “Patnja Isusova uzor je bila svim kršćanskim mučenicima i onima koji nasljeduju Kristov primjer i ponose se Njegovim imenom. Stoga smo danas, na osobit način pozvani moliti za one, kršćane ili ne, svejedno, našu braću i sestre koji su ugnjetavani i progonjeni zbog svojega uvjerenja. Molimo Krista Gospodina da zaustavi svaku zločinačku ruku i zaštiti svaki ljudski život.”
Slikovito govoreći, propovjednik je svijet usporedio s prekrasnim jezerom radi mnoštva dobrih primjera i djela, ali “ovaj svijet u moralnom, kulturološkom smislu, često izgleda kao prekrasno jezero u koje se slijeva mnoštvo otpadnih voda različitih ideologija, zakona, ponašanja, naših ljudskih nevjernosti i slabosti, a kršćanski vjernik u mjeri u kojoj je poslušan volji Božjoj pojavljuje se na tom jezeru kao neka vrsta “moralnoga” ekologa koji poziva da je potrebno biti čisto, biti u službi dobra cijele ljudske zajednice. Stoga danas, okupljeni na ovu svetkovinu u križu Isusovu nalazimo nadahnuće za vlastitu vjernost. Volio bih da svi odavde ponesemo svijest da je Kristov križ mjesto Njegove patnje, ali mnogo više, da je to mjesto Njegove vjernosti! Poslušan do smrti, poslušan do smrti na križu! Njega je našim Spasiteljem učinila Njegova poslušnost na križu, a ne smrt na križu kao takva. Njegova božanska misija i poslanje, djelo ne sastoji se prvenstveno u patnji, nego u vjernosti i posluhu, u jedinstvu i zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim kao posvetiteljima i izvorima svakoga spasenja”, zaključio je nadbiskup Vukšić.
Nakon misnoga slavlja uslijedilo je tradicionalno čašćenje relikvije sv. Križa. Proslavi župne svetkovine prethodila je trodnevnica, a mnoštvo vjernika pristupalo je svakodnevno sakramentu ispovijedi.
